Prije nego što će Hrvatska započeti kampanju za SP 2027., bilo je legitimno zapitati se jesu li naši košarkaši izvukli pouke nakon što se od šest velikih natjecanja od 2017. naovamo i uspostave novih kvalifikacija nismo plasirali na pet, uključujući dva SP-a, na kojima smo ukupno bili samo tri puta u povijesti.
Ako je suditi prema onome što su izabranici Tomislava Mijatovića pokazali u uvodna dva nastupa u kampanji za SP 2027. koja će se igrati u katarskoj Dohi, čini se da je odgovor pozitivan. Na stranu pobjeda protiv Cipra, koja se ionako računala čim je objavljena kvalifikacijska skupina. Hrvatska je u ponedjeljak sredila i Izrael, a od takvih je reprezentacija, posebno kad ne bi igrala kod kuće, znala u zadnjih osam godina gubiti. Hrvatska je, štoviše, odigrala u Rigi jednu dojmljivu utakmicu u kojoj je već koncem treće dionice imala i dvadeset poena viška, da bi potom rutinirano privela utakmicu kraju.
Kako nam Izrael u srpnju dolazi u goste, a tada ćemo igrati sa sva tri NBA igrača - doduše i Izrael s Denijem Avdijom - razumno je očekivati i drugu pobjedu nad ovim protivnikom. A kako se u drugi krug prenose svi rezultati, upravo bi tih 2-0 protiv Izraela moglo biti i ključno u našoj želji za odlaskom na SP, na kojemu nas nije bilo od 2014. godine.
Naravno, hrvatska dominacija na terenu morala je biti ogledalo i naše igre, u kojoj je Tomislav Mijatović dobio važne informacije i koje su mu dale potvrdu onoga u što je vjerovao i kad je tražio te opcije u igri naše vrste. Gurnuo je tako u početnu petorku Michaela Ružića, a 19-godišnjak iz Joventuta natjerao je sve da isti čas zaborave kako se zazivalo za ovu akciju Antu Žižića i Luku Šamanića, kako se razmišljalo i o iskusnijim opcijama poput Ante Tomića ili Mire Bilana. Jer, Ružić je odigrao 28 minuta za 23 poena, devet skokova i tri asista, a pritom je i nadigrao Romana Sorkina, euroligaškog centra iz Maccabija. Naravno da nismo patili na visokim pozicijama i naravno da u rotaciji sada imamo još jednog klasnog visokog, našeg prvog sljedećeg NBA igrača, ali i momka koji će sljedećih 15 godina biti neizostavan dio bilo koje reprezentacije.
Nadalje, Mijatović je dobio i spoznaju kako će jedna od glavnih osovina naše vrste biti u sljedećem razdoblju Mario Hezonja i Luka Božić. Odigrali su prije ovoga neke zajedničke minute na treningu i onu utakmicu protiv BiH u Sarajevu, a sada su u Rigi pokazali o kakvom se moćnom tandemu radi na obje strane terena. Hrvatska će s Hezonjom i Božićem u istoj petorci dobiti napadačku, ali i defanzivnu širinu s kojom će se lakše ostvarivati svi budući ciljevi.
I za kraj, Mijatović je dočekao da gotovo svatko od igrača kojega gurne u vatru više nema pritisak i tremu, jer svatko od njih već je skupio dovoljno iskustva igrajući za Hrvatsku. I dovoljno frustracija da se ne bi znalo proveseliti nakon pobjede poput ove u Rigi. Jest, bili su naši momci itekako sretni.
Svjesni da vrijede. Svjesni da su na pravom putu. Put do Dohe je popločen. I to se doista ima za što uhvatiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....