Netko je negdje jednom rekao: “Ako toneš - potoni do dna da se možeš odgurnuti nazad”. E, sad, treći krug pretkvalifikacija za Eurobasket bi, valjda, trebalo biti dno za našu košarku, jer u sustavu koji je uspostavila FIBA niže od toga je samo Eurobasket malih zemalja, natjecaje koje je prošle godine osvojila Armenija, godinu ranije Irska koju smo pak ovih tjedana u dvije utakmice poderali s kombiniranih 74 razlike. Bio je tu s nama sad i Luksemburg koji je nakon -36 u Opatiji izvukao više nego častan poraz (79:91) na domaćem terenu u srijedu navečer, ali zaključak se nameće sam po sebi. Pretkvalifikacije za Eurobasketu su zaista dno za našu reprezentaciju koja je, podsjetimo, na ovo “putovanje” krenula još prošle godine, neposredno prija nastupa na tadašnjem Eurobasketu, u skupini u Torinu i kasnije berlinskoj osmini finala s Finskom. Pritom nas je baš ta Finska u kasno proljeće prošle godine gurnula u pretkvalifikacije, pobjedom u Rijeci koja je značila eliminaciju iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo već u njihovom prvom krugu.
Međutim, nije to bio kraj jer nakon što je Damir Mulaomerović ljetos pobjedama u Varšavi protiv Poljske i doma protiv Švicarske vrlo dobro odradio “generalku” za Eurobasket nakon kojeg je pak odstupio, uslijedila su dva prozora u kojima je Aco Petrović upisao tri pobjede, ali i poraz od Poljske koji je značio nastavak “mučenja”, odnosno ovo što smo imali sada protiv Irske i Luksemburga.
U međuvremenu je stigao i treći izbornik, na Petrovićev prijedlog, ali i mimo njegove volje - barem je kasnije tako tvrdio - imenovan je Josip Sesar koji je dobio zadatak “odgurnuti se od dna i krenuti prema gore”. Prvi dio tog zadatka je odrađen, novi izbornik je s istim kosturom reprezentacije bez stresa izborio mjesto u kvalifikacijama za Eurobasket 2025. Ali sad slijedi teži dio posla. Početak uspona prema gore. I pritom ne ciljamo na izborene kvalifikacije koje kreću u veljači sljedeće godine i u kojima će 24 od 32 reprezentacije izboriti završni turnir, što bi značilo da će biti teže se NE kvalificirati. Tu ciljamo na nešto što nas čeka drugi vikend u Istanbulu, još jedne pretkvalifikacije, ovaj put za Olimpijske igre...
Nakon “testiranja kandidata” u preotekle četiri utakmice, pred Sesarom je sada odluka o tome tko će činiti momčad oko osovine Jaleen Smith - Mario Hezonja - Dario Šarić - Ivica Zubac, kvarteta koji se priključuje reprezentaciji u pokušaju da se izbori mjesto na jednom od predolimpijskih turnira sljedeće godine.
Ako je suditi po protekle četiri utakmice, što i jest jedini uzorak novog izbornika, peti starter iz Istanbul trebao bi biti Goran Filipović koji je počeo svaku protiv Irske i Luksemburga, s tim da je u konačnici nešto više minuta na playu odradio Borna Kapusta. I tu su stvari jasne, Filipović i Kapusta ili Kapusta i Filipović su dva playmakera za Istanbul. Kao su tu još i Smith, kojeg će Sesar vjerojatno koristiti primarno na “dvojci”, trećeg playa se zapravo ne treba ni tražiti.
Preciznije, neovisno o tome jesu li primarno “jedan” ili “dva”, Sesar treba pet bekova među kojima bi trebao biti i Toni Perković, naš najbolji strijelac u ovom trećem krugu pretkvalifikacija za Eurobasket pa tu ostaje još samo jedno mjesto za koje su u konkurenciji Roko Badžim, Lovro Gnjidić i Mate Kalajžić.
Dalje, na niskom krilu je “beton” Mario Hezonja, programirani vođa “nove” - malo je tu novih imena, zato navodnici - reprezentacije, čija bi alternacija trebao biti Mateo Drežnjak, uz Perkovića, najstandardniji igrač u protekle četiri utakmice.
Stvari bi trebale biti prilično jasne i u visokoj liniji, gdje bi se Šariću i Zupcu trebali priključiti Roko Prkačin i Dario Drežnjak na “četvorci” te Danko Branković na “petici”, dok su tu u konkurenciji još Lovro Mazalin i Krešimir Ljubičić.
To je Hrvatska koja bi se trebala suprostaviti Belgiji na startu olimpijskih pretkvalifikacija koje otvaramo 13. kolovoza s Belgijom, u skupini su nas čekaju još Švedska i Nizozemska, dok se onda dva najbolja križaju sa skupinom u kojoj su domaćin Turska, Ukrajina, Bugarska i Island. Samo pobjednik nastavlja put za Pariz, našoj reprezentaciji bi to pak bio neočekivani i veliki poticaj na putu prema oporavku hrvatske košarke...