Prvi puta sam osjetio što to znači profesionalizam kad sam iz Dinama otišao u Španjolsku, ovdje sam se zajebavao, kazao je pred neko vrijeme Sammir, Mamićev “filho”, koji trenutačno završava karijeru u Lokomotivi.
Kad se povede priča o Kruni Simonu, virtuozu košarke koji je do svoje 27. godine igrao za Zagreb, neki će reći da je to bio isti scenarij. Iako je Kruno Simon - za razliku od Sammira - oduvijek živio sport, problem je bio u onima koji ga nisu ozbiljno shvaćali. I dok je osvajao tri Kupa za Zagreb, a onda i naslov prvaka, jedini u povijesti danas ugašenog kluba iz Trnskog. Uostalom, on, Kruno Simon je zaslužan više nego itko drugi što je taj Zagreb zaigrao i Euroligu.
I nakon tog plesa s najvećima otisnuo se u inozemstvo. Gotovo kao da je bio igrač iz bivše Juge, ovoga puta ne sa 28, ali Kruno Simon je potpisao za Unicaju sa 27 godina. Tu su ga dočekali u svlačionici veliki prijatelj Luka Žorić, a na klupi tadašnji izbornik Jasmin Repeša.
Na koncu se te sezone sve promijenilo, Žorić je otišao u Fenerbahče na poziv Željka Obradovića, Jasmin Repeša više nije bio u Malagi, a Simon je potpisao za Lokomotiv Kuban. I tu odigrao sjajnu sezonu, puno bolju od one u Unicaji, dovoljno dobru da stigne u Milano. U kojemu je u dvije sezone bio jedan od najboljih igrača, pa ga je onda Velimir Perasović, koji se uvjerio u 2015. godini koliko je dobar Simon, doveo u Efes.
Igra senzacionalno
Kad je Perasovića zamijenio Ergin Ataman, bolji poznavatelji prilika bili su mirni, jer Ataman je već ranije izgradio reputaciju trenera koji vjeruje onima koji znaju. Uostalom, dugo je surađivao s Vladom Micovom, a ako je postojao u Euroligi igrač nalik Simonu, onda je to bio Micov.
Simon je, pak, košarku, pa i sam Efes, odvukao u sfere kojih se i najveći optimisti i zaljubljenici u karijeru ovog ljevorukog genijalca nisu nadali. Kad je Kruno Simon ovoga ljeta, a punio je 35 godina, produžio ugovor na godinu, s opcijom za još godinu dana za turski klub, bila je to dovoljna potvrda o tome koliko im znači.
A ova sezona samo je to potvrdila. Efes se mučio na startu Eurolige, gubio neke utakmice koje nije smio, ili ne bi trebao, s obzirom da je u koronakrizu ušao kao klub koji je bio najbolji košarkaški sastav izvan NBA lige. Doduše, nije bilo Shanea Larkina, koji je ostao nešto duže u SAD-u, zbog ozljeda. No, Kruno Simon bio je stabilnost, Kruno Simon koji je u startu Eurolige prvi igrač Efesa, šesti najbolji igrač Eurolige koji prosječno zabija 14,6 poena, skuplja 3,4 skoka i dijeli 3,6 asista po utakmici.
Kruno Simon je čovjek koji je Fethiyi ubacio pred koji tjedan 42 poena u turskom prvenstvu i time postavio osobni rekord čitave karijere.
I ukoliko vam je košarka, ova moderna, dosadna, ukoliko je sve ono što vidite gomila napuhanih mišića i malo čarolije, onda je Kruno Simon sve što vas može natjerati da iščekujete svaki sljedeći napad, da shvatite da nećete već pri ulazu u kretnje i sami zaključiti što će se dogoditi od te akcije. Ne, kod Krune Simona rješenje je uvijek ono koje dijeli genijalce od smrtnika, baš ono koje ne vidimo svi ostali. Jednostavno, Đuks je doktor.
Još jedan ples
Ovoga tjedna će reprezentacija u Istanbul, baš u onaj grad u kojemu Kruno Simon uživa u posljednje tri sezone, ali zbog suludih odnosa u europskoj košarci, Simon neće, barem za sada, biti na dispoziciji Veljku Mršiću. Do lipnja iduće godine kad ćemo zaigrati kvalifikacije za odlazak na Olimpijske igre u Splitu.
Simon, koji je u reprezentaciju ušao sa 26, odmah sa statusom, u ozbiljnoj rotaciji, uoči Eurobasketa 2011. godine, u međuvremenu je zaigrao na četiri Eurobasketa, SP-u i OI. Osim one olimpijske 2016. godine - u torinskom je finalu kvalifikacija Italiji strpao pet trica, pa i promašio u četvrtfinalu u Riju kontra Srbije otvorenu tricu koju zabija žmirećki, a da je ta lopta ušla, pitanje kako bi se danas pisala povijest naše košarke - malo je tu bilo sreće. On u sebi ima snage za još jedan ples.
Reprezentativni. Nakon što odvede Efes do još jednog Final Foura.