IZIRITIRANI KAPETAN HRVATSKE OTVORIO DUŠU 'Živcira me ovo! Nisu se oni meni zahvalili, ja sam se sam oprostio! Moji dani u reprezentaciji su svršeni!'

Hrvatska je igrala u Draženovu domu, a Roko Ukić sjedio je u svečanoj loži. Prvi put nakon desetljeća i pol na jednoj utakmici reprezentacije daleko od terena i klupe. Bivši kapetan (prvi put 2010. pa od 2012. do ove godine) i rekorder po broju nastupa od najdražeg se dresa oprostio nakon Eurobasketa, na kojem je Hrvatska u osmini finala doživjela težak poraz od Rusije.

Ukićeve izjave po završetku te utakmice, ponovljene u razgovoru za SN nekoliko dana kasnije, nisu dale naslutiti da se njegova odluka može promijeniti, no, nakon poraza u Nizozemskoj i od Italije neki su ipak počeli zazivati splitskog playmakera.

- Živcira me cijela ta situacija jer su stvari krivo prezentirane. Izbornik i ljudi u Savezu govore da su se oni meni zahvalili, što nije točno. Ja sam se zahvalio njima, odnosno, oprostio od reprezentacije jer sam procijenio da više ne mogu igrati. Da je to tako postavljeno, sada nitko ne bi postavljao dodatna pitanja. Mene se ne treba zazivati jer su moji dani u reprezentaciji završeni, sigurno neću zaigrati u ovim kvalifikacijama. I tu svaka priča završava.

Osim što ga je iživciralo, Roka je sve ovo pomalo i razočaralo...

Profimedia, Alamy

Roko Leni Ukić

A gdje je cvijeće?

- Priča da su mi se zahvalili u konačnici nije ni pristojna jer se tako stvara alibi. Pogotovo u trenutku kad je bilo vrlo popularno zahvaliti se veteranima. Ako su to već htjeli napraviti, onda su me kao čovjeka s najviše nastupa za reprezentaciju, najviše asistencija i drugog strijelca mogli pozvati na centar, dati mi cvijeće i reći “hvala”. Kao što to se radi u cijelom svijetu.

Međutim, dok je Ukićev status jasan, puno toga oko reprezentacije Hrvatske je zbunjujuće i za dugogodišnjeg kapetana, koji je sad jedan od najvatrenijih navijača.

- Ne mogu reći da sam iznenađen posljednjim porazom jer sam igrao s trojicom talijanskih reprezentativaca, a i protiv svih ostalih. Radi se o momčadi s nekoliko igrača “2 ili 22”, a jedan od takvih je Della Valle, kojem se otvorilo. Mi, pak, u rosteru reprezentacije nemamo 80 poena i odnos snaga je bio realan za taj dan. Pogotovo s toliko grča i nesigurnosti, što je godinama naša karakteristika kad stvari krenu nizbrdo.

Dojam je da od ove skupine igrača nije ni očekivao više.

- Kad se momčad tri dana priprema za dvije utakmice, onda se tu nema što ocjenjivati. U takvim slučajevima presudna je individualna kvaliteta, inspiracija pojedinca, a mi nemamo takvog igrača.

Zašto nemamo, odnosno jesmo li mogli imati?

- Meni je nejasno što se želi. Ako je cilj 2021, što je izjavio Dino Rađa, ovakva reprezentacija opet nema smisla jer je u tom slučaju selekcija prestara, za takvu viziju bi igrači trebali biti puno mlađi. Moj je, pak, stav da se treba napraviti sve za 2019, ne zbog svjetskog prvenstva kao takvog, već zato što nastup u Kini veže i Olimpijske igre 2020. Pritom nemam ništa protiv ako je vizija drukčija, ali ako je cilj 2019, onda je reprezentacija oslabljena, tu nedostaje 5-6 momaka.

Konkretno?

- Koliko ja znam, Damir Markota je voljan pomoći, ni Marko Tomas i Luka Žorić se nisu oprostili, tu je i Hrvoje Perić... Svi oni kvalitetom zaslužuju mjesto u reprezentaciji. A priča o mladim igračima ne pije vodu jer su Talijanima nositelji igre mlađi od naših.

Roko smatra da HKS treba biti jasniji, odnosno, iznijeti konkretnu viziju.

Trebamo ići na SP ‘19.

- Ponavljam, ja bih se na bilo koji način pokušao kvalificirati za SP, ali sve nosi svoje dobre i loše strane. Možemo mi govoriti o sukobu na relaciji FIBA - Euroliga, ali svi su u istoj situaciji, snalaze se kako mogu, dok smo mi po tom pitanju među najlošijima. Treba jasno reći što se želi, mogu se čak i otpisati sljedeće tri godine, ali prije toga se treba odrediti kojim putem idemo. Prateći stvari sa strane, vidim oprečne signale, a to nije dobro.

Na žalost, moglo bi biti još i gore...

- Zato sve ovo i govorim. I pritom nisam ni protiv koga. Željeti sve najbolje ne znači šutjeti kad vidiš da nije najbolje, čak niti približno dobro - zaključio je Roko Ukić.