Vatreni će ipak zaigrati u Dohi s dvije godine zakašnjenja nakon što je Covid-19 minirao prvu planiranu akciju, no možda je baš sada idealan trenutak. To neće biti samo test mundijalskog stadiona Education City i pustinjske klime za Svjetsko prvenstvo nego akcija u kojoj Zlatko Dalić i njegovi izabranici imaju pet izazova te traže bitne odgovore. Uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji pohodili su Ameriku što je pretvorilo u dramu nakon poraza od Perua. Niti sada rezultati nisu nebitni, ali dok je za očekivati da će biti staloženije prihvaćeni, ma kakvi ispali, pojedina pitanja su vruća...
Kako se funkcionirati sustav igre 3-5-2?
Dalić je najavio kako će u obje utakmice, sa Slovenijiom u subotu i Bugarskom sljedećeg utorka, igrati u formaciji 3-5-2, na okupljanju je potvrdio da niti za milimetar nije odstupio od te vizije koja nije revolucionarna, ali odijeva Vatrene u novo ruho. U potrazi za jednom taktičkom varijantom više koja može zatrebati za najteže bitke, izbornik se zagledao u opciju koja mu je dosad bila strana i to posebno intrigira. Nije bacio u blato sve što je radio nego želi imati moćan plan B, kadar prirediti šok protivniku. Vatreni su protiv jakih znali biti “izbušeni” poput autsajdera, na Euru su od Španjolaca inkasirali pet komada, od toga tri u 90 minuta, ranije u Ligi nacija od Portuglaca sedam, a Francuza šest u dva ogleda.
To se ne smije ponavljati želi li se napraviti nešto značajno. Raspored 3-5-2 morao bi dati više defenzivne čvrstine jer u obrani se često pretvara u 5-3-2, čak i 5-4-1, ujedno i dodatnu kompaktnosti kad se Hrvatska zatvori, vlastitim izborom ili silom prilika. No, budući da se radi o suparnicima koji nisu najvišeg ranga pokazat će se i kako Hrvatska napadački djeluje u toj shemi. Utakmice sa Slovenijom i Bugarskom, ipak, tek dijelom mogu dati odgovore na tražena pitanja. U tim susretima Dalićeva momčad neće biti pod pritiskom i zahtjevima na kakve ih stave najbolje svjetske nacionalne vrste.
Kome će novo ‘odijelo’ bilo milo, a kome mrsko?
Kako Hrvatska u ozbiljnim dvobojima 3-5-2 nije igrala od izbornika Zlatka Kranjčara i Svjetskog prvenstva još 2006. godine, Dalićev je potez svojevrsni eksperiment i daje bitno drugačije zadatke za pojedine igrače. Ako će djelovanje ekipe na rendgen, snalaženje i volja pojedinaca da provedu zahtjeve bit će podvrgnuti “magnetskoj rezonanci”. To je sustav koji individualno najviše traži od bočnih igrača, u ovom slučaju Juranovića desno te Perišića, Sose i Barišića lijevo.
Na desnom boku šansu bi mogao dobiti i Brekalo što mu nije najdraži posao. Revidirane su i obveze veznjaka od kojih Kovačić to stalno igra u Chelseaju, a Modrić je navikao na svakakve trenerske vizije. U tom nogometu postoje dvojica napadača, a ne jedna istaknuta špica, to bi mogla biti šansa da Kramarić i Livaja prorade u paru iako postoje i druge opcije poput Budimira, Oršića, Brekala, a u ponudi je svakako i Pašalić. Ako ga stožer želi provjeriti u drugačijoj roli od dosad standardnih. Trojica stopera trebali bi se uštimati kako izvući najviše iz novog igračkog izričaja jer dok je Gvadiolu taj sustav “upisan pod kožu” za Lovrena i Vidu to se nikad nije moglo reći. Ćaleta-Car, Škorić i Pongračić primili su već dobru dozu iskustva. Neki to vole igrati, drugi nisu oduševljeni, pojedini imaju puno iskustva, određeni jako malo, zato će svi biti pod povećalom.
Isplati li se žrtvovati Perišića?
Ivan Perišić predestiniran je za najveću žrtvu novog kroja Hrvatske jer u sustavu 3-5-2 nema njegove najjače pozicije na lijevom krilu gdje se proslavio i postao velikan hrvatskog nogometa. Oršić i Brekalo također ostaju lišeni šanse da se pojave na omijenom radnom mjestu, ali oni ionako vrebaju iz prikrajka.
Perišić u Interu zna jako dobro odigrati na lijevom boku, ali statistike su mu daleko manje nakrcane golova i asistencijama, reducirano mu je kreiranje ofenzivnih opasnosti, što je potpuno logično jer dalje je od suparničkog gola. Kad ga je prvi put Antonio Conte stavio pred zid napravivši isti zahvat u Interovoj igri kakav sada Dalić primjenjuje na Vatrenima, otisnuo se u Bayern. Nakon godinu dana vratio se i hrabro uhvatio u koštac s izazovom na San Siru, još jednom promijenio navike na terenu pa je spreman poput komandosa počeo sprintati od jednog do drugog kaznenog prostora, hrvati se i uklizavati, igrajući i beka, i veznog, i krilo, što god zatreba.
No, dva su pitanja poput Velebita - hoće li Perišić u reprezentaciji, gdje je dokapetan i jedan od senatora, imati jednak elan trošiti se do krajnjih granica kao u Interu gdje se bori za ugovor, i ako je tako je li preveliki luksuz Hrvatskoj odreći će u završnici najboljeg strijelca kojeg ima u aktualnoj ekipi s 32 gola i “gaziti” ga u obrani? Perišić može igrati i jednog od dvojice napadača, ali niti kao čista špica, niti kao bočni u 3-5-2, on ni izdaleka nije jednaka klasa kao lijevo krilo u rasporedu 4-2-3-1 ili 4-3-3. Hoće li se Hrvatskoj to isplatiti? Jer nije Perišić tek jedan od igrača, on je dosad bio jedan od dva-tri ključna.
Koliko gusto sito napraviti za Katar?
Na okupu je 25 igrača, Brozović i Vrsaljko otpali su zbog ozljeda, nekolicina kuca na vrata ili čeka povratničku šansu, ispada da Vatreni imaju izbor kao na “kraljevskom dvoru”, od kojeg je šefa zaboljeti glava, no je li ti tako? Dalić je najavio da će u Dohi svi još jednom na vagu svoje objektivne kvalitete, svakom će do zadnjega dati priliku poslavši na teren dvije različite postave pa bi to za neke mogao biti eliminacijski krug. Očito želi znati treba li i dalje zvati Škorića, Pongračića, Barišića, Budimira i Vlašića, hoće li prednost dati Jakiću ili Mori te može li se i dalje oslanjati na Vidu i Lovrena. Na Svjetsko prvenstvo imaju pravo putovati samo 23 i tamo za neke koji će sada u Katar neće biti mjesto. Pojedini će Dohi vidjeti tek ovaj put. Na njima je kakve će odgovore dati izborniku, o tome će ovisiti čija će imena biti na popisu za lipanjski dio Lige nacija i zadnje veliko čistilište. Već za tu akciju najavio je Stanišića, Sučića i kao novo ime Josipa Šutala.
Kako očuvati momčadski duh?
Nakon Eura na kojem su osobni interesi i taštine parali nebo, a atmosfera u reprezentaciji bivala u slobodnom padu, Dalić je okrenuo kurs i nanovo posložio hijerarhiju te trijumfalno okončano kvalifikacije prvim mjesto u skupini. Nije to bio nogomet za predavanja na akademijama, Hrvatska je u četiri utakmice s izravnom rivalima dobila samo dvije - Slovačku vani i Rusiju doma po 1:0, ali je još jednom demonstrirala super motiv, naš hrvatski prkos i odlučnost kakvi su je doveli do finala Svjetskog prvenstva u Rusiji. To se može samo kad je “kuća složna”, tada se grade velike djela. Nakon više od četiri mjeseca bez okupljanja, Dalić će dodatno raditi na atmosferi, Doha neće biti samo nogometna turneja nego i team-building, kako ga golica je li momčad sada “zdrava”, što je preduvjet za uspjehe. Iako, kad se igra revijalno i organiziraju večere lakše je postići slogu i prijateljsko ozračje nego kad dođu najveće utakmice jer tada neki moraju zatomiti osobne ambicije kako bi ekipa bila “kao podmazan stroj”.