Ako niste zaboravili, tamo negdje u rujnu 2019. godine, baš u vrijeme dok je trajao SP u Kini, na koji Hrvatska nije otišla, spoznali smo, kako će shodno FIBA rankingu, naši košarkaši dobiti mogućnost da se kroz olimpijske kvalifikacije domognu Igara u Tokiju.
HKS je objeručke prigrlio ovu šansu i uključio sve resurse, lobirao unutar i izvan granica kako bi Hrvatska, pokazat će se kasnije Split, bila domaćin jedne od četiri kvalifikacijske skupine za odlazak u Tokio. Nakon jamstva Vlade odaslanog prema FIBA-i, Split je postao i službeni domaćin, kao što su to postali Kaunas, Beograd i Victoria.
Tada, međutim, u tu jesen 2019. nitko nije računao na cijelu nepriliku u koji će svijet uvaliti koranavirus. Kad je stala NBA liga, a onda, posljedično i sve lige svijeta u proljeće 2020. godine, Igre su prebačene za 2021. godinu, međutim, s puno, previše upitnika.
Znate već kako Hrvatska bez svojih najboljih igrača nije reprezentacija koja se može nadati nekom čudu, znate već da je svaki izostanak za nas bolan i teško nenadoknadiv. Iako, baš te 2020. godine, da je ostalo sve normalno, da se nije pojavio virus, tko zna bismo li bili u boljoj zgodi nego sada domoći se Tokija.
Jer, još tamo u prosincu 2019. godine Bojan Bogdanović, najbolji hrvatski košarkaš, pao je na desnu ruku, nagnječio je neke koščice u zglobu i tako izdržao igrati, uz bolove o kojima nije govorio, sve do prekida sezone. Čim su malo popustile prve mjere, u svibnju iste te 2020. godine, Bogdanović je hitno operiran i prvu je loptu uputio na koš tek u studenom prošle godine.
Ili, da budemo jasni; da su se 2020. godine igrale olimpijske kvalifikacije na njima ne bi igrao - Bojan Bogdanović.
U međuvremenu je postalo jasno koji su to ljudi s kojima će Veljko Mršić loviti druge uzastopne Igre za Hrvatsku, što bi, realno, bilo malo remek-djelo, jer smo jedini put u povijesti spojili dvije Igara 1992. i 1996. godine, a tada je Hrvatska bila nešto drugačija, raspored globalne moći puno tanji, a i sustav dolazaka na Igre nešto jednostavniji.
Jednom je bivši kapetan Hrvatske Nikša Prkačin, bilo je to uoči Pekinga, kazao kako je s košarkom doći na Igre kao osvojiti medalju u nekom drugom sportu.
Dakle, Mršić je dočekao ispadanje Utah Jazza u polufinalu Zapada i neće moći koristiti usluge Ivice Zubca, još ranije su zbog ozljeda otpali Kruno Simon, novi europski prvak te Dragan Bender kojemu je stradalo koljeno igrajući za Maccabi. Da, i neće biti u Splitu Darija Šarića koji je sinoć počeo doigravati za veliko NBA finale u Sunsima, upravo protiv Zubca i Clippersa.
Tu je, međutim, Bojan Bogdanović, tu je nakon pet godina Mario Hezonja, sada zreliji i bolji nego je bio u Torinu i Riju, tu je sveprisutni Roko Ukić, tu su Miro Bilan i Darko Planinić, vratio se i Luka Babić, a sve su to ljudi koji znaju kako doći do Igara. I igrati ih. Tu su još neki koji nisu imali to iskustvo, ali su dobili reprezentativnu rutinu tijekom posljednjih kvalifikacija, poput Željka Šakića, Ante Žižić je danas ozbiljan euroligaški centar, nekako smo isprofilirali korektnog playa kakav je Roko Rogić, tu su za dati ruke Pavle Marčinković, Mateo Drežnjak ili Toni Perković.
Ok, nema Darija Šarića, a on je bio, nemojte to zaboraviti, MVP u Torinu, nema niti Krune Simona koji je u tom finalu za Rio Talijanima sasuo pet trica. I falit će, jako. Ali, to ne znači da neće biti tu za - Tokio.
No, prije svega Split. Jesmo, favoriti smo. Igramo kod kuće, bit će ljudi na tribinama Spaladium Arene i niti jedan igrač koji dolazi u Split nije bolji od Bojana Bogdanovića. To su sve fakti.
Kao što je fakat bio da smo u mi u Torinu preskočili Grke s Antetokounmpom, Talijane s Messinom na klupi i na terenu s Bellinelijem, Gallinarijem, Gentileom, Bargnanijem, Datomeom, Hackettom. Je li bilo realno? Nije.
I da, imali smo Acu Petrovića na klupi, koji će sada u Splitu predvoditi nade Brazila. Doduše, vjerojatno je i Aco navijao za dvije opcije. Prazne tribine i Jazz u finalu Zapada. Dobro on zna da će mu biti teško igrati protiv Hrvatske u Splitu stojeći ispred ‘krive’ klupe, kao što zna i da će mu biti teško kontra Bojana Bogdanovića.
Još kad je vidio da je Hezonja stavio 37 Slovencima...