Kvalifikacijske utakmice košarkaške reprezentacije do gola su razotkrile glavni problem unutar HKS-a na koji sam kao mogućnost upozorio nakon što su se Stojko Vranković, Dino Rađa i Toni Kukoč vratili u hrvatsku košarku. Zbog igračke veličine zaslužuju doživotnu počast, ali u ovom poslu neće uspjeti ako se neće okružiti stručnjacima u svim poljima, od biznisa do praćenja igrača.
Ovaj put tema je nakaradni Stručni savjet HKS-a koji se ne sviđa mnogima u hrvatskoj košarci, ali samo rijetki se to usuđuju javno reći.
Nakaradan je zbog toga čestog funkcioniranja po principu “Stručni savjet, to sam ja”. Skelinovom ustoličenju nije prethodila klasična sjednica, nego je predsjednik SS-a Dino Rađa na e-mailove članova poslao poruku u stilu “predlažem Skelina, izjasnite se jeste li za ili protiv”.
Ako HKS želi stručne odluke donositi samo na temelju Rađinih procjena, onda se trebao ustrojiti na takav način, a ne skrivati se iza “Stručnog savjeta”. Tada bi svi znali tko je odgovoran za niz loših odluka od rujna prošle do veljače ove godine. I tko ovih dana treba snositi posljedice svojih pogrešaka.
Reprezentacija nije ni pomlađena niti je realno da se plasira na SP. Dragocjeno vrijeme je nepovratno izgubljeno, a silazna putanje po kojoj klizi hrvatska košarka mogla bi se još produbiti. Dno dna, vjerujte, još uvijek nije dotaknuto, a nitko ne zna je li izbjegnuto.
Nakaradni su i sastav i kriteriji ulaska u Stručni savjet. Svaka čast Kukoču koji je izuzetak (treba mu kvalitetnija i konkretnija uloga), ali Hrvatska bi mogla okupiti znatno stručnije savjetnike od aktualnih Damira Knjaza, Aramisa Naglića te četvorke koja je unutra na osnovu prošlosezonskog plasmana klubova (trener Splita Skelin, trener Šibenika Vladimir Anzulović, trener Cibone Ante Nazor i sportski direktor Cedevite Matej Mamić). Samo takvo nešto treba i ozbiljno, a ne samo deklarativno, htjeti. I imati hrabrosti biti vizionar.