Fantastično, iznad svih očekivanja, jer da je netko to prije turnira najavio, nitko ne bi vjerovao, pogotovo što je ova naša skupina jača od one druge. Nakon poraza od Nigerije najvažnije je bilo vratiti igrače na stazu pobjede. Tu je Aco obavio golem posao odvevši ih da se relaksiraju, da zaborave taj poraz jer pred nama je bio najjači protivnik Litva, s kojima smo loše prolazili i kada smo imali najjaču reprezentaciju.
Aco je obavio odličan posao na psihičkoj pripremi, očito je postao specijalist za Litvu jer da smo izgubili, išli bismo na SAD, a znamo onda kako bi to završilo. Ovako smo dobili mogućnost doći među posljednje četiri momčadi, što je sjajno. Utakmica protiv Srbije za mene je utakmica bez favorita.
Protiv Litve, usprkos tome što smo malo slabije stajali na početku, vidio sam da će to na kraju biti dobro, vidio sam dobar pristup naših igrača, ali i da moraju još naštimati nišanske sprave. Bogdanović sa samo 5 poena u prvoj četvrtini nije realno, znao sam da će se to popraviti. Ono što me posebno oduševilo je igra Krune Simona, to je bila vrhunska partija u svim aspektima. Ono što mu ranije nije bila jača strana, igra u obrani, sada je bilo na visini.
U napadu, počevši od njegove prve trice, bilo je jasno da će biti jedan od kreatora našeg velikog uspjeha. Ono što je karakteristično za utakmicu je da je svih osam igrača dalo svoj puni doprinos pobjedi, svaki je imao svoju odličnu rolu, da ih ne nabrajam sve pojedinačno, pogotovo centri koje često kudimo. Aco je bio ponovo na vrhunskoj razini, za razliku od Nigerije, gdje je uglavnom više promatrao nego što je bio u nekom “fajtingu” s njima. Majstorski je vodio utakmicu, igrali smo briljantnu obranu, druga i treća četvrtina vrhunske u obrani i napadu. Malo smo pali na +22, iako u finišu nije bilo bezglavih jurišanja, čuvala se lopta, igralo se na 24 sekunde, što je taktički bilo jako pametno. Te neke pogreške na kraju sigurno su i posljedica umora jer ono što smo odigrali u drugoj i trećoj četvrtini je bila fantazija. Zato se sada trebaju odmoriti.
Utakmica sa Srbima za nas je lakša u psihološkom smislu od ove s Litvom jer smo sa Srbima odigrali dobru utakmicu na pripremnom turniru u Cordobi, izgubili, doduše, u finišu, u posljednje 2 minute, no, tu sam imao osjećaj da se više razmišljalo o onome što dolazi u Riju, nego o rezultatu tada.
Ključna će biti dva dvoboja; s njihovom visokom linijom gdje su Raduljica i Jokić, tu će trebati Planinić i Bilan, ali i Šarić obaviti veliki posao, pogotovo na Raduljici, s kojim smo imali velikih problema prije. I drugi dvoboj protiv njihove vanjske linije Teodosića, Nedovića i Bogdanovića. Bogdanović je odličan šuter i tu ćemo morati igrati stalni presing na njemu, onaj tko će ga čuvati, neće smjeti ni jedne sekunde ići u pomaganje, nego biti prilijepljen uz njega. Kod Teodosića je pitanje kako će ući u meč, može dati vrhunsku partiju, ali može i zatajiti, kao što zna. Meni se osobno ne sviđa kao igrač. Uzgred, vidio sam neke moje navodne izjave po portalima da je luzer, iako nisam nikome dao izjavu. Za Srbiju je ovo odlučujuća utakmica, dok smo mi već sada napravili više od očekivanja. Bolje s njima, nego, recimo, s Francuzima. Volio bih da suđenje bude korektno kao što je bilo s Litvom.
Amerikanci jesu najjači, ali izgledaju kao da su došli na svoju All-Star utakmicu, soliraju u napadu i ne igraju obranu. Sasvim drukčija igra, pod istim stručnim vodstvom, nego na SP kada su bili mlađi igrači željni dokazivanja.