Bila je to čista dominacija i uživancija. Nije to bilo mučenje. Jasno, ako niste bili na strani Belgije. Hrvatska je u Istanbulu, na startu predolimpijskog turnira demolirala reprezentaciju koju je ovdje doveo Dario Gjergja. Do poluvremena su Belgijci zabili mizernih 18 poena, a Hrvati već bili na 39, u 33. minuti bilo je i nestvarnih 79:33. Belgija je prošla poput Irske i Luksemburga. Nije nam mogla ništa. Na kraju je završilo 85:55 i u jednoj savršenoj utakmici naše reprezentacije, tek je jedna stvar pošla po zlu. Naime, Borna Kapusta je odigrao nepune četiri minute prije nego li osjetio desno rame i pitanje je hoće li Josip Sesar moći na njega računati do kraja turnira.
Od četiri novopridošla igrača, Josip Sesar je želio barem jednog od njih držati kao oružje s klupe. Pa je tako Mario Hezonja ostao izvan udarne petorke u kojoj je njegovo mjesto zauzeo Roko Badžim, a na playu je bio Goran Filipović.
Od podbacivanja bilo je jasno da je Hrvatska izuzetno motivirana, izuzetno moćna u svakom duelu, dominantna u skoku. Belgija, koja je ovdje u promijenjenom i pomlađenom sastavu, nije mogla parirati leđnoj igri Ivice Zupca i Darija Šarića, a njezini igrači nisu znali niti što bi s loptom kad bi ih u reketu natkrilili naši tornjevi. Usput, obrana na lopti bila je vrlo agresivna i učas se sve počelo iskazivati u rezultatu.
Kad je u igru ušao Mario Hezonja, odmah je otvorio sa šuterskom rapsodijom nakon što je povezao tri trice, a do konca je utakmice šutirao za tri 6-8. Dario Šarić se, silno motiviran u prvoj utakmici u kojoj je nosio kapetansku traku, borio kao lav, bio je na svakoj pomoći, podsjetio je na neke svoje najbolje utakmice. A Ivica Zubac je dodir klase kakav na ovom turniru ne postoji. Osim realizatorskog umijeća, Zubac je vrhunski zatvorio reket, a do kraja je uz 18 poena, uhvatio 14 lopti i opalio tri blokade, Sve to je mirno i mudro kontrolirao Jaleen Smith, a u Goran Filipović je odigrao jako dobru utakmicu, pa smo od te pozicije dobili dosta. Mogao Roko Badžim, da je pogodio jednu od prve dvije lopte i do dvadeset poena, a čini se da će baš ti Badžimovi, kao i poeni Darija Drežnjaka, trebati za cjelovitu napadačku kompoziciju Hrvatske.
S obzirom na to da je Hrvatska u ovom sastavu tek tjedan dana i da u međuvremenu nije odigrala niti jedan pokus, sve ono što je ponudilo otvaranje u Istanbulu, moglo je sve natjerati na zadovoljstvo. Uživao je i Josip Sesar, izbornik reprezentacije, koji je potpisao jednu od uvjerljivijih pobjeda i dominantnijih utakmica na nekom turnirskom natjecanju koje je Hrvatska ikada odigrala.
- Kazao sam već uoči utakmice da je rezultat uvijek važan. I to je normalno kad se radi o reprezentaciji. Jer svi te utakmice proživljavaju, u lošima pate, od gledatelja, sve do nas ovdje, a u dobrima svi uživaju. Govorio sam i o tome kako mi je važno da kliknemo kao momčad i u dobrom dijelu ove utakmice je to bilo tako. Ova četiri igrača su osjetili kako su im podijeljene uloge, na koji način trebaju igrati. U defenzivi nismo gubili glavu, u kontinuitetu smo igrali obranu jako dobro, preuzimali smo, usmjeravali, rukovodeći se individualnim karakteristikama protivnika i tu smo primijenili ono što smo stavili ispred igrača uoči utakmice. Iza nas je sjajna utakmica, nekakvih tridesetak minuta je doista to bilo sjajno. Sad, da je bilo nekih lošijih stvari, bilo je, ali pobjedi se ne treba gledati u zube. Ovo je samo početak i moramo ići trening po trening, utakmicu po utakmicu te graditi sustav da bi bili što bolji.
Rekao je izbornik i pokoju o tome kako se odlučio ne krenuti s Marijom Hezonjom, ali ovaj opet do kraja isplivao kao najbolji naš strijelac s 22 poena. Neke trice, ili jedno zakucavanje iz kontre, bio je dodir čarolije.
- Kad su došla naša četiri igrača, imao sam dilemu tko bi od njih trebao krenuti s klupe. Kroz treninge su se neke stvari iskristalizirale, a i vidjelo se tko se s kime lakše igra. Znamo da su njih četvorica nominalno najjači igrači. Hezonja je krenuo s klupe, ali kad je ušao, odmah je povezao tri trice, u tom trenutku već malo padne protivnička obrana, a on je to iskoristio jako dobro. Na otvaranju utakmice su Zubac i Šarić bili idealni, jer smo na njih spuštali lopte, ušli smo u utakmicu tvrdo, ne dozvoljavajući protivniku da se razigra. Važno je bilo i da kad se igra protiv mlade momčadi kakva je Belgija imati defenzivnu tranziciju i kontrolirati obrambeni skok. U prvom dijelu su imali šest skokova u napadu, do kraja još dva. Ali, to su stvari koje ne idu preko noći. Od 5. srpnja do sada mi sjajno radimo, ova četiri igrača su tek tjedan dana s nama, ali treba im dati kredita.
Belgija je, pak, teško stradala. Dario Gjergja, koji je slovio u dijelu javnosti kao preskočeno izborničko rješenje, tijekom utakmice samo je širio ruke. Belgija je pometena...
- Ušli smo s previše respekta u prvom dijelu i uz loš šut cijele utakmice. Hrvatska je bolja, nema se što tu reći i ja sam to govorio i uoči turnira. Mi smo pokušali pomladiti reprezentaciju, ali očito je to preradikalno. Iduće dvije godine ćemo pokušati tako, pokušat ćemo se kvalificirati na Eurobasket, ovo je sada proba da se vidi na koga se može računati, a na koga ne. No, ako šutiramo ovako, nije dobro - zaključio je Dario Gjergja, belgijski izbornik, koji je na obje himne intonirane uoči utakmice držao ruku na srcu.
Je li Hrvatska jako dobra ili je Belgija slaba, pokazat će utakmice koje slijede. Neke si prognostičari vidjeli ove dvije reprezentacije u polufinalu iz naše skupine. Za Belgiju bis e čovjek teško okladio nakon prve utakmice.
Ili je Hrvatska baš jaka?