Htio je sve. Pazite, Dario Šarić - “the next big thing”, kako ga je portertirao novinar Boston Globea na presici nakon pobjede - znao je da je Hrvatska blizu, da se Hrvatska dva puta vraćala, ali i da on pri tome nije napadački dao gotovo ništa. A ulazili smo u završnicu. Ovo je reprezentacija koja će teško do velikih stvari ako svaki od naših nositelja ne bude na visini.
- Opalio sam tricu, vjerovao sam da je to ta, da je moram uzeti, ali ni to nije ušlo. Onda sam na plus jedan dobio penale. Kazao sam si, “ajde, zabij barem sad dva”, pa pogodim jedno.
I onda se izvukao onako kako se izvlače majstori. Kad su Španjolci krenuli u taj posljednji napad, kad je Sergio Llull povukao loptu, mislio sam da će stati i opaliti s deset metara jer on to može, on to zabija.
Skok u pucanj
No, onda se dogodilo. Onda je sijevnulo. Onda je Hrvatska došla do pobjede na otvaranju Igara najspektakularnijim potezom ikada. Lopta je stigla do Paua Gasola, Darko Planinić bio je uz njegovo tijelo, no, Gasol je bacio loptu, a Dario Šarić letio, letio, letio i opalio najveću od svih hrvatskih blokada.
- Vidio sam da lopta neće ići na Mirotića, da su okrenuli glavu i znao sam Gasol uzima loptu. Okrenuo se, sekunda i pol bila je do kraja, nije imao što nego na obruč. Skočio sam malo ranije da ga dočekam. Isplatilo se.
I te kako se isplatilo. Učas je krenulo ludilo. Ovo je Hrvatska koja gazi obranom, ovo je Hrvatska i ovo je blokada, tako će kasnije Roko Ukić, koja nas najbolje oslikava. Sve, baš sve ćemo ostaviti u obrani, ona će trajati i kad napad ne ide.
- Je, uletio sam u pucanj, mogu tako reći. Bio je to šlag na torbu, cijela momčad se borila 40 minuta. Kad smo gubili 13-15, mogli smo se pomoliti Bogu pa da izgubimo manje od 20, ali mi nismo stali, nego smo se borili.
Osjećaj je bio čudesan, mora biti. Blokada za pobjedu, još blokada na Pauom Gasolom. Ej, nije to blokada nad bilo kime, taj frajer lani je odveo Španjolce gotovo sam do naslova europskog prvaka.
- Osjećaj je bio kao da sam zabio koš u zadnjoj sekundi za pobjedu. Eto, to je osjećaj kad zalijepiš bananu na kraju.
Nije on momak od pustih snova, on je realnost sa 22. I s puno teških trenutaka iza sebe, pa je vrlo rano shvatio što sve lijepo i što sve loše može donijeti sport. A on nije tip koji voli gubiti.
- Nisam se baš kroz karijeru “nabananirao” igrača poput Gasola. Ma, ljudi, mi smo vjerovali da možemo dobiti.
Napadački to nije bila utakmica koje će se dugo sjećati. Bio je to Dario Šarić, koji je kriz cijelu utakmicu tražio ritam.
- Španjolci imaju 12 igrača i nitko ne može uhvatiti pravi ritam, tako da sam, evo, i ja igrao 35 minuta a nisam stigao uhvatiti dobar ritam.
Pretjerana skromnost
U čemu je bio problem?
- Naša je igra je postavljena na način da ima igrača koji su prije mene na repertoaru da uđu u utakmicu, kao Kruno i Bojan, s laganim poenima. Meni se ponekad zna dogoditi da ako ne uđem s laganim košem, ne pogodim, teško nalazim ritam. Da me se krivo ne shvatim, to je naš stil, stil koji daje rezultat i nemam ništa protiv toga. Snaći ću se ja već nekako.
Ma, s njim nikada nije bilo straha i neće ga biti.
- Borio sam se koliko sam mogao, sada je njima išlo, sutra će možda meni. Ne bih stvarao probleme oko te moje napadačke igre, bilo je loše, ali ću pokušati bolje, to je sigurno. Imao sam i u Argentini na turniru takvu utakmicu, ne znam, možda nemam dovoljno kvalitete za takve utakmice.
Eto, i to smo čuli. Od čovjeka koji je zalijepio Paua Gasola na startu Igara, u svojoj vrlo prvoj olimpijskoj utakmici u karijeri, čuli smo da nema kvalitete. Skromnost je nešto što krasi ovu momčad, ta luda mantra, “svi su bolji od nas na papiru, ali će nam to morati dokazati na parketu”.
- No, nema veze, dali su drugi ruku.
Darko Planinić zabio je 11 poena, uzeo je tri-četiri moja koša, Babić je dvaput istrčao ono što bih ja povukao kontru, Roko je pogodio dvije trice, što bih možda ja, netko je nadomjestio moj učinak u napadu. I to je naša snaga.
Onda je htio nešto dodati. Htio je nešto podvući. Ono što on smatra važnim podvući nakon ove pobjede.
- Prvi put u četiri godine otkako sam u reprezentaciji, počeli smo pobjeđivati ekipe koje su na istoj razini, ili na razini više. Mislim da to dosta govori.
Govori o svemu onome što bi moglo doći sutra. Kad se sredi Španjolska, u kojoj samo Felipe Reyes nije imao ozbiljne veze s NBA ligom od svih 12 igrača u rosteru, kad se svlada protivnik koji bi po svima trebao opet zaigrati finale sa SAD-om, onda je to puno više od velike priče.
- Znali smo da se treba potući, znali smo da možemo dobiti ako primimo između 60 i 75, jer budemo li igrali na 100 poena, znali smo da nemamo nikakve šanse. Na kraju je ispalo tako.
Acina želja ispunjena
I što sada? Ovakvih pobjeda u posljednjih dvadeset godina nije bilo, a kod nas postoji gotovo kronična bolest letenja u nebo. Kako se obuzdati, kako se primiriti, ostati s dvije noge na zemlji?
- Sigurno ćemo se malo umisliti, ali nadam se da će nas izbornik držati mirne. Glupo bi bilo ovako nešto kompromitirati.
I još malo o Aci za kraj.
- On je rekao da od prve tri želi da dobijemo jednu. Sad imamo jednu, ali ispred nas su još Argentina i Brazil. I ići ćemo na pobjedu, zašto ne bismo išli i na prvo mjesto u skupini ako smo to u stanju? Zašto ne bismo probali, pogotovo kad smo dobili favorite, zašto ne bismo pokušali dobiti i ostale?
Roko Ukić na presici je dosta govorio o Dariju Šariću. Ona blokada, ona slika kako je Planinić u tijelu Gasola, a Šarić ga lijepi, objašnjava sve o ovoj Hrvatskoj. I o Dariju Šariću. Roko je kazao, “nije mu bilo lako, ja najbolje znam što znači biti u cipelama onog koji treba našu košarku izvući iz gov...”.
Dario Šarić stvoren je od tvrdog materijala. Nikola Mirotić ga je nahvalio, “jedva čekam naše dvoboje u NBA ligi”, na društvenim mrežama navijači Sixersa dižu u nebesa Sama Hinkieja, istog onog Hinkieja, kojega su pribijali na križ. Taj je doveo Šarića. The Next Big Thing.
I tamo preko. Kod nas je to već dugo. Ne od ove blokade na Gasolu.