‘Škari su tri šava kao ubod komarca, Mavra igra pod temperaturom, a Hezonja radi i ono što nitko ne zna...‘

Tomislav Mijatović potpisao je i osmu pobjedu kao hrvatski košarkaški izbornik. Mister sto posto prvo je nanizao u pokusima ovoga ljeta Mađare i Ukrajince, onda je u pretkvalifikacijama odveo Hrvatsku do dvije pobjede nad Danskom i dvije nad Norveškom, da bi na koncu studenoga i prvog dana prosinca otvorio kvalifikacije za SP slavljima protiv Cipra u Osijeku i Izraela u Rigi.

Kad je preuzimao Hrvatsku, a bilo je to proljetos, samo se mogao nadati da će 2026. godinu dočekati sa svim pobjedama, a sudeći po dojmu koji je ostavila njegova Hrvatska u Rigi, i nekom novom zamahu nade u našu košarku.

U srijedu je Mijatović već bio u svom uredu u Efesu. Ali je vraćao dojmove na Hrvatsku.

- Jako sam sretan jer su dečki koje vodim potpuno unutra i posve u tome što rade. Iznijeli su ove dvije utakmice maksimalno, nadovezalo se to na sve ono što smo radili zajedno ljetos, a u tom programu je bila većina igrača od sada. Ovaj smo dio prošli jako učinkovito, a usput smo pružili i dopadljivu igru. Naravno, postoje tu stvari koje treba korigirati, ali ukupni je dojam ostao jako pozitivan. I čini me i te kako sretnim što su time što smo pokazali zadovoljni i ljudi koji kod nas vole košarku. A tih nije malo.

Svi pričaju o Michaelu Ružiću, otkriću posljednjih utakmica. Mijatović je vjerovao Ružiću i kad ga je zvao u reprezentaciju ovoga ljeta, vjerovao mu je i kad mu je dao startnu petorku, ali opet, nije niti izbornik morao računati na predstavu kontra Izraela ovog 19-godišnjaka od 23 poena, devet skokova i tri asista...

- Mene je pozitivno iznenadila njegova brzina upijanja informacija i brzina prenošenja istih na teren. Nije to ona priča, "evo, čuo sam što bih trebao, sad mi treba vremena da to utreniram", nego se sve to odmah prebacuje na teren jako brzo. I nema tu zavaravanja, to je momak koji već godinama individualno radi pod paskom prof. Mandira, momak koji se borio s ozljedama, ali i momak kojega po cijele dane mentorira Ante Tomić u Joventutu. A Ante jest čovjek koji doista može biti uzor, njegove igračke finese su ono što se kaže, "plati pa gledaj". Uza sve to Ruža ima i ozbiljne sportske gene, pa je na svima nama zajedno velika obveza da tu karijeru usmjeravamo i podržavamo. Naravno, neće svaka utakmica biti na dvadeset poena i deset skokova, ali meni je posebno zadovoljstvo što se on kao najmlađi sjajno uklopio u momčad, što je on doista "jedan od dečki". Pri tome nemojmo zaboraviti da su jako dobro reagirali i Danko Branković i Roko Prkačin. Koncepcija Izraela nije omogućila dosta minuta Brankoviću, ali sjetite se kako je riješio Cipar, kako je napravio dodatnih 15-ak razlike u toj utakmici ili kako je Prka pokazao da se i dalje razvija, a njegovi potencijali po meni nisu dosegnuli još niti 50 posto.

Poneku riječ zaslužuje i kapetan Mario Hezonja, koji je odigrao liderski ovu akciju, koji je kontra Izraela ponudio i jednu od najzrelijih utakmica uopće za Hrvatsku, a on je u reprezentaciji posljednjih 11 godina...

- O Hezonji je bespotrebno trošiti riječi, jer on je dokazana europska i svjetska klasa. Uloga lidera mu sjajno odgovara i tu nema prigovora, od ponašanja do zrelosti koju pokazuje. Možda su najbolji primjer za to vrlo precizni komentari koje daje suigračima za vrijeme minuta odmora, a koji ne dopiru do šire javnosti. Sve to veseli, a tu je, naravno, i ta moć, kvaliteta u kojoj je uvijek u stanju svakome uvaliti 30.

Ono što je dodana vrijednost Hrvatske, postao je tandem Hezonje i Luke Božića. Nije ih mogao Mijatović imati na treninzima koliko je želio, ali je utakmica protiv Izraela pokazala da će kombinacija Hezonja - Božić biti jedna od strateških prednosti naše reprezentacije u sudaru s bilo kojim protivnikom.

- Postoji tu kvaliteta koja radi razliku. Kad imate kao trener takav tandem igrača koji su multipraktični, onda je to privilegij. Obojica mogu prijetiti licem i leđima okrenuti prema košu, obojicu su u stanju odigrati pick, obojica mogu šutnuti, mogu preuzimati u obrani, ma mogu sve. I samo će biti bolji s više iskustva zajedničkog igranja. Ali, tu je i jedan Toni Nakić, koji nenametljivo odradi svoj dio posla, stavlja trice, odigra obranu. Pa David Škara koji zaradi tri šava na bradi, ali se prema tome odnosi kao da ga je upiknuo komarac. Imao je protiv Cipra plus 25 dok je bio u igri, protiv Izraela plus 26 i sve to bez akcija za sebe, samo kao pomoć drugima. Pa idemo dalje, tu je Filipović, pa Radovčić ili Badžim. Ovaj potonji je po meni naš najstabilniji šuter i na njega i Radovčića ja, iako nisu igrali protiv Izraela, maksimalno računam. Kao što Drežnjak nije zbog koncepcije bio u momčadi u Rigi, ali protiv Njemačke možda bude u petorci ili prvi s klupe bude ulazio u igru, jer će tu biti potreban. A to što nije bio u momčadi sada nije ga spriječilo da dodaje lopte na zagrijavanju suigračima i bude naš najglasniji navijač kraj terena. Ili što reći za Mavru, kojega uhvati temperatura, ali niti ne pomišlja ne zaigrati, šuti i igra, nitko niti ne zna da je pod temperaturom. To su stvari koje mene čine sretnim.

Mora ga činiti sretnim i komocija da sada čeka dvije utakmice s Njemačkom s ugodnom situacijom, jer eventualno jedna pobjeda bit će samo dodatni bonus...

- Od prvog dana stožer i ja vrtimo poludosadne priče o tome kako od svake utakmice očekujemo da u njoj idemo po pobjedu. Bez obzira na situacije, uvijek je takav stav potreban. Kad smo na maksimumu, uvjeren sam u to, mi možemo igrati sa svakim. Ne pere me euforija kad ovo govorim, jer dugo se znamo i ja nisam po prirodi takav. Nijemci jesu svjetski i europski prvaci, ali to je za nas samo obveza više da budemo mentalno i fizički još spremniji, da budemo još više unutra. I ne, nismo mi u komociji uoči te dvije utakmice u veljači, mi smo tu u prilici za osvojiti nove bodove. I zato u te utakmice moramo ući maksimalno.

Već sada je prilično jasno da ćemo zaigrati u drugom krugu kvalifikacija za SP, jer iz svake skupine idu tri najbolja dalje, a kod nas je u grupi Cipar. Isto to znači da će se reprezentacija sljedećeg ljeta dva puta skupljati. Za dvije utakmice na početku srpnja i dvije na koncu kolovoza...

- S obzirom na to da je iza mene iskustvo od ljeta i ovo sada, siguran sam da za 99 posto ove momčadi mogu reći da oni baš vole biti zajedno. I to nije zbog mene, zbog nas ili tko zna zbog čega, nego im je zajedno jako dobro. Sve to skupa je za nas veliki plus, tu dečki grade neku sasvim svoju priču. Na nama je da ih usmjerimo, budemo im pri ruci, a oni taj ugođaj trebaju najbolje moguće iskoristiti. Nadam se da će nas poslužiti zdravlje, ali dobro je i to da većina naših igrača igra važne uloge u jakim ligama. Kad se sve to prebaci na reprezentaciju, to onda funkcionira prilično dobro.

Neki od tih igrača, nazovimo ih igračima iz drugog plana, imaju sad već i te kako veliko iskustvo igranja za Hrvatsku. Nitko tu više nije prestrašen kad uđe u igru...

- Čim sam postao izbornik, kazao sam da nisam ovdje kako bih izmišljao toplu vodu, nego da samo nastavljam ono što su prije mene radili moji prijatelji, ljudi koji su vodili reprezentaciju u ranijim mandatima. I to je naša snaga.

Snaga je i taj miran, uvijek pozitivan čovjek na klupi. Tomica Mijatović. Mister 100 posto. Koji ne misli stati na osam u nizu. Bez obzira na to što su prve dvije sljedeće u veljači Nijemci. Aktualni europski i svjetski prvaci.