Ok, igrao je Shane Larkin protiv Hrvatske. Da, igralo se i u Istanbulu, doduše bez gledatelja, a Turcima gori pod nogama. Nema veze. Onako kako je otvorila nastupe u kvalifikacijama za Eurobasket 2022., sa čistim pobjedama nad Švedskom i Nizozemskom, Hrvatska je nastavila i u istanbulskom balonu. U pravoj rapsodiji u prvom dijelu, u jednom trenutku u 17. minuti imali smo i ogromnih 40:15. Nešto su Turci podigli agresiju u drugom dijelu, na dvije minute do konca stigli na -9, onda i na minutu i pol do kraja na -8, no nije bilo brige. Željko Šakić, recimo, uz Miru Bilana najveći junak naše pobjede, strpao je na isteku napada jednu tricu s jedne noge. I onda se šretski nasmijao, u stilu, “što se čudite”...
Možda je ta Šakićeva poruka o našoj moći u ovim kvalifikacijama zapravo i najbolji odgovor na pitanje gdje smo to bili i što smo radili u kvalifikacijama za SP u Kini 2019. godine. Jer, dojam je, samo 50% onoga što je Hrvatska odigrala u Istanbulu, u nekim porazima kontra Rumunjske, Poljske, koga sve već ne, bilo bi dovoljno da ne propustimo i to natjecanje. No, valjda je tako moralo biti, valjda je moralo biti baš ovako, morao je proći jedan krug kvalifikacija da neki dečki iz drugih, epizodnih uloga ne bi shvatili svoj značaj, svoje mjesto i svoje uloge u reprezentacijama kad na raspolaganju nisu Bojan Bogdanović i prijatelji.
Larkin igrao rezonski
Ovo je bila jedna takva. Željko Šakić je otvorio utakmicu s dugom dvicom, onda i dodao tricu, smanjio intezitet Turaka koji su se, jasno je to bilo, baš tražili. Shane Larkin je odlučio u prvom poluvremenu odigrati rezonski, pogledati tko tu od njegovih suigrača nešto može, a dijelom i nije imao puno prostora, jer ga je odlično pazio na početku Mateo Drežnjak, a onda i Filip Krušlin, čiji su obrambeni angažman motivirali i početni pogođeni otvoreni šutovi. Miro Bilan je, pak, bio naše veliko oružje ispod obruča, jer za njega nije bilo obrane. Stavio je 30, a to su brojke koji su ozbiljne, koje su u dresu Hrvatske ubacivali samo ozbiljni igrači. Bilan se sjajno osjeća kad je siguran u svoju poziciju u momčadi, a ovo je bila selekcija u kojoj mu nitko nije puhao za vratom, nije bilo naših NBA centara, nije bilo niti Darka Planinića. I Miro je odigrao čarobno, ništa mu nisu mogli turski čuvari, a i lopta je dolazila do njega, jer je ideja bila što više spuštati na Bilana.
Naša se igra u prvom dijelu posložila kad je Roko Rogić unio brzinu više u naš napad, kad je na sebe preuzeo i realizaciju, prodore, a time je Turska samo sve više padala. Larkin je tražio suigrače, a ovi su sve promašivali, čak i Melih Mahmutoglu koji zabija zatvorenih očiju u Feneru. Usput je Veljko Mršić odlično reagirao, jer čim je Larkin sjeo na klupu, a ušao Balbay, imali smo spremnu zonsku obranu.
Očaravajuće poluvrijeme
Tih 40:15 u 17. minuti bilo je naprosto savršeno, kao što je takav bio i prvi ulazak u rotaciju Roka Prkačina. S očevom osmicom na leđima, Roko je prvi dodir s loptom pretvorio u pogođenu tricu, pa je u tom prvom dijelu sve sijelo na svoje mjesto. Hrvatska je igrala očaravajuće. Turska je izgledala kao da joj niti tri Larkina ne bi pomogli.
Naravno, nije moglo trajati vječno, jer su Turci odmah s početkom nastavka podigli agresivnost na oba kraja terena. Za defanzivni je zaslužna ideja Orhuna Enea koji je napokon pronašao mjesto za Berka Ugurlua, a ovaj je u kombinaciji s Balbayom počeo naganjati naše napade već u prednjoj polovici. S druge strane, Larkin je krenuo prodirati, gledati i koš a ne samo svoje suigrače praznih pušaka. I Turci su otvorili sa 9-0. Još je daroviti Alperen Sengun počeo nešto donositi Turcima i u dubinu u napadu, pa je to izgledalo kao početak jedne velike muke za nas.
Međutim, opet su pod uzde utakmicu uzeli najiskusniji, Šakić je nešto stavio, Bilan tražio dubinu, a Veljko Mršić je agresiju Turaka otupio igrajući istovremeno s dva playa, Ukićem i Rogićem. I držali smo smo se u mirnim vodama sve do kraja.
Završila je noćna mora
A on je ispisao na semaforu velikih 79:62. I treću pobjedu na kontu. Teorijski još nismo na Eurobasketu, jer se može dogoditi neko ludilo da sve momčadi u skupini završe sa skorom 3-3, pa da još tu i mi u nekoj tragediji posljednje tri utakmice završimo kao posljednji u krugu.
Ali, to bi bio opasan horor, sa svim čudnim bićima koje nikada ljudsko oko nije vidjelo, da se ne lažemo. Hrvatska je danas napravila sve preduvjete da u nedjelju lako svlada i Švedsku. A onda ćemo i definitivno biti unutra. Kvalifikacije za prste polizat. Nakon najgore more u koju su nas dovele one prethodne...