Bojan Bogdanović, Mario Hezonja i Ivica Zubac bili su stožerni igrači hrvatske košarkaške reprezentacije u onim nesretnim porazima od Slovenije i Finske, sada će im se na pripremama priključiti tada ozlijeđeni Krunoslav Simon i Dario Šarić, napokon ćemo na poziciji playmakera imati kvalitetnu opciju u vidu uskoro naturaliziranog Amerikanca Jaleena Smitha, na raspolaganju su i najpotentniji mladi igrači Roko Prkačin, Karlo Matković i Lovro Gnjidić.
U kakvom god da je stanju hrvatska košarka, a u jako je lošem, dobili smo još jednu šansu da s onim najboljim što imamo pokušamo isprati barem dio bolnih šamara koje smo godinama dobivali i napravimo bilo kakav rezultat na Eurobasketu. Izbornik Damir Mulaomerović dobio je na raspolaganje sve što je želio, a onda je povukao prilično hrabar i za mnoge neočekivani potez - na popis onih igrača koji će se ići na pripreme za nastup u Milanu, a nadamo se i u Berlinu, gdje će se igrati knockout faza Europskog prvenstva nije uvrstio Antu Žižića.
Žižić je sigurno jedan od najboljih hrvatskih košarkaša. Nakon neuspješne epizode u NBA ligi, on se vratio u Europu, u Maccabi u kojem je u prošloj sezoni imao prosjek od 12,2 poena i 5 skokova u Euroligi, a od sljedeće sezone nosit će dres aktualnog dvostrukog europskog prvaka Efesa. Sve to i više je nego dovoljna referenca za Mulaomerovićev poziv, ali on je ovaj put izostao.
Mulaomerovićev potez vjerojatno će izazvati brojne kritike kod dijela ljudi koji će tražiti u njemu neku teoriju zavjere ili slično, ali ovo je iznimno hrabar i košarkaški ispravan potez. Izbornik je nepozivanje Žižića opravdao činjenicom da on igra jako slično kao Ivica Zubac, naš najbolji centar, i to je definitivno istina.
U situaciji kada je jasno da će Zubac većinu vremena igrati na ‘petici‘, a da obojica imaju problema u branjenju pick‘n‘rolla pa će Mulaomerović u određenim dijelovima utakmice tražiti drugu vrstu igre od centra, pozivanje Žižića nema nikakvog smisla. Igrač takvog formata ne treba biti u niti jednoj momčadi, pa čak ni u reprezentaciji, ako će na raspolaganju imati mrvice, 5-6 minuta po utakmici. To ne bi bilo dobro ni za momčad ni za njega, a već na utakmici protiv Finske Mulaomerović je jasno dao do znanja da su mrvice jedino što je ostalo Žižiću. On je, podsjetimo, bio jedini igrač Hrvatske koji nije odigrao niti jedne sekunde te utakmice.
Izostanak Žižića ne bi trebao naškoditi Hrvatskoj, koja na raspolaganju ima dosta visokih igrača. Tu je ponovno Dario Šarić, koji se doduše vraća nakon dugačke ozljede, a koji u Phoenix Sunsima igra isključivo na poziciji centra pa će tu ulogu imati, barem dio vremena, i u reprezentaciji. Tu je Roko Prkačin, koji je zanimljiva opcija na poziciji centra, posebno što se obrane tiče, tu je i Karlo Matković koji je ove godine izabran na NBA draftu, a koji je imao jako dobru sezonu u Megi i koji će sljedeće sezone igrati u Cedeviti Olimpiji.
Mulaomerović je povukao hrabar, pravi izbornički potez i na tome mu treba čestitati. Nismo puno puta do sada u hrvatskoj košarci viđali ovakve stvari, da se nešto napravi iz igračkih, košarkaških razloga. Uglavnom smo viđali kompromisne poteze, a to je mogao napraviti i Mulaomerović. Da je pozvao Žižića, imao bi sve najbolje igrače na okupu. To što popis sa Žižićem ne bi bila najbolja momčad je neki drugi par rukava. On bi oprao ruke, kao što se to u hrvatskoj košarci redovno radilo. Ovako nije.