Ako vas kojim slučajem put nanese u pitoreskne Slovenske Konjice, gradić od jedva pet tisuća stanovnika, negdje između Maribora i Celja, morate pronaći sportsku dvoranu. Tamo postoji uokvireni zapisnik jedne utakmice koja se odigrala 20. svibnja 1992., dakle na današnji dan prije točno 30 godina, a ona je sasvim posebna za dvije susjedne države. Naime, bila je to prva službena, iako prijateljska, košarkaška utakmica reprezentacija Slovenije i Hrvatske, dvije sasvim nove države.
Te Slovenske Konjice, dakle, postale su mitsko mjesto u povijesti reprezentativne košarke država koje su kasnije obilježili ovaj sport. Hrvatska je odmah zasjala punim sjajem, jer je iste te 1992. igrala spektakularno finale s originalnim Dream Teamom, a onda osvojila broncu na EP 1993., broncu na SP 1994. i zaključnu broncu na Eurobasketu 1995., a otada, kao što znate, nema nas na postolju.
Slovenija je upravo posljednjih godina ušla u orbitu, jer je 2017. postala europski prvak, a lani je igrala polufinale Igra u Tokiju.
Prva prozivka 14. V. 1992.
Ovo je priča o tim prvim danima hrvatske reprezentacije i prvoj utakmici.
- Prvo što mi pada na pamet jest velika neizvjesnost i nervoza hoćemo li uopće dobiti priliku zaigrati na Igrama u Barceloni - prisjeća se Dino Rađa, tada još košarkaš Rome.
- Onda smo, nekako u zadnji čas, uz pomoć politike koja je lobirala, dobili informacije da ćemo moći igrati kvalifikacije i sjećam se kako je nastupilo veliko uzbuđenje. Da, sjećam se i te prve utakmice, ostala mi je sjećanju i dvorana u Konjicama - govori Rađa.
Šest dana prije nego li će Hrvatska prvi puta zaigrati tu utakmicu, tadašnji izbornik, nedavno preminuli Pero Skansi, objavio je prozivku igrača. Okupljanje je bilo 14. svibnja 1992. u Zagrebu, a prvi su poziv za reprezentaciju dobili: Dražen Petrović (New Jersey Nets), Velimir Perasović (Split), Danko Cvjetićanin (Cibona), Vladan Alanović (Cibona), Alan Gregov (Zadar), Toni Kukoč (Benetton), Arijan Komazec (Zadar), Veljko Mršić (Cibona), Aramis Naglić (Split), Siniša Kelečević (Zadar), Dino Rađa (Roma), Stojko Vranković (Boston Celtics), Žan Tabak (Split), Goran Sobin (Cibona) i Stipe Šarlija (Zadar).
Kako je Stojko Vranković u to vrijeme još doigravao u NBA ligi sa Celticsima, umjesto njega na pripreme je pozvan Franjo Arapović. S obzirom na to da iz današnje perspektive svi vjerojatno pamtite Arapovićevo zakucavanje protiv Dream Teama i kratkotrajno vodstvo u tom čuvenom finalu Barcelone, ovaj detalj zapravo otkriva kako je Arapović bio daleko od sigurne opcije za udarnih 12 reprezentacije...
- Znalo se osam glavnih, svi ostali smo se borili za četiri mjesta - prisjeća se Aramis Naglić i dodaje:
- Osjećao se veliki nacionalni naboj, veliki ponos što ćemo predstavljati Hrvatsku u tim teškim vremenima.
Ljudi koji su vodili brigu o našim igračima su bili Boris Lalić, kao predsjednik Saveza, bio je tu i Mirko Novosel kao direktor reprezentacije, Rato Tvrdić kao osoba od najvećeg povjerenja Pere Skansija, nazovimo ga tehniko reprezentacije, te, naravno, izbornik Pero Skansi i njegov pomoćnik Aco Petrović. Liječnik reprezentacije je bio dr. Ivan Fattorini, a fizioterapeut Joža Blažić.
Bez ‘domaćina’ Zdovca
Slovenija je također bila na pripremama, jer se nesposredno nakon te utakmice trebalo otići za Španjolsku, gdje su se igrale kvalifikacije za Igre. Doduše, u Sloveniji i dalje dvoje je li im utakmica s Hrvatskom prva, jer su uoči tog ogleda odigrali s Michigan State University jedan pokus. Kako bilo, ova je protiv Hrvatske bila sigurno prva službena.
Igralo se u Slovenskim Konjicama, jer se upravo tom zgodom otvarala nova dvorana. Ali, iz Slovenskih Konjica je i Jure Zdovc, tada najbolji košarkaš Slovenije. Međutim, dupkom ispunjena dvorana u malom slovenskom gradiću, a natiskalo se u nju 1.500 gledatelja nije vidjela te večeri Zdovca. Naime, morao je hitno otputovati za SAD, jer su njegovo košarkaško umijeće željeli provjeriti LA Lakersi. No, Slovenija je bila, kao naravno i Hrvatska, puna velikih imena, recimo samo da je kapetan reprezentacije, koju je tada vodio Zmago Sagadin, bio - Peter Vilfan.
Hrvatska je igrala bez Stojka Vrankovića, a u igru nije ulazio niti Danko Cvjetićanin, zbog visoke temperature. Pomalo je čudno iz ove perspektive kako je prva petorka Hrvatske zaigrala tada u sastavu Dražen Petrović, Velimir Perasović, Toni Kukoč, Stipe Šarlija i Žan Tabak. Nije u njoj, recimo, bilo Dina Rađe ili Arijana Komazeca, ali su kasnije, naravno ušli u igru.
Blistali na početku
Zanimljivo je dodati i kako se u Hrvatskoj nije mogao gledati izravni prijenos ove utakmice, jer je u isto vrijeme prenošena utakmica finala Kupa prvaka između Barcelone i Sampdorije, pa su premijerni nastup Hrvatske u nas ljudi pogledali tek sljedećeg dana u snimci.
Hrvatska je ovom utakmicom, od koje smo udaljeni 30 punih godina, otvorila svoj košarkaški put. Blistali smo u uvodnim godinama, a onda je krenuo post, koji traje, evo već 27 godina. Uskoro ćemo, dakle, za tri ljeta, slaviti i 30. obljetnicu od posljednje medalje. Ako se u međuvremenu ne dogodi čudo...
SLOVENIJA - HRVATSKA 74:93
SLOVENSKE KONJICE Sportska dvorana. Gledatelja 1.500. Suci: Potočnik (Slovenija), Grbac (Hrvatska)
SLOVENIJA: Roman Horvat 8, Zoran Golc, Bojan Brodnik, Darko Mirt, Primož Bačar 2, Vlado Mićunović 2, Dušan Hauptman 7, Teoman Alibegović 16, Peter Vilfan 14, Boris Gorenc 4, Slavko Kotnik 10, Žarko Đurišić 9, Jaka Daneu 2. Izbornik Zmago Sagadin
HRVATSKA: Dražen Petrović 18, Velimir Perasović 9, Žan Tabak 8, Toni Kukoč 8, Vladan Alanović 3, Stipe Šarlija 11, Goran Sobin 2, Franjo Arapović 6, Siniša Kelečević, Arijan Komazec 9, Dino Rađa 10, Aramis Naglić 5, Alan Gregov 2, Veljko Mršić 2, Danko Cvjetićanin. Izbornik Petar Skansi