U startu bih podvukao neke stvari: Hrvatska je s pobjedom protiv Estonije osigurala drugi krug i to je dobro. Hrvatska je u Milanu dobila dvije utakmice koje je morala dobiti i to je još bolje. Izgubili smo od Grka u utakmici u kojoj smo u zadnjoj minuti bili u prilici čak i pobijediti. I to je dobro, jer Grčka je ozbiljna reprezentacija. Dobar je i Amerikanac Smith, takvog na playu nismo imali dugo godina, donio nam je određenu razinu i kvalitetu više.
Nažalost, ne mogu pobjeći i od sebe i stoga moram naglasiti da mi se ne sviđa ono što sam vidio kod naših protiv Estonaca. Nismo izgledali kao momčad, a to nije dobro. Ne možemo si to dopustiti u tako važnoj utakmici, ne na Eurobasketu. Naša me igra uvelike podsjetila na ono što od reprezentacije gledamo već 20 godina. Ne priča ja tu u "picku", iskakanju, taktici ili ostalim košarkaškim elementima. Pričam o tome da ne izgledamo onako kako je - primjerice - izgledala Bosna i Hercegovina protiv Slovenije. Ti su dečki gorjeli od zajedništva, od želje, od odlučnosti da kao momčad dobiju tu Sloveniju. I izgledalo mi je da nema toga što oni ne bi učinili jedan za drugoga.
Ne znam zašto smo tako danas izgledali. Protiv Grka je igra bila dobra, na neki način obećavajuća. Britanci su jako slabi, ne mogu biti pokazatelj, iako smo i protiv njih imali loših 20 minuta. Jesmo li se nakon toga malo umislili da smo sad postali prava momčad koja će "slistiti" te Estonce? Je li problem u nečem drugom - ne znam. Ali imamo problem.
Kruno Simon je opet bio naš presudni faktor, a pričamo o veteranu koji nije igrao jako dugo i koji se oporavio neposredno prije Eurobasketa. Nije baš normalno da samo on izgleda kao da je u pravoj formi. No, Kruno je igrač koji uvijek može nešto izmisliti, napraviti na svoj talent, pa njemu ne treba igra da bi proigrao.
Nemamo mi - da se razumijemo - loše igrače. Dapače, imamo ih nekoliko jako dobrih. Samo se oni moraju zapitati zašto ne izgledaju kao momčad, zašto ne izgledaju kao BiH ili Njemačka. Zašto ne izgledaju kao Vatreni kada u Ligi nacija u lipnju, na kraju sezone, potpuno iscrpljeni, istrče u Danskoj i Francuskoj i oduševe ne samo igrom - nego jedinstvom, zanosom, a onda i trkom, kvalitetom. Kod Vatrenih je Luka Modrić taj koji postavlja standarde i diktira ritam. Tko to radi u našoj košarkaškoj reprezentaciji?
I dalje smo u dobroj poziciji, imamo dobre igrače, možemo dobiti i Italiju i Ukrajinu, a onda kasnije još ponekoga. To nije sporno. Međutim, uspjeha neće biti ne izađemo li na teren kao prava momčad. Ali ne riječima nego - djelima!