Poziv izbornika Zlatka Dalića odaslan Bayernovom mladom nogometašu Josipu Stanišiću (21) izazvao je ogromno zanimanje u hrvatskom medijskom eteru. Prije toga izbornik mlade U-21 vrste Igor Bišćan pozvao je Luku Sučića iz Salzburga, Marca Pašalića iz dortmundske Borussije, pa 17-godišnjeg Gabriela Vidovića iz Bayerna...
Igrači iz dijaspore su godinama bili vrlo važne karike hrvatske reprezentacije, ponekad temeljni igrači. Josip Šimunić, Robert i Niko Kovač, Ivan Rakitić... svakako su perjanice hrvatske dijaspore u Vatrenima, sva četvorica su među 13 igrača koji su odigrali najviše utakmica za Hrvatsku. Iako ih ne svrstavamo u dijasporu jer su karijere gradili u Dinamu, ali i Mateo Kovačić, Vedran Ćorluka i Dejan Lovren su na neki način dijaspora s obzirom na mjesto rođenja. U novije doba u reprezentativnom dresu pojavili su se i Marin Pongračić, Marko Antonio Čolak...
Emocija, ljubav prema Hrvatskoj i hrvatskoj reprezentaciji najbolje je vidljiva upravo kod igrača koji dolaze iz dijaspore. Mnogi od njih imali su priliku igrati za zemlje u kojima su rođeni. Oni su ipak izabrali Hrvatsku. Neki, pak, unatoč ponudama drugih reprezentacija, nikad nisu pomišljali o igranju za bilo koju drugu reprezentaciju osim Hrvatske. U toj priči sigurno je bitan odgoj u krugu obitelji. U većini slučajeva obitelj usađuje ljubav prema domovini, prema hrvatskom nacionalnom dresu.
To je bilo - to
Upravo je obitelj, ali i osobnost, temeljna podloga igračima iz dijaspore u izgradnji identiteta koja im daje osjećaj da su Hrvati, da su za Hrvatsku vezani povijesnim korijenima. Zapravo, na te nogometaše iz dijaspore moramo biti posebno ponosni. Oni su, naime, slušali srce i izabrali - hrvatsku reprezentaciju.
O tome smo jučer pričali s izbornikom U-19 selekcije Hrvatske, jednim od najpoznatijih hrvatskih reprezentativaca koji je stigao iz dijaspore, Josipom Šimunićem.
- Počeo sam igrati za Croatiju iz Melbournea, bili smo prvaci Australije. Tad je stigao poziv iz Hrvatske, na inicijativu Ante Pavlovića. To je bilo 1996. godine. Kazano mi je da dođem u Hrvatsku, da budem gost HNS-a, da bi voljeli sa mnom razgovarati. Pitali su me jesam li zainteresiran igrati za Hrvatsku. Meni je to isti čas bilo - to! Odmah sam se odlučio igrati za Hrvatsku - kazao nam je Šimunić.
Nije slučajno u Bayernu
Čekao je pet godina kako bi odigrao svoju prvu utakmicu za Vatrene, prijateljsku protiv Južne Koreje pod izbornikom Mirkom Jozićem.
- Bilo je to studenome 2001... Vjerojatno bih igrao i prije, ali sam bio ozlijeđen. Imao sam problema s ozljedom dvije godine. Kad sam postao dio udarne momčadi Herthe i počeo igrati standardno dobio sam poziv, a sve ostalo znate. Još kao dijete sam pratio što se zbiva u Hrvatskoj, bio sam klinac, ali sam znao da igramo onu prvu utakmicu sa SAD-om. Odgajan sam s ljubavi prema Hrvatskoj, kad smo postali samostalna država, kad nas je naša hrvatska vojska oslobodila, nije bilo veće sreće. Meni nikada nije bilo ništa drugo na pameti nego igrati za Hrvatsku.
Kad se radi o Josipu Stanišiću, novom Vatrenom, kaže Šimunić da ga je već zapazio.
- Nekoliko puta sam ga gledao na prijateljskim utakmicama kad je trener Bayerna bio Niko Kovač. Onda je još bio “zelen”, ali sad je opravdano dobio poziv izbornika Zlatka Dalića. Pa nije slučajno da igra u tako velikom klubu kakav je Bayern. On će nama sigurno dobro doći u reprezentaciji. Može igrati na poziciji desnog beka, stopera... Dečko je pošten, tjelesno je moćan, jako, jako zanimljiv igrač.
Zanimalo nas je što je najbitnije da ti naši dečki iz dijaspore izaberu Hrvatsku? Je li to domoljublje, patriotizam ili možda mišljenje da će u našoj reprezentaciji prije dobiti priliku nego u državama u kojima su rođeni?
- Volio bih vjerovati da je to zato što zaista žele igrati za Hrvatsku! A siguran sam da je u većini slučajeva to tako. Nikoga ne osuđujem ako izabere drugu reprezentaciju, ali osobno sam mišljenja da igrač treba igrati za onu reprezentaciju za koju ga vuče - srce! Igraj tamo gdje te srce vodi, za koga kuca. Bez obzira ako si rođen vani, ako si odgajan u hrvatskom ruhu, ako imaš nacionalni naboj, osjećaj hrvatstva, onda bi bilo normalno igrati za Hrvatsku i to je jako lijepa priča.
Veli nam Šimunić još nešto...
- Znate, kad prvi put odigraju utakmicu za Hrvatsku, kad poslušaju našu himnu, onda će im sve biti jasno. Onda će dobiti taj osjećaj koji sam ja uvijek imao. Znat će što znači igrati za Hrvatsku. Normalno, vrlo je bitno u kakvoj si obitelji odgajan. Ako su ti roditelji usadili hrvatske vrijednosti, onda će izbor biti lagan. Ja sam odgajan s hrvatskim vrijednostima. Iako sam živio u Australiji, pričao sam hrvatski jezik, obitelj me uvijek upoznavala s hrvatskim društvom, poviješću naše domovine. Uvijek sam išao u crkvu, sve to su jako lijepe i bitne stvari. Ma, kad slušaš hrvatsku himnu i vidiš naše navijače na tribinama, dolaziš do samo jedne misli - Hrvatska je jedino što te zanima.
Naravno da Šimunić prati dečke iz dijaspore i kad se radi o njegovoj U-19 reprezentaciji, ali nije htio o imenima.
- Ima dobrih igrača iz dijaspore, ali ne želim govoriti o imenima, previše pričati i hvaliti te mlade nogometaše. Oni moraju još puno raditi, zato ih ne volim hvaliti, da se ne opuste. Sve će doći na svoje, bit će opet pravih igrača iz dijaspore - zaključio je Šimunić.