U Jesolu, talijanskom gradiću nadomak Venecije, hrvatski su košarkaši svladali Kanadu, no više od te pobjede u zagrijavanju za olimpijske kvalifikacije koje počinju za tjedan dana, u oči je upala promijenjena krvna slika Hrvatske. Nijedno pomlađivanje reprezentacije nije administrativni potez, kojim neke od klinaca uvedeš u reprezentaciju i samim time se završava priča o pomlađivanju.
Pomlađivanje je proces, a taj proces obično traje i po nekoliko sezona do pune zrelosti.
Puno je bilo u našoj često površnoj košarkaškoj javnosti - a tu najmanje mislim na medije, više na opća mjesta i imena naše košarke - govora o tome kako ususret olimpijskim kvalifikacijama u Torinu treba pomladiti Hrvatsku, jer tamo ionako ne možemo ništa. Što je alibi na koji je bilo teško pristati i ako pitate naše reprezentativce, oni se ne bi ni pojavili na pripremama da ne misle da iz Torina mogu ugledati Rio.
Pomlađivanje je bilo termin u koji je trebalo uvrstiti Dragana Bendera, Antu Žižića i Ivicu Zupca, dodati im i Marka Arapovića, vjerojatno gurnuti još ponekoga i time se ograditi, jer takva je priča često išla iz usta onih koji su se smatrali kandidatima za izbornika, ograditi se od možebitnog seciranja neuspjeha.
U Jesolu nijednog od njih nisam vidio, a ne znam tko je od njih uopće gledao. Iako je trebao. U Jesolu smo međutim pomladili reprezentaciju. Darijem Šarićem i Marijem Hezonjom.
Kažete sad, “pa oni su unutra već godinama”. Jest, Dario Šarić je igrao 2012. kvalifikacije za Eurobasket, igrao je i na Eurobasketu 2013, pa na SP-u 2014. kad je već dospio do petorke, a bio je u njoj i na Eurobasketu 2015. Mario Hezonja je u reprezentaciji od SP-a 2014, a bio je i u petorci na Eurobasketu 2015. Obojica su u Jesolu, premda je riječ o pripremama i premda je to Šariću već peto reprezentativno ljeto, a Hezonji treće, odigrali najbolje utakmice za Hrvatsku.
Nešto je u tom smjeru najavio i sam Dario u intervjuu za SN dan prije nego je odigrao kontra Kanade u Jesolu. Danas je on u ulozi formalnog, a ne samo nominalnog nositelja. On je ljepilo naše vrste, čovjek koji dominira reketom, čovjek koji se u stanju pobiti za svaku loptu i imati na parketu najboljeg prijatelja u svakom svom suigraču. Dario Šarić je sazrio.
Mario Hezonja je pak stigao ovo ljeto na pripreme uvjeren da on može biti playmaker nove Hrvatske. Nije još u tim cipelama, ali je, opet, pokazao da može biti koristan i da je dio momčadi, da može i odigrati u određenim segmentima utakmice poziciju playa i da će Hrvatska bez Amerikanaca na tim pozicijama biti itekako konkurentna.
I Mario Hezonja, nema dvojbe, sazrijeva. Bila je duša puna ponosa kad je iste večeri Dragan Bender postao najviši hrvatski pick ikada na NBA draftu, ali još više ponosa bilo je u njegovoj izjavi oko toga koliko će Hrvatska u sljedećim godinama - a mislio je tu i na one koji traže Rio, ali i na one koji su bili uz njega na draftu, poput Ante Žižića i Ivice Zupca - biti moćna.
Utakmica u Jesolu, međutim, zorno je pokazala da će tri naša mladića s drafta morati odrastati, da se njihov talent neće preko noći pretvoriti u poeziju košarke i rezultatski okvir koji sanjaju. Treba proći vremena do pretvaranja u nositelja na parketu, a samim time i nositelja Njegova visočanstva Rezultata.
Primjer sa Šarićem i Hezonjom dovoljno je dobar za one koji dolaze i kojih će biti puna Hrvatska sljedeće jeseni na Eurobasketu. No, trebat će strpljenja. Više od svega.
Dariju Šariću trebala su četiri reprezentativna ljeta da se izgradi u ključnog igrača, Mario Hezonja ide tim putem, ali i od njega je možda previše već ovo ljeto tražiti nešto slično onome koliko će potegnuti Dario. Trebat će dodatnog vremena i za Dragana Bendera, Antu Žižića, Ivicu Zupca. Dobro je za sve njih što će im Dario Šarić moći najbolje objasniti kako žurbe nema i kako žurbe ne smije biti. Da za sve postoji vrijeme.
Ne znam hoćemo li dospjeti u Rio, hoćemo li proći žrvanj torinskih kvalifikacija. Međutim, znam da svi oni koji su izgarali u Novigradu tijekom posljednjeg tjedna to jako žele. Hoće li biti dovoljno, to nitko ne zna. Ne znaju ni oni. Ali će osjetiti ako im budete vjerovali. Bit će tada najbolji što mogu biti. Jer Hrvatska ovo ljeto nije toliko slabija za Tomića koliko je bolja, barem sudeći po dosad viđenom, za Šarića i Hezonju.
Trebalo je samo strpljenja.