Rekao je odmah nakon utakmice da mu je to najteži trenerski poraz. Bijela košulja je bila natopljena znojem, a iza je ostao zid u kojemu njegova momčad nije mogla sačuvati plus osam u zadnje dvije minute duela s Finskom. I odlutala je u pretkvalifikacije za Eurobasket. Niti dan kasnije nije zvučao puno bolje...
- Razočaran sam, potrošio sam dosta energije i jedino je što mogu biti nakon ovakvog poraza razočaran, prazan. I takav je osjećaj je zapravo normalno stanje nakon svega. Žao mi je što nismo pobijedili, prije svega zbog momaka koje sam vodio, da tako produžimo nadu, iako je svima bilo jasno da bi i u slučaju pobjede imali u drugom krugu kvalifikacija tešku situaciju za probiti se na SP. Nije mi lako, moram malo odmoriti, a onda porazgovarati s ljudima iz Saveza...
Znači li to kako je moguće da Mulaomerović i ne vodi Hrvatsku na rujanskom Eurobasketu?
- I ta opcija postoji, o tome treba razgovarati, kažem...
Što on sebi zamjera?
- U drugom smo poluvremenu protiv Finaca bili dobri, u prvom nismo bili tu energetski, napravili smo malo faulova. Pripremali smo se za njih, ali nismo bili agresivni do onog trenutka kad je Bojan Bogdanović pritisnuo u drugom dijelu protivničkog playa, kad smo počeli preuzimati na vanjskim pozicijama, posebno na Markkanenu koji je svjetska klasa. Žao mi je što u zadnjoj minuti nisam izvadio Lovru Gnjidića, što nisam stavio na prijenosu lopte Hezonju. Ali, mi tu sada otvaramo Pandorinu kutiju. Ako želimo imati playa, a Lovro to po potencijalu jest, onda moramo u njega vjerovati. Prkačin je odigrao sjajnu utakmicu, bio je defanzivno super, u napadu jedan od boljih. Vidim po komentarima, sada svi izlaze iz mišje rupe, ali kada se sve svede na košarkaški dio, onda moramo biti svjesni da smo u ovom sastavu odradili pet treninga, jer su se Bogdanović i Zubac mogli priključiti tek 27. lipnja. Ova Finska je deset godina skupa, uigraniji su, dugo su zajedno i to se vidi. Ne možemo sve svaliti na leđa naših NBA igrača, oni su bili tu, odradili svoj posao. Što se tiče Babe, on me oduševio kad je na poluvremenu rekao da će on uzeti u obrani playa i radio je na njemu najbolji pritisak od svih drugih opcija...
Je li mu žao što po preuzimanju klupe nije uvjetovao svoj pristanak s time da se dovede stranac na poziciji playa?
- Došao sam u situaciji u kojoj je Veljko Mršić otišao, imali smo brzo utakmice, a na kontu su bila dva poraza. Nisam tada mogao niti želio uvjetovati bilo što. Međutim, od prvog dana sam govorio da ja nisam protiv ideje sa strancem, ako je taj igrač onaj s kojim ćemo biti bolji. Da se Bogdanović i Hezonja ne troše na ball-handlingu. Ja dečke ne krivim ni za što, mi smo bili na tragu nečega dobrog, imali smo dobivenu situaciju i u ovoj utakmici, ali pobijedili smo sami sebe. To je ono najgore, promašili smo sedam bacanja u zadnjoj minuti...
I radili faule u bonusu daleko od koša...
- To je također ta priča o odlukama na terenu, promašimo dva bacanja, pa u mrtvom vremenu napravimo faul za bacanja na dvadeset metara od koša. To je stvar iskustva, nečega što se događa na terenu...
Kakvu uopće Hrvatsku treba očekivati 1. kolovoza, za 25 dana, kada je zakazan početak priprema za početak pretkvalifikacija, ali i za Eurobasket?
- Trebaju se svi ohladiti, vidjeti sami sa sobom što i kako dalje. Nama je sada nedostajao Simon kao ball-handler, nismo mali Krušlina, ozlijedio se Ramljak za defanzivnu rotaciju, a nije bilo niti Matkovića koji je centar s kojim smo u stanju igrati drugačiju obranu. Što je tu je...
Čekaju nas i pretkvalifikacije...
- Tako je kako je, srozavanje nije počelo ovom akcijom, traje to godinama. Igrat će se što će se igrati. Nikome to nije zadovoljavajuće, nitko to ne prihvaća kao našu realnost, ali to je tako. Dogodilo se, igrat će se...
Hoće li na klupi ostati Damir Mulaomerović, to je već druga priča. Ali, kaže, o tome će prvo s čelnicima Saveza. Nije isključeno da smo opet u onom vrtlogu u kojemu smo bili prije godinu dana kad Dino Rađa više nije vidio izbornika Mršića na klupi, pa je onda on ostao.
Samo su sada, možda, uloge promijenjene...