Goran Filipović je na istanbulskim olimpijskim kvalifikacijama bio naš startni play, po svemu sudeći ta će ga uloga dočekati i u sudaru protiv Francuza u petak. Uostalom, Josip Sesar na dispoziciji ima kompletnu vanjsku liniju s kojom je igrao i u Istanbulu, pa se tu uloge znaju. Filipović će kretati na playu, onda će ga mijenjati Borna Kapusta. Tako bi to trebalo biti.

Filipović je, pak, stigao na okupljanje reprezentacije kao igrač poljskog Toruna, gdje igra od ljeta, dok je baš u Zagrebu, dok se reprezentacija spremala za odlazak u Brest, promijenio sredinu. Goran Filipović će do konca sezone braniti boje Igokee, prihvatio je tu ponudu u konkurenciji još nekih, poput one Hapoel Eilata, izraelskog kluba kojeg odnedavno vodi Jurica Golemac.

Igokea je najbolji odabir

- Iza mene je odlična sezona. Odigrali smo je iznad svih očekivanja, plasirali smo se i na završnicu poljskog Kupa, što je bilo potpuno neočekivano. Bili smo u nekoj seriji od šest, sedam pobjeda protiv jako dobrih momčadi, sredili smo čak i Slask koji igra Eurokup. Malo smo dizelaški ušli u sezonu, trebalo nam je vremena da uhvatimo ritam. Što je i normalno jer smo se kasno okupili. Međutim, napravili smo sjajan posao, svi zajedno, na čelu s trenerom Srđanom Subotićem.

Odlične igre Gorana Filipovića u kojima je prosječno postizao preko 15 poena i dijelio preko pet asista, uz gotovo tri skoka i jednu oduzetu loptu po utakmici, pokazale su dovoljno da naš reprezentativni play ne dočeka kraj sezone u Torunu.

- Kad sam stavio sve na papir, odlazak u Igokeu mi je bio najbolji odabir. Gledajući sebe i momčad, što se igra do kraja sezone, odlučio sam kako je Igokea najbolji izbor.

Tri ludo brza francuska playa

U Brestu će dakle Filipović već igrati kao novi čovjek Igokee, koja se bori sa Zadrom za poziciju broj pet u ABA ligi. Ali prije toga slijede reprezentativne obveze. I vrlo, vrlo zahtjevna utakmica u Brestu.

- Roster Francuza koji će zaigrati protiv nas u petak je pun ozbiljnih igrača. Vrlo je to atletična momčad i ne čeka nas lagan posao. U kvalifikacijama je jako kratko vrijeme za složiti nešto, stoga je za trenere to jako težak zadatak. I baš u tako kratkom vremenu nekakav atleticizam kojega imaju Francuzi u neograničenim količinama može prije doći do izražaja od nekih taktičkih ideja. Čeka nas teška utakmica, dok ćemo se mi oslanjati na ono što radili ljetos, na kemiju koju smo imali tada, na ugođaj koji je između nas. Na toj bazi će trebati igrati i s srcem, ali i s glavom.

Kontra Filipovića će stajati tri ludo brza francuska playa. Francisco je play Bayerna, Albicy Gran Canarije, dok će Hifiju ovo biti debi, no riječ je o pravom zvrku i playu Parisa.

- Bit će nezgodno. Međutim, ono što će mi ići na ruku jesu utakmice u dosadašnjem dijelu sezone u Poljskoj. Možda tu nisu playmakeri takve klase, ali što se tiče agilnosti il brzine, tu se oni mogu mjeriti. Cijela poljska liga je puna brzih američkih bekova. Pa mi je to nešto što će mi pomoći u pripremi utakmice u petak. Ne samo ja, nego svi mi, morat ćemo se potući, postavljat se na vrijeme, odraditi kako spada taj radni dio. To je nekakva slika kako se braniti od njih.

Pomoći će i iskustvo iz Istanbula.

- Apsolutno, ne samo meni, nego svima nama. To je temelj, to je ona baza na kojoj samo moramo nastaviti.

Boji li se pune dvorane, pritiska koji može stvoriti Arena Brest pomagajući svojim ljubimcima?

- Ne, ne bojim se. Svi smo navikli igrati u takvim okruženjima, posebno na Balkanu. U Poljskoj su bile također pune dvorane, i navikao sam se na takve uvjete kroz karijeru. To može samo biti dodatna motivacija, dodatni gušt.