Svašta smo proživjeli s hrvatskom košarkaškom reprezentaciju u posljednjih tridesetak godina. Iako je krenulo blještavo, najvećom mogućom utakmicom u ovom sportu, olimpijskim finalom u Barceloni, u principu su prevladale teške zbilje.

I jutra poput ovog u ponedjeljak. Jutra nakon što Hrvatska nije uspjela obraniti 13 poena viška koje je donijela u Sarajevo, jutra nakon koga su se tražili odgovori na pitanje što se to dogodilo u uvodnih pet minuta drugog poluvremena u kojima Hrvatska inkasirala niz 0-16 i dovela se u poziciju s kasnijim porazom (90:110) da prvi puta svojoj povijesti ne ode na kontinentalnu smotru.

Za tako što ostala nam je teorija u kojoj ne ovisimo sami o sebi. Trebat će nam u veljači pobjeda nad Francuskom kod kuće i nad Ciprom u gostima, pri tome se moramo i nadati da će Francuzi u posljednjem kolu svladati BiH na svom parketu.

Ima li tu previše nade, procijenite sami. Sasvim je jasno da Hrvatska u tim utakmicama neće biti jača nego je to bila sada. Može li biti bolja, drugo je pitanje koje zadire u srž onoga što je trenutačno hrvatska košarka. Koja živi na tri, četiri igrača, od kojih je ključna polovica u NBA ligi. Ostatak je to što imamo.

Josip Sesar je izbornik od ljeta 2023. Igrala je Hrvatska dobro, bilo je tu argumenta za koje se čovjek mogao uhvatiti. Onda se dogodilo pet minuta drugog dijela u Skenderiji. I potpuni potop.

Moramo se iz ovoga izvući

Je li se moglo nazrijeti? Nije, doduše, bilo prvi put. U finalu pirejskih kvalifikacija za Igre - tada u punom sastavu - dogodilo se Hrvatskoj, ne toliko dramatično, ali ipak slično. Jaleen Smith, jedan krasan momak koji izgara za dres Hrvatske iako s njom nema neke veze, morao je u Pireju, s obzirom na gabarite Grčke, ali i Skenderiji biti na playu. Samo tri dana ranije u Zagrebu mu je ruku dao Borna Kapusta, pa je Smith otišao sa sedam pogođenih trica na preko dvadeset poena. U Sarajevu Kapusta nije mogao ozbiljnije pomoći.

Kao i u Pireju, kad je obrana Grčke stisnula Smitha, a on nije uspio postaviti napade Hrvatske, jer nije play, isto je bilo u Sarajevu. Amar Gegić mu je ušao u krilo, akcije Hrvatske - jer Smith nije pick and roll igrač - pokušale su se postaviti kroz uručenja, dok to nije davalo rezultata, jer su Mario Hezonja i Luka Božić ostali daleko od prostora za realizaciju. Kako nemamo profil centara koji su u stanju bilo što igrati u napadu osim rolati nakon picka, a nemamo igrača koji je u stanju odigrati pick, dogodio nam “blackout”. Slično je bilo u Pireju.

ANTONIO BALIC Cropix

No, tamo smo bili ipak jači za Darija Šarića i Ivicu Zupca, pa sve skupa nije izgledalo tako tragično. Ovdje se ne sve nalijepio trans protivnika, njihovih 18 trica, utakmice kakve će Aleksandar Lazić, Amar Gegić ili Kenan Kamenjaš teško ponoviti.

I stigli smo do novog posrtaja. Josip Sesar je otvorio dušu nakon noći u kojoj vjerojatno nije niti spavao...

- U prvom smo poluvremenu propustili priliku otići na pet do sedam poena viška. Imali smo tu u nekoliko navrata situacije u kojima smo ishitreno reagirali u napadu, pa nas je to koštalo prednosti na velikom odmoru. Nakon toga smo promašili nekoliko napada na uvodu u drugo poluvrijeme, BiH je jako podigla agresivnost, igrali su granici faula i mi se na to nismo snašli. Zvao sam jednu minutu odmora nakon serije od 7-0, zatim drugu nakon 14-0, pokušao s nekoliko izmjena, ali bili smo u blokadi.

Što je govorio na tim minutama odmora igračima?

- Kako se stvar odvijala, pokušavao sam ukazati da je važno stabilizirati se, da nam igra i poraz do 13 poena razlike. I malo smo se popravili, počeli nešto igrati, ali BiH je tada već bila na valu velikog samopouzdanje i ludog ugođaja tribina. Odigrali su transu. Lazić je šutirao trice 5-6, pogađao je s jedne noge, Gegić nam je stavio tri trice, jednu pod faulom, jednu iz kornera, jednu s devet metara. Nismo uspjeli nikako postaviti obranu koja bi funkcionirala. Kad smo udvajali na visokim pozicijama, patili smo od vanjskog šuta. Kad nismo udvajali na visokim pozicijama, onda su nam skakali u napadu...

To smo sve vidjeli, pitanje je što sad?

- Napravit će se analiza, pripremit ćemo sve za sljedeći put, kad se okupimo u veljači. Tu smo gdje smo i nema plakanja. Moramo dalje, moramo se iz ovoga izvući.

Dok postoji nada, ja vjerujem

Postoji li nešto što sam sebi zamjera?

- I tu moram napraviti analizu. Kad se ovako izgubi, najlakše je biti general poslije bitke. Treba uzeti sve okolnosti u obzir, činjenicu da su Branković i Hezonja stigli neposredno uoči utakmice, da su odradili jedan trening bez bandaža i kontakta. Međutim, glupo bi bilo reći da bih ponovio sve isto. Ne bih rekao da neke stvari ne bih pokušao drugačije, neke mi se stvari sada vrte kroz glavu.

Možemo li doznati o čemu se radi?

- To nisu stvari koje se iznose u javnost, to su stvari koje ostaju u svlačionici. Uopće nije sporno da su svi momci željeli najbolje, ali momentum utakmice je pokazao kako nam je najveći problem bila fizička košarka, agresivnost kojega je imao protivnik, a mi se tu nismo snašli. Oni su nas, onako igrački, fizički pretukli. Igrali su do one granice koju su suci dozvoljavali. Mi smo, na kraju zabili 90 poena u gostima i kad toliko zabiješ u gostima, a izgubiš dvadeset razlike, onda znaš da su problemi u defenzivnom smislu bili veliki. Zabili su nam ljudi 33 poena u toj trećoj četvrtini, nismo tu imali nikakvu obrambenu reakciju...

Je li mogla biti neka drugačija selekcija igrača?

- Imali smo dva igrača koji su ozlijeđeni, Filipović i Nakić nisu mogli igrati. Možemo sad gatati, što bi bilo da je ovaj bio unutra, ovaj vani... Međutim, jednostavno to je bila takva utakmica i nesumnjivo najgora četvrtina otkako sam izbornik.

Užasno frustrira činjenica da bismo zbog tih groznih pet minuta otvaranja nastavka mogli ostati bez Eurobasketa?

- Naravno da frustrira. Međutim, dok god postoji nada, ja vjerujem. Igramo prvu sljedeću utakmicu s Francuzima, vidjet ćemo gdje ćemo biti domaćini. Na programu je u petak, 21. veljače i imat ćemo reprezentaciju na raspolaganju četiri, pet dana, što je više nego sada. Svakako će se moći postaviti neki automatizmi. Mi smo u Sarajevu propustili priliku napadom umiriti protivnika. Na njihovu brzu igru, mi nismo kontrolirali ritam, nego smo pokušavali još ubrzati, pa smo postali brzopleti.

Jaleen Smith to nije uspio povezati. Svaki dobar igrač u vanjskoj liniji - Smith to jest - zlata je vrijedan našoj reprezentacije. Ali Smith nije play. I to se nije vidjelo u Sarajevu prvi put.

- Što se tiče Smitha, to je dečko koji daje sve u svakoj utakmici i ja tu nemam zamjerki. Sve ostalo je stvar analize.

Kako će se ponašati Francuzi u veljači? Sad su igrali s valjda C postavom, dovoljnom za dvije sigurne pobjede nad Ciprom.

- Francuzi nisu matematički osigurali plasman na Eurobasket, jer postoji opcija po kojoj u krugu s nama i BiH na 4-2 mogu ispasti. Iz ove perspektive, tri mjeseca uoči te utakmice teško je govoriti u kakvom će se sastavu pojaviti, hoće li tu biti euroligaških igrača.

Vatreni, ali sjajan ugođaj

Nekako je sva nada koja je trajala od proteklog ljeta prosuta u tih pet minuta drugog dijela u Sarajevu?

- Ne gledam na to tako. Krenuli smo s onim pretkvalifikacijama s jednom momčadi u ljeto 2023. Zatim smo igrali u novoj momčadi olimpijske pretkvalifikacije u Istanbulu, onda smo opet imali novu momčad za kvalifikacijski ciklus u veljači protiv Francuske i Cipra, da bi s onom momčadi kao u Istanbulu, odigrali i turnir u Pireju. Sada smo opet bili u novoj momčadi. Imali smo dva treninga, jedan bez bandaža i kontakta u Sarajevu. To se može uzeti kao alibi, ali i ne mora. Teško je očekivati da bude sve odjednom najbolje. Jako smo stradali, u tih pet minuta posebno. Sada imamo veljaču i tu ćemo dati sve od sebe, kako stožer i ja, tako i igrači. U BiH igraju momci koji su od 13-14. godine zajedno, neki od njih s Musom bili europski kadetski prvaci. Mi smo u traženju. Uostalom, pogledajte samo proteklih četiri ili pet izbornika i broj igrača koji je prodefilirao kroz reprezentaciju. Moj je cilj bio da pokušam izolirati jednu jezgru igrača. Onda iz nje ispadnu Filipović i Nakić, prvi play i čovjek iz ozbiljne rotacije. Želim reći da samo sustavni rad, kontinuitet, može donijeti nešto.

I još je želio nešto dodati za kraj.

- Igrali smo u jednom vatrenom, ali sjajnom ugođaju u Skenderiji i na tome bih želio čestitati domaćinima. U takvom vrelom ambijentu mi smo dočekani jako dobro. I ponašanje igrača na terenu bilo je vrhunsko. Džanan Musa je, recimo, svaku situaciju na terenu pokušavao smiriti i time je pokazao koliko je velik.

Ali, mi smo ostali na minus 20. I s puno briga. Do veljače...