U četvrtak je, na sjednici Upravnog odbora Hrvatskog košarkaškog saveza, predstavljen novi sportski direktor. S Krunom Simonom (39) se nitko nije morao upoznavati, jer ne postoji nitko ozbiljan u hrvatskoj košarci tko ne poznaje nekadašnjeg proslavljenog reprezentativca, posljednjeg Hrvata na klupskom tronu Europe, s Efesom, ali i čovjeka koji je posljednje tri sezone u hrvatskoj klupskoj košarci. Na smiraju karijere, nakon što su ga lovorikama i podizanjem dresa ispratili u mirovinu Efes, ali i Milano, Simon je sezonu proveo igrajući za Cedevitu Junior, a zadnje dvije sezone je u drugom razredu naše klupske košarke, u Samoboru, trenutačanim liderom Prve lige.
I čim je zaključio prvi radni dan u Savezu, Simon je pohitao na - trening. Dakle, još uvijek će igrati?
- Ljudima sam u Samoboru dao sam riječ da ću sezonu odigrati do kraja i tu riječ ne želim pogaziti. To sam jasno kazao i ljudima u Savezu. Kad završi sezona, definitivno više neću igrati. Ali i do tada ću biti angažiran na novoj funkciji.
I eto, umjesto da napravimo oproštajni igrački intervju na koncu ove sezone, sada radimo razgovor o novom poglavlju karijere.
- I dok sam igrao, pred sam kraj, govorio samo tome kako se nakon prestanka igračke karijere vidim u košarci. Tada još nisam sa sigurnošću mogao reći što će to konkretno biti, hoću li biti trener, hoću li biti negdje sportski direktor, ali sam znao da ću nastaviti živjeti košarku. Ispalo je tako da mi se prva šansa, konkretna, otvorila u Savezu. Mogu pomoći.
Kad su ga predsjednik Nikola Rukavina i glavni tajnik Joke Vranković kontaktirali oko ove ideje, je li se nećkao?
- Nisam se nećkao. Morao sam jedino sve skupa sagledati, jer ovo je za mene novo iskustvo. Bio sam igrač, ali s ovim se tipom posla nisam do sada susretao tako da ga ja radim. Opet, to me jako intrigira i vidim priliku, i za organizaciju kojoj ću sada vratiti dio onoga što je ona uložila u mene, ali i sam se kroz to izgraditi.
Koje je ovlasti dogovorio u razgovoru s čelnim ljudima iz Saveza?
- Bavit ću se sa svim nacionalnim selekcijama. Od U-14 do U-20, a naravno i s A selekcijom. I tu ću imati velike ovlasti, od izbora trenera, do svega što ide ispod toga. U konzultacijama s izbornicima ću kreirati ukupnu sportsku politiku. Reprezentacija nije samo A selekcija, ona je samo finalni skup, ono što ide van prema širem sloju ljudi. U mom fokusu, dakle, neće biti isključivo A selekcija, nego je cilj stvarati programe za sve selekcije i shodno tome birati ljude koje će te programe provoditi.
Koji su prvi koraci? Krenimo ipak od A reprezentacije...
- Ma, jasno je da je ona uvijek u fokusu. Čim sam napustio Savez, odmah sam okrenuo broj izbornika Josipa Sesara i dogovorio s njim sastanak. Znam da mu istječe ugovor, znam i da nas čekaju pretkvalifikacije za SP, utakmice s Norveškom i Danskom u kojima se ne smijemo poskliznuti kako bismo dohvatili finalnu rundu kvalifikacija, koje kreću od studenog. Moram se naći s izbornikom, sve to prokomentirati, on ima iskustva iz posljednjih akcija, sigurno ima planove i za dalje, ali i kako ih provesti.
Otvara se tu i pitanje stranca. Ostaje li u fokusu Jaleen Smith ili ćemo krenuti po novog stranca?
- Odluka oko stranca neće biti isključivo moja, nego ćemo je donijeti izbornik i ja zajedno, jer je tu važno da pušemo zajedno u isti rog. Možda je u ovom trenutku prerano da o tome razmišljamo, ali sigurno ovu temu ne smijemo ni odugovlačiti.
Treneri u mlađim kategorijama za sljedeće ljeto su već određeni. Roko Ukić vodit će U-16 vrstu, Luka Kralj U-18 selekciju, a Pero Babić U-20 reprezentaciju. Simon je prijatelj i bivši suigrač s Ukićem i Babićem. Napomenimo i da su sve tri selekcije u B divizijama.
- Oni su već u tom programu i u ovom su trenutku i upućeniji od mene u same naše kandidate za reprezentaciju, kao i protivnike koje nas čekaju na ljeto. Jasno je kako je cilj da se neka od tih selekcija vrati u A diviziju.
Jedan od problema naše košarke jest da se već dvije godine priča kao o nadi o generaciji igrača rođenih 2010. godine. To je i najbolji pokazatelj u kojoj smo situaciji, jer ti momci imaju tek 15 godina i još su djeca, akceptirajući pri tome da su osvojili, iako tada oslabljeni, Slovenia Ball proteklog ljeta.
- Dosta je tu problema. Krenimo samo s neodazivanjem igrača u mlađe selekcije. Sve što je u mojoj moći, ja ću pokušati napraviti. Naravno da nam je cilj imati u svakoj reprezentaciji najbolje igrače, a mi se uvijek hvatamo za neku slamku nade, kao što je slučaj s tom generacijom 2010. godišta. Međutim, tu treba biti pažljiv, treba biti i strpljiv, jer se netko razvije prije, netko kasnije. Ne bih želio sada davati neke bombastične izjave i trčati pred rudo, treba sve dobro pogledati, procijeniti i složiti plan.
U igračkoj karijeri reprezentativca, Kruno Simon se susretao sa svojim prethodnicima na ovoj poziciji. Od Dina Rađe, preko Ace Petrovića, pa sve do Jasmina Repeše, koji je bio sportski direktor do lanjskog ljeta kada je preuzeo Trapani, s kojim je sada lider talijanske lige. Što u njihovom radu može preuzeti, što promijeniti?
- Nije mi lako odgovoriti na to pitanje. Riječ je o ljudima s velikim iskustvom, bilo igračkim, bilo izborničkim. Imam sreće da sam sa svom trojicom u jako dobrim odnosima i nadam se da će mi biti raspolaganju oko bilo kakvih pitanja koje budem imao. Naravno, imam i ja svoje ideje i svoj put. Dosta je posla ispred mene, moram posložiti svoj kadar ljudi, recimo sasvim je sigurno da nam nedostaje jedna osoba koja bi nadzirala rad u fizičkoj pripremi u svim selekcijama. Sigurno ću tu konzultirati Luku Milanovića, svog prijatelja koji je već godinama kondicijski trener nogometne reprezentacije.
A što se tiče ostalih prijatelja, bivših suigrača, jesu li Simona nagovarali ili odgovarali da se prihvati posla sportskog direktora Saveza?
- Razgovarali jesmo, ali bilo je to u rukavicama do četvrtka. Međutim, svi me podržavaju, od prijatelja, bivših suigrača, pa sve do obitelji. Ulazim u sve ovo čista srca, a vidjet ćemo do kuda će nas sve to dovesti.
Vjerujemo na pravi put. Uostalom, Kruno Simon je za kraj, u neobaveznom ćaskanju, kazao i jednu stvar koja je toliko neobična za sve nas koji u Lijepoj našoj živimo košarku. Kazao mi je da je to naučio kad mu je bilo 35, prije pet godina. I to od suigrača Vase Micića. Ne postoji jučer, i zbog onoga jučer se ne smiješ ubijati, jer to ne možeš promijeniti. Postoji samo ono što je ispred tebe.
- Pa ‘ajmo srediti Norvešku i Dansku. I s optimizmom uletjeti u europska prvenstva mlađih uzrasta. Zašto smo tu gdje jesmo? To smo sve pretresli milijun puta. ‘Ajmo, dakle, zasukati rukave i pokušati već danas biti bolji. Od razbijanja glave s prošlosti i gdje je sve krenulo krivo, nećemo ništa dobiti.
To je sukus razmišljanja Krune Simona. I kad čovjek bolje razmisli, u pravu je.
Komentari (1)