Ante Žižić

 BORIS KOVACEV/CROPIX
ANTE ŽIŽIĆ ZA SN

‘Što ćemo s Dončićem? Ha, moramo ga zaustaviti! A ne razumijem one ljude koji LeBronu traže mane...‘

Potpisao je ugovor s Efesom, a sad se ponajbolji centar Eurolige priprema za nove obveze s Hrvatskom
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 24. lipanj 2022. 22:01

U subotu je u Istanbulu obavio liječničke preglede, u utorak je Maccabi objavio da Ante Žižić više nije njihov igrač, dok je u srijedu Efes objavio da s hrvatskim reprezentativnim centrom, 25-godišnjakom koji iza sebe ima već tri sezone NBA, ali i tri euroligaške sezone (jednu u Darušafaki te dvije u Maccabiju) potpisao ugovor na dvije sezone, s opcijom i za onu treću.

Ante Žižić je tako potpisao za dvostrukog uzastopnog prvaka Europe, a želja je da se dinastija u Istanbulu nastavi. Ante Žižić, jedan od najboljih centara Eurolige - očekuje se - svoju bi košarku trebao u Efesu odvesti na još jednu višu stepenicu.

Od ponedjeljka je Žižić u Opatiji, tamo se s hrvatskom reprezentacijom sprema za nastavak kvalifikacija za SP, oglede sa Slovenijom u Ljubljani i Finskom u Rijeci.

Lakše je nakon Simona

Krenuli smo potpisom ugovora...

- Je, potpisati za europskog prvaka je velika stvar, Nakon što sam protekle dvije sezone proveo u Maccabiju, a bilo mi je u te dvije godine doista prelijepo u Tel Avivu, i što se tiče života, ali i što se tiče košarke, došla je ponuda za korak više. Ponuda koja se ne odbija. Dvostruki uzastopni europski prvak me želio i nije tu bilo previše dvojbe. Jako sam sretan ovim raspletom situacije.

image
NIR KEIDAR Anadolu Agency Via Afp

Razgovarao je sa svima u Efesu, naravno i s Krunom Simonom.

- Pričao sam s ljudima iz kluba, a već se dugo spekuliralo o tom prelasku, čak i prije konca sezone. Kad sam bio u Istanbulu proteklog tjedna, bio sam i sa Simonom, popričali smo.

Još uvijek se ne zna hoće li Simon ostati u Efesu, zapravo on je već donio odluku o tome da se vraća u Hrvatsku, ali ga u Efesu lome ne bi li se predomislio, za Žižića je sjajna stvar što dolazi u klub u kojemu je veliki trag ostavio jedan sunarodnjak.

- Naravno da je puno lakše doći u neki klub u kojemu je veliki trag ostavio netko iz tvoje zemlje. Naravno, na kraju dana neće on igrati za tebe, uvijek je sve na tebi, ali uspio sam od Simona iz prve ruke doznati puno toga. Od toga gdje ću živjeti, kakva je situacija u klubu, puno mi je tih stvari Simon kazao. Kruno je u Efesu proveo pet godina, vole ga navijači, Uprava kluba, ljudi zaposleni u klubu, a njegovi rezultati, rezultati Efesa u tih pet godina koje je proveo u klubu govore sami za sebe. Uostalom, on je bio jedan od najvažnijih igrača Efesa, po mom sudu im je donosio toliko toga dobroga. Igrao je poziciji trećeg vanjskog igrača, ali je dao ekstra kreaciju, uz Larkina i Micića....

Taj stil igre Efesa, u kojemu kod Ergina Atamana sva tri vanjska igrača moraju kreirati, igrati "pick", upravo se čini idealnim za Antu Žižića, jer on je jedan od najboljih "roll" igrača u Europi.

- Puno sam gledao Efes, gledao sam zapravo i cijeli niz klubova i stil igre koji igraju. Postoje neke predrasude kako Maccabi nije idealno mjesto za visoke igrače, da je tu centrima teško igrati. Efes je baš onakva momčad u kojoj bi se po svom stilu igre najbolje mogao snaći. Svi bekovi, vanjski igrač sposobni su stvarati višak pa mi to, ovako bez da smo krenuli u zajedničke treninge, trebala biti prednost.

Dvije prelijepe sezone

Je li postojala ideja o povratku u NBA ligu?

- Imam u ugovoru NBA opciju, ali nisam o tome razmišljao. Tri sam sezone bio u NBA ligi, imao tu i dobra i loša iskustava. Vratio sam se nakon toga u Maccabi, želeći se vratiti igrački u život. Sad kad gledam unatrag, odlučio sam se za korak unazad kako bih napravio dva naprijed.

image
MATTHEW STOCKMAN/GETTY IMAGES/PROFIMEDIA Matthew Stockman/Getty Images/Profimedia

Koliko se teško bilo vratiti u Europi, kad je NBA za sve mlade igrače poput sna?

- Nije to bila laka odluka, ali puno toga se dogodilo i na što nisam mogao utjecati u NBA ligi. Krenimo od samog trejda u kojemu sam umjesto u Bostonu, koji me draftirao, završio u Clevelandu. U NBA ti treba i doza sreće da uspiješ pokazati što možeš. U Cavsima sam stigao u veteransku momčad koja se borila za naslov i prilike sam dobivao na kapaljku, bio i po Razvojnoj ligi u toj prvoj sezoni. Jest bio sam i standardan član prve momčadi koja je tada dospjela u veliko finale, što mi je bio veliko iskustvo. U drugoj sezoni je krenulo restruktuiranje momčadi, a tu se nije znalo niti tko pije, niti tko plaća. Cilj je valjda bio izgubiti što više utakmica, kako bi se dobilo što bolje pickove. Ostavili su me i treću sezonu, tu mi se dogodila ozljeda, stigla je i korona, onda se pojavila opcija s Maccabijem. Iz ove perspektive tada sam dobro odlučio, jer mi je to bila nova odskočna daska, a iza mene su dvije, kažem, prelijepe sezone.

Ni čarter nije pomogao

U Clevelandu je dijelio svlačionicu na početku i s LeBronom Jamesom. Kakvo je to iskustvo?

- Čim sam doznao da sam trejdan u Cavse, za mene je bio šok što ću dijeliti svlačionicu s LeBronom. Praktički sam do jučer bio u Ciboni, nešto malo u Darüšaffaki i sada sam odjednom u momčadi s čovjekom takve reputacije. On je lider, kako na terenu, tako i izvan njega. Veliki je profi, čovjek od kojega se doslovno može učiti u svakom pogledu. I na kraju dana, on je i jedan sasvim običan čovjek. Jednostavan, čovjek kojem možeš prići i nešto ga pitati, a on te neće gledati s visoka. U tom sam procesu uživao, bila je prilika i kad bi dobivao više šansi. S LeBronom je i lako igrati, jer on te postavi na terenu u poziciju koja je za tebe idealna i na tebi je samo da realiziraš. Ima sve. Ne razumijem ljude koji ga kritiziraju, traže mu mane jer ja doista nisam vidio ništa što LeBron James nije u stanju izvesti. Čovjek je na triple-double prosjeku, i to s trideset poena svaku večer...

Posljednje sezone u Maccabiju se Ante Žižić isprofilirao kao jedan od najboljih centara u Euroligi, iako je igrao u prosjeku dvadeset minuta, brojke su mu bile odlične.

- Već u uvodu u sezonu, imao sam nespretnu ozljedu, proklizao sam na reklamu na terenu i istegao zadnju ložu, pa sam bio aut tri tjedna. Kasnije sam bio na tom prosjeku od 20 minuta, takva je bila rotacija. Nekada sam znao dobaciti do 25, 26 minuta, ali bilo je to otprilike na štopericu, jer je uz mene bio i Jalen Reynolds, koji je stigao kao veliko pojačanje. Sveukupno sam zadovoljan kako je to ispalo. Nismo imali široku rotaciju, a igralo se i po tri utakmice tjedno, tako da se i nakupilo tu umora.

U euroligaškom ritmu kakav je danas igrati za Maccabi je problem zbog duljine putovanja.

- Imali smo čarter, ali što to znači kad ti igrač u Sankt Petersburgu pa nakon utakmice letiš sedam sati do doma ili od Vitorije 6,5 sati, Madrida šest sati. Igraš u četvrtak gubiš noć na putu, već ti je u subotu utakmica. Zahtjevnije je to nego u NBA ligi, jer mi smo u Clevelandu putovali većinom po dva, tri sata...

Konac sezone je ostao i zabilježen po neugodnoj ozljedi koja ga je zadesila i trenutka u kojemu se svima koji su gledali sledila krv u žilama. Dobio je Žižić udarac u vrat, izgubio je svijest, hitno je hospitaliziran, ali sve je prošlo jako dobro. I da stvar bude bolja, treća je to neobična ozljeda koja je zadesila momka kojemu je tek 25 godina...

- Je, prvi put sam bio igrač Cibone, kad mi je nehotično slomio vilicu Jure Lalić u utakmici protiv Krke. Tada nisam mogao jesti, baš je bilo neugodno. Onda mi se u posljednjoj sezoni u NBA dogodila skroz glupa situacija u kojoj je Mason Plumlee slavio koš i pri okretu me pogodio, opet nehotično, šakom, pa mi se poremetio centar za ravnotežu. Na koncu se dogodilo i ovo sada, iako je to bila iz mojeg kuta gledanja najlakša od svih ozljeda. Dobio sam udarac i uspavao sam se, ničega se ja ne sjećam do trenutka kad sam se probudio u bolnici u Tel Avivu. Kasnije sam vidio da je to izgledalo jako ružno, ali riječ je bila samo o potresu mozga. Bila je okolo velika frka, u bolnici su mi bili cura i Dragan Bender, njih su svi stalno zivkali, no vrlo brzo, već sljedećeg dana je bilo sve u redu...

image
DENIS LOVROVIC Afp

Mulin sistem je praktičan

I u reprezentaciji u kojoj je od ponedjeljka mu za sada izgleda sve u redu.

- Jako mi se ovo sve dopada. Ugođaj je dobar, radi se odlično. Mulin je sistem praktičan i uživamo zajedno. Ispred nas su dvije jako važne utakmice i sigurno nam neće biti lako. Niti sa Slovenijom, ali niti s Finskom, koja će ovdje doći s Markkanenom. Opet, po meni se mi moramo fokusirati na sebe, jer posjedujemo dovoljno talenta. Moramo biti usredotočeni, misliti na sebe i što se bolje spremiti.

A što ćemo s Lukom Dončićem?

- On je klasa za sebe, jer to što on i Nikola Jokić rade u NBA lige je čudo. Dončić od svakog svog suigrača radi boljeg igrača. Svi se pokušavaju spremiti za njega, a on radi višak protiv svakoga, otvara za druge, ali i pogađa teške šuteve. Moramo ga natjerati da uzima što više ishitrenih šuteva, s druge strane moramo ga kontinuirano napadati, pokušati izmoriti dok igra obranu, jer on nije poznat kao najbolji obrambeni igrač i to bi valjalo iskoristiti - zaključio je Ante Žižić.

Linker
07. prosinac 2022 05:34