Nakon što je u dva mandata vodio hrvatsku reprezentaciju, prvo između 2005. i 2009. a onda između 2012. i 2014. godine, Jasmin Repeša (62) prihvatio je poziciju sportskog direktora HKS-a nakon što je s iste odstupio Aco Petrović.
Repeša je do kraja protekle sezone vodio talijanski Pesaro i momčad kojoj su predviđali borbu za ostanak doveo je doigravanja. No nije želio ostati u Pesaru u kojemu su, shodno trenutačnim financijskim kretanjima u Europi, odlučili smanjiti proračun. S velikim iskustvom, puno utakmica u nogama, a u trenerskoj dobi kad treba ući u završno poglavlje svoje karijere, Repeša ovoga ljeta nije samo odlučio ne ostati u Pesaru, odlučio je i ne prihvatiti ponude AEK-a ili Brindisija, a time i otvoriti priču o jednom sasvim novo izazovu.
Naime, posljednjih sezona trener koji je volio stvarati na duže staze bio je primoran iz sezone u sezonu stvarati novu momčad i kad bi je doveo do neke razine, sljedeće ljeto je čekao novi posao s novim igračima. Očito je kako je to postalo za Repešu zamorno, a kako se pojavila otvorena stolica odlaskom Ace Petrovića na poziciji sportskog direktora reprezentacije, krenuli su i pregovori čelnika HKS-a i Jasmina Repeše. Konačno, Repeša je pristao biti profesionalac u HKS-u, a kako se može doznati, barem sa strane, dok ova odluka ne postane i službeno ovjeren na Upravnom odboru HKS-a u srijedu, Repeša ulazi i posao u kojemu vidi cilj.
Zaokret struke
Naime, za razliku od klubova gdje ne dočeka epilog svog rada, ovdje, uz implementaciju ideja koje ima može vidjeti za dvije, tri godine epilog nekog ranijeg truda li nekih odluka.
Već dugo Jasmin Repeša rogobori o pravima hrvatskih trenera, bio jedan od žešćih kritičara činjenica kako je Cibona svojedobno, pod utjecajem Octagon agencije, koja se opet petlja oko kluba, dovela, uz Zvezdin blagoslov Vladimira Jovanovića za trenera. Tada je Repeša tvrdio da se mora utvrditi kriteriji po kojemu neki stranac može raditi u Hrvatskoj, jer ti kriteriji postoje u svakoj normalnoj državi. Jovanović je, podsjetimo, preuzeo Cibonu da a prije toga nije imao niti jedan zapaženiji uspjeh ili trofej u svojoj karijeri. HKS je kasnije promijenio to pravilo i danas trener stranac može dobiti licencu samo ako ima u svojoj biografiji osvojen neki trofej ili medalju s reprezentacijom.
Skrb o trenerima, vraćanje kredibiliteta struci, bit će stoga glavna odrednica djelovanja novog sportskog direktora. Činjenica da treneri nemaju svrsishodnu Udrugu koja štiti njihova prava, također je veliki problem. Recimo, sadašnji izbornik reprezentacije Josip Sesar nije dobio niti jednu plaću u prošloj sezoni, a ne postoji ozbiljan mehanizam kako bi se takvi scenariji izbjegli.
Također, tu je i edukacija trenera, seminari, jer Repeša je jedan od onih koji tvrdi kako je struka u Hrvata podcijenjena, a da treneri nisu loši, dapače, s obzirom na to kakva je o njima percepcija. I najveći problem zbog kojega je to tako, leži baš u trenerima, koji moraju djelovati zajedno. Ti treneri, opet, dovoljno su kvalitetni da naprave programe po kojima bi mladi igrači napredovali, po kojima ih roditelji ili agencije ne bi trebale odvoditi iz Hrvatske nego bi se vjerovalo da su ovdje u stanju izvući sav svoj potencijal.
Na to je naslonjen model treniranja i razvijanja igrača, jer košarka evoluira i treba se prilagoditi novim vremenima. Kako se može doznati Repeša je već obavio razgore s vodećim hrvatskim trenerima i svi su spremni sudjelovati u ovom zaokretu naše struke. I ta potpora kolega ga je i dovela do odluke da se profesionalizira u Savezu.
Nadalje, Repeša će vjerojatno inzistirati na sklapanju nekakve, nazovimo je B selekcije, koja bi igrala natjecanja poput Mediteranskih igara ili Univerzijade, odnosno negdje bi se igrači na prijelazu iz juniora i seniore provjeravali u ozbiljnijem programu. Naime, jedino zlato koje je Hrvatska osvojila od svog postanka, bilo je mediteransko zlato 2009. godine. U toj su reprezentaciji igrala gotovo polovica kasnijih ozbiljnih reprezentativaca Hrvatske poput Ante Tomića, Krune Simona, Luke Žorića, Damjana Rudeža ili Roka Stipčevića.
Proizvodnja kao trademark
Naravno, tu je i pregled terena, činjenica da će Repeša morati imati sjajan odnos s instruktorima HKS-a, pa češljati teren i pokušati baš svako dijete koje pokazuje talent ostaviti u košarci. Naime, sve je mlađi priljev nove djece u sport, nogomet ih odvodi zbog svog sustava jako puno, možda i više od polovice, pa za sve ostale sportove u jednoj generaciji ostane možda dvije tisuće djece. I tu smo vjerojatno pretjerali.
Hrvatska se mora transformirati u model koji postoji u Litvi, koja je manja od nas, a producira velik broj igrača ili posegnuti za islandskim modelom prema kojemu država koja ima stanovnika kao Dubrava i Sesvete, odlazi s reprezentacijom u nogometu, rukometu i košarci na europsko smotre. Tamo se, naime, igrači ne gube putem.
Funkcija koju je preuzeo Jasmin Repeša dala je u barem dvije države ozbiljne pomake u razvoju igrača. U Njemačkoj taj posao radi Dirk Bauermann, u Izraelu Pini Gershon. Obje države počele su u kontinuitetu izbacivati igrače.
Jasmin Repeša stoga želi proizvodnju, kroz kredibilitet trenera koji su sposobni donositi kvalitetne programe rade, postaviti kao hrvatski košarkaški trademark.
Teško možemo doći niže od pozicije na kojoj nam je košarka danas. Dobra je vijest da smo krenuli nešto graditi od temelja.