U petak su odradili još jedan trening u Zagrebu, posljednji ozbiljni trening prije nego li će u nedjelju, od 14.15 sati u Sinan Erdem Areni, turskom hramu košarke istrčati kontra Belgije na prvom stepenici teško prohodnog puta prema Olimpijskim igrama.
Da bi naša vrsta prvi puta nakon 2016. godine zaigrala na Igrama, morala bi biti najbolja u Istanbulu, a onda i najbolja na jednom od izlučnih kvalifikacijskih turnira koji će se igrati uoči samih Igara u Parizu, negdje na koncu lipnja i početku srpnja 2024. godine.
S obzirom na to Hrvatska da netom objavljen ždrijeb kvalifikacija za Eurobasket 2025. stavio termine utakmice za veljaču 2024., studeni 2024. i veljaču 2025, značilo bi to da Ivica Zubac, ako u Istanbulu s Hrvatskom ne osvoji prvo mjesto i izbori izlučne kvalifikacije, mogao zaigrati za reprezentaciju tek u rujnu 2025. na Eurobasketu. Ako ga u međuvremenu izborimo, a u tim utakmicama Zubac, kao niti Dario Šarić ili bilo koji NBA košarkaš, neće biti na dispoziciji.
Šengun je jako dobar
Znači, u rukama Ivica Zubac ima samo ovaj turnir u Istanbul, za sljedeće ljeto u reprezentaciji i produžetak nade za Pariz.
- Očekivanja us uvijek najveća, ne idemo u Istanbulu da samo nastupimo. Dobro smo se spremili i cilj je osvojiti turnir i proći na onaj izlučni turnir sljedeće ljeto.
Koliko je teško ostvariti taj cilj, prije svega iz činjenice da će nam tako što trebati biti bolji i od Turske, koja je domaćin?
- Bit će teško, naravno da nam neće biti lako. Turska je dosta dobra reprezentacija, s pravim igračima, ali imamo i mi dobre igrače. Pokazalo se i ranije da imena nisu dovoljna, pa kako je za nas, tako je i za njih. Moramo igrati kao momčad, moramo vjerovati jedni u druge i to je jedini način da napravimo neki rezultat.
Tursku će, kad smo već nje, predvoditi Alperen Šengun, centar Houston Rocketsa, čovjek s kojim se Zubac susretao u NBA ligi.
- Riječ je o odličnom mladom igraču, kojega nije lako braniti. Napadački je jako talentiran, posjeduje dosta rješenja na postu, mislim da je to jedna od boljih igra na niskom postu u NBA ligi. Pametan je, zna dodati, atletičan je, čak bih rekao i da je atletičniji nego što ljudi misle tako da je on doista dobar.
Je li Šengun možda i najbliže što se u današnjem svijetu košarke može usporediti s Nikolom Jokićem?
- Ne znam, treba vidjeti kakva će mu biti karijera. Međutim, da ima neke dijelove igre koje podsjećaju na Jokića, doista ima. Čita super igru, zna dodati, može povući loptu prema naprijed kad je uhvati, na postu ima dosta rješenja. malo je niži od Jokića, ali riječ je o iznimnom igraču.
Visoki smo i možemo trčati
Što je snaga naše reprezentacije?
- Mislim da je to zajedništvo. Mladi smo, možemo trčati, fizički smo jako dobra momčad, visoki smo, dugi. Nitko nas ne može pretrčati. Zajedno smo, stvorili smo neki pozitivni duh u reprezentaciji. Tu smo jedni za druge, igramo zajedno, vrte se akcije do kraja, traži se najbolje rješenje, bez obzira tko je gdje i to je neka naša prednost. Pokušat ćemo to iskoristiti na terenu u Istanbulu.
Zubac je, uz Šarića, Hezonju i Smitha, razumljivo, jer to su jedini naši igrači koji igraju NBA ili Euroligi, nositelji.
- Naravno da smo tu da iznesemo, da damo što više od sebe, da damo i samopouzdanje ostalima na terenu, da i njih dignemo na razinu više. I da sve to skupa zajedničkim snagama bude dovoljno za osvajanje turnira u Istanbulu.
Trenutak u kojemu je hrvatska košarka nije bajan. Momci koje su Šarić, Hezonja, Smith i Zubac zatekli na pripremama za Istanbul, prije toga su morali proći kroz žrvanj pretkvalifikacija za kvalifikacije za Eurobasket. Jer taj položaj Hrvatskoj, a teško je mogla niže pasti i dodatan motiv Ivici Zupcu?
- Dosta me to motivira. Uvijek je u meni bio prisutan motiv igranja za reprezentaciju. Tu smo gdje jesmo, ali nema plakanja. Motivacija je tu, želimo napraviti neki rezultat, želimo napraviti nešto pozitivno nakon toliko ljeta razočaranja i negative. Vrijeme je da nešto napravimo i to nam je najveća motivacija tu na pripremama.
No, usko je grlu koje nas vodi prema velikim stvarima...
- Nemamo prostor za grešku, moramo uzeti to prvo mjesto. I dat ćemo sve za to, vjerujemo da smo u to u stanju, posjedujemo kvalitetu i imamo veliki motiv. Dobro smo se spremili i odlazimo tamo s velikim ambicijama.
Već u nedjelju nas čeka prvi protivnik na tom putu, Belgija.
- To je dobra reprezentacija. Nemaju individualnu kvalitetu kao mi, ali igraju zajedno, dosta trče, imaju dobrog trenera. No, protiv koga god budemo igrali u Istanbulu, ne očekujem lagani posao.
Ovo je prvo ljeto nakon 2010. godine, dakle nakon 13 punih godina da Bojana Bogdanovića nema u reprezentacije. No, otkriva Zubac, on je i dalje s njima...
- Je, kako da se nije javio. Babo je uvijek uz nas. Na žalost više nije tu, ali tu je tko je. Mi ćemo dati sve od sebe da se kvalificiramo, pa ga možda motiviramo da se vrati.
Ima li osim domaćinstva još neki razlog zašto je Turska favorit skupine u Istanbulu?
- Osobno na njih ne gledam kao favorite, ja gledam na taj turnir s dosta podjednakih reprezentacija. Neke će se stvari i nas pitati, pa na Tusku ne gledam kao izrazitog favorita. Imamo kvalitetu, idemo tamo i zamaram se time tko će biti na drugoj strani.
Koliko za nas može problem što nismo odigrali pokusnu utakmicu u ovom sastavu, što se odradilo tek tjedan dana zajedničkih priprema?
Ne zanimaju nas drugi
- To jest problem, bilo bi idealno da smo imali više vremena i da smo mogli odigrati neke pokuse skupa. No, na kraju dana svi smo mi košarkaši koji si bave ovim sportom cijeli život i znamo kako igramo. Treneri su nas stavili u pozicije da uspijemo, znamo što nam za činiti i sve ostalo je na nama. Znamo igrati, svi igraju po ozbiljnim klubovima, igraju ozbiljnu košarku, pa nije to neka znanstvena fantastika.
Iako se u Istanbulu neće dijeliti medalje, koliko bi za hrvatsku košarku značila činjenica da se osvojio jedan turnir. Kako sada stoje stvari, turnir u Istanbulu neće se prenositi, krenimo od toga, niti na jednoj televiziji...
- Nama je to najveća motivacija i najveći cilj. Ne zanima nas što netko drugi igra i za što se sprema. Ovo je naša prilika da se napravi neki rezultat, da okrenemo sve skupa na neku pozitivnu priču, da možemo s takvim ugođajem ući u novu sezonu i da si damo šansu sljedeće ljeto za plasman na Olimpijske igre.
Koliko boli taj neodlazak na SP?
- Ma jasno da boli. Evo, meni je 26 godina, a do sada sam odigrao tek jedno veliko natjecanje, lanjski Eurobasket. Boli me to, volio bih to. Svako ljeto gledam druge igrače neke s kojima igram, neke protiv kojih igrama kako igraju na velikim natjecanjima i to boli. Volio bih i ja da mogu tako, ali, eto, naš je put nešto drugačiji. Mi smo u situaciji kojoj jesmo i bio bih najponosniji da se izvučemo iz ovoga i da budemo svako ljeto konstantni na velikim natjecanjima.
Sve što želi Ivica Zubac, potpisali bi i svi mi. Prva prilika da tako je bude, najbolja prilika je prva sljedeća. A to je istanbulski turnir, koji počinje u subotu, a Hrvatska je u akciji od nedjelje...