StoryEditor
 Ronald Gorsic / CROPIX CROPIX
REAKCIJE NAKON SUSRETA

U AUTOBUSU HRVATSKE REPREZENTACIJE ORILA SE PJESMA, MRŠIĆA POSEBNO ODUŠEVIO JEDAN DETALJ 'U posljednjoj četvrtini nismo im dopustili da vide obruč'

Autor: Tvrtko PuljićObjavljeno: 24. veljača 2020. 23:57

U autobusu hrvatske reprezentacije orila se pjesma, poruke su stizale na mobitele, čestitari su se redali. Hrvatska je pokorila Almere, i to uz sjajnoj obranu, u kojoj su Nizozemci bodreni s domaćinskom, tijesnom dvoranom, ostali ispod 60 poena.

Veljko Mršić je razvezao osmijeh.

- Bila je to teška utakmica u kojoj smo namjerili na protivnika koji je bio čvrst, koji je imao pregršt samopouzdanja nakon što je pobijedio u Turskoj. Međutim, mi smo bili momčad. I u trenucima kad nam nije išlo u napadu, veliku većinu utakmice smo držali obranu. Nizozemcima u posljednjoj četvrtini tom obranom nismo dopustili da vide obruč i to je ono čime sam ponosan, to je način na koji trebamo igrati i u budućnosti, način na koji moramo predstavljati svoju domovinu.

Pavle Marčinković bio jedan od naših junaka.

- Posljednja četvrtina je putokaz kako treba igrati, takva je energija je nešto nova u našoj reprezentacije, to je nešto što je u ovu skupinu igrača donio trener Mršić. I sasvim sam sigurno da mi možemo mnogo toga ako ćemo igrati ovako. Ovo je nešto što treba postati naš stil, naš zaštitni znak.

Jedan od novih ljudi, jedan od onih koji u ove dvije utakmice po svoj prilici izborio i ders za olimpijske kvalifikacije, jest Roko Rogić. Kakav je samo poen stavio za naših plus pet na minutu i 45 do konca.

- Bio je istek napada, vidio sam prostor, centar se njihov dosta otvorio i pogodio sam flouter. Trener je o tome pričao, mi bekovi teško zabijamo s jedne noge, sada sam se odrazio s obje i upalilo je. Da, bio u cijeloj našoj momčadi taj neki zanos u posljednjih deset minuta, pokazali smo ogromni karakter i čupali se koliko god je bilo teško. Ovo je karakterna skupina momaka, koji se nisu uplašili niti prednosti domaćina od sedam poena viška krajem treće dionice. Uspjeli smo smiriti dvoranu, a protivnika smo natjerali u zadnjih četiri minute da ne vidi koš, takva je to bila obrana...

I Marin Marić je bio sjajan, u prvim ozbiljnim minutama za Hrvatsku. U Zagrebu se malo stisnuo, sada je bio pravi.

- Dobio sam priliku i odigrao srcem, ponosom, sve se to pretvorilo u energiju. Sve je bilo tu. Igrao sam ono što znam, što mogu i nije mi bilo druge. Dosta ovih igrača znam iz belgijsske lige, a u Zagrebu je bilo drugačije, malo sam, što bis e reklo, "smočio noge". Ali, idemo dalje, ovo mi je veliki poticaj. I bili smo vrhunski, posebno u obrani.

Mateo Drežnjak metnuo je vađnu tricu iz kornera, za egal, za 53:53 na sedam minuta do sirene. Izgarao je u obrani cijelo vrijeme, opet stvaio preko deset. Da, on je tu, nema tu više upitnika. Za dugo vrijeme, ili kako smo to već napisali u Las Vegasu, ušao je u reprezentaciju da bi u njoj ostao do konca karijere. A nije mu još njiti 21.

- Pa kad sam dobio tu loptu u korneru, bez obzira što sam promašio s pet metara prije troga, nisam niti razmišljao, jer veći bi problem bio da je nisam šutnuo. Ne, nije bilo strah, ali da, osjetio sam neviđenu strast, vukle me to. Svi koji smo bili na terenu dali smo svoj doprinos, sve što smo imali te večeri i za obranu, i za napad. A zadnjih pet minuta bila je to granitna obrana, kao i u Zagrebu protiv Švedske opet smo protivnika ostavili na niskom skoru.

I za kraj kapetan, Roko Ukić. Kojemu je ovo bila 209 utakmica za Hrvatsku. I vidio je sve, ili gotovo sve.

- Mi smo ovakve utakmice i s daleko jačim rosterom od ovoga gubili u gostima. Nema tu previše filozofije, ovo je putokaz kako trebamo igrati i kad dođu svi igrači na ljeto u olimpijskim kvalifikacijama. Oni će na donijeti kvalitetu više, ali ovo je standard koji moramo držati, od inteziteta, obrane, pristupa. Ispod toga mi više ne smijemo ići. Moglo se dogoditi i da smo promašili nešto, moglo se dogoditi i da smo izgubili, ali ovo je bio način,. Naravno, uvijek je ljepše kad se dobije, Mršić cijelo vrijeme priča o tome da moramo graditi tu pobjedničku kulturu. I bili smo svi, baš svi na istoj valnoj duljini.

Hrvatska je kao rijetko kada odigrala obranu koja te nosi u neku drugu dimenziju i kad si terenu i kad je gledaš. Imaš dojam da ne možeš primiti koš. Mi so u pravilu, u tih 209 Rokovih utakmica u pravilu pobjeđivali napadom.

To je točno. Ali, obrana je stvar želje, pristupa, volje, na svu sreću mi imamo u momčadi motorične momke. Nije tu bilo ništa komplicirano, samo smo se spustili u stav i pomeli ih s parketa. Rekao sam i nakon Švedsek da nisu oni toliko izgledali loše koliko smo ih mi takvima učinili. Evo, sada su sredili Turke. OK, nismo svladali reprezentacije koje će ići u boj za medalje, ali nemojte zaboraviti da smo donedavno od takvih gubili.

Nikad više. To su novinar i kapetan valjda zajedno izgovorili...

Linker
17. lipanj 2020 04:03