U Danskoj po potvrdu prvog mjesta, a onda imamo tri mjeseca uoči početka kvalifikacija i Izraela

Ispao je slučaj da Hrvatska svako drugo ljeto procvjeta. Dogodilo se to, razumljivo, uslijed cijelog sklopa srozavanja rezultata, ali i ambicija. I eto, prije dva ljeta smo u pretkvalifikacijama za kvalifikacije za Eurobasket (na koji na koncu nismo stigli) neokrznuti prošli, da bismo onda i trijumfalno pokorili pretkvalifikacijski turnir za Olimpijske igre te odigrali sjajan turnir u Istanbulu.

Lanjsko ljeto nismo mogli potvrditi taj rezultat na glavnim kvalifikacijama za Igre, jer su nas u finalu pirejskog turnira sredili Grci.

Sada je opet stigao red na mirno i ne baš dugo ljeto. Hrvatska je imala za cilj proći u glavnu rundu kvalifikacija za SP 2027. u Kataru, a za tako nešto trebala je biti u dva najbolja u skupini koju su uz nas činile još Norveška i Danska.

I dok se sav ozbiljan svijet, posebno onaj europski dio, spremao za kontinentalne obračune, negdje na margini zanimanja, Tomislav Mijatović, novi izbornik, prihvatio se izborničkog posla. Odazvala mu se sasvim pristojna momčad. Nije bilo potrebe trošiti Ivicu Zupca, jer su tu bili Dario Šarić i Karlo Matković u visokoj liniji, ali i Mario Hezonja i Jaleen Smith u vanjskoj. Računao je startno Mijatović da bi zgodno bilo imati i Luku Božića, Dominika Mavru, Luku Šamanića, Danka Brankovića, Karla Žganeca ili Gorana Filipovića, ali iz raznoraznih razloga svi se nisu mogli odazvati. Kao što nisu bili dostupni američki studenti, braća Zvonimir i Tomislav Ivušić, ili Andrija Jelavić. A i pitanje je što je s Antom Žižićem.

Opet, bilo je i te kako dovoljno.

- Naš je cilj dobiti sve četiri utakmice ovoga ljeta, jer nije samo želja plasirati se u kvalifikacije, nego i poslati poruku - kazivao je Kruno Simon, od proljeća sportski direktor HKS-a.

I doista, bilo je tako. Prvo je pala Norveška u gostima s plus 33, onda je kod kuće legla Danska s plus 29, da bi Norveška još jednom bila pometena s plus 49. Kako je i Danska dva puta sredila Norvešku, postalo je jasno da su se Hrvatska i Danska kvalificirale za studeni kad je početak europske kampanje za SP u Kataru. A u srijedu od 19 sati ćemo u danskom Farumu doznati i tko će od njih s prve, a tko s druge pozicije u skupini.

Hrvatska - Danska: David Škara

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Iako, naš cilj je bio slaviti u sve četiri utakmice ovoga ljeta. Pa računamo dobiti i u Danskoj. Premda će gola matematika kazati da nam je dovoljan i poraz do trideset razlike za osigurati prvo mjesto u skupini i dobiti nešto lakši put do SP-a.

Stoga, nitko u našoj vrsti koja će u srijedu zaključiti ovo ljeto niti ne pomišlja na ništa nego na četvrtu pobjedu. Za nju nam neće moći pomoći Jaleen Smith, jer je Mijatović dogovorio sa Smithovim novim klubom da u slučaju tri uvodne pobjede, Smith odmah krene prema Ankari na pripreme s Turk Telekomom. Imat će tako Mijatović na raspolaganju 11 identičnih ljudi s kojima je igrao uvodne tri utakmice, a umjesto Smitha, dres će dobiti Krešimir Ljubičić.

Koji je centar, nije bek, pa će se donekle mijenjati i kompozicija naše igre u srijedu. Treba očekivati da će u petorci osvanuti Krešimir Radovčić, Cibonin kapetan, koji je odlično odradio dosadašnje ispite i po svemu sudeći zaradio dres i za studeni i početak "pravih" kvalifikacija. Uz Radovčića će vjerojatno krenuti Mateo Drežnjak, a tri gornje pozicije su u rukama Marija Hezonje, Darija Šarića i Karla Matkovića. Radovčića će na lopti mijenjati Mate Kalajžić, a Mijatović će po svemu sudeći dati malo veću priliku Luki Krajnoviću.

I ova kompozicija momčadi dovoljno je dobra za srediti Dance, koji nisu u najboljem mogućem sastavu ovih dana, ali usprkos izostancima dva najrazvikanija igrača, Iffe Lundberga i Shavona Shieldsa, dohvatili su svoj cilj.

Naš je cilj bio kao prvi proći skupinu i pritom ostvariti četiri čiste pobjede. Do posljednjeg podbacivanja, sve je moguće i napravljeno, ostaje još samo završnih 40 minuta za kompletnu sliku ovoga ljeta. Prošli bismo dalje bez ogrebotine, a i poruka je poslana. Baš kako je to zazivao Kruno Simon još uoči okupljanja.

- Ne gledam unaprijed, a niti smo u poziciji da nekoga podcjenjujemo, niti precjenjujemo. Prva na redu je Danska - kao papagaj ponavlja Tomica Mijatović.

Kad se ta utakmica okonča, prvi na redu (pod uvjetom da ne doživimo debakl u srijedu) bit će Cipar, a odmah potom i Izrael u gostima na neutralnom terenu. Mijatović i njegov stožer, naravno, spremit će Cipar, ali fokus do konca studenog, odmah čim završi Danska, bit će na Izraelu.

To je ona utakmica koja bi bila bonus u nastojanju da se dokopamo SP-a, posebno iz prizme da bismo krajem lipnja 2026. taj isti Izrael dočekali kod kuće, ali tada u punom rosteru sa svim NBA igračima. Dvije pobjede protiv Izraela, uz dvije pobjede nad Ciprom otvorile bi nam vrata SP-a, čak i da se u veljači oba puta izgubi od Nijemaca, ali i tu ćemo, barem u onoj domaćoj utakmici, imati neku šansu.

S takvim kapitalom prošli bismo u drugi krug, tamo dočekali novih šest utakmica. Latvija, Poljska i još netko po dva puta, vjerojatno Nizozemska ili Austrija. To je put do Katara. I tu ćemo ići na barem četiri pobjede. Ako s Izraelom budemo na 2-0, osam ukupnih pobjeda trebalo bi biti dovoljno. Za povratak na svjetsku smotru, a to natjecanje nismo zaigrali od 2014. Ili otkad su krenule kvalifikacije.

I da, Tomislav Mijatović je u pravu. Korak po korak. Ali, cilj mora biti jasan. SP, niti više niti manje. I proučavanje Izraela, koji igra na Eurobasketu. Odmah.