Udarni tandem Hrvatske: U četvrtak bi na osječkom treningu mogli prvi puta biti i Mario Hezonja i Luka Božić

Tomislav Mijatović je na užem popisu za otvaranje kvalifikacija za SP imao 14 imena, ali je taj popis odmah ostao na 13 stavki, nakon što je otkazao Jaleen Smith. Štoviše, do četvrtka i treninga u osječkom Gradskom vrtu, Mijatović je na treningu imao samo 11 ljudi, jer se Mario Hezonja tek tijekom srijede trebao priključiti reprezentaciji, nakon euroligaške obveze s Realom, dok je Luka Božić od ponedjeljka u Zagrebu, no nije obavio ni jedan trening s momčadi, s obzirom na to da ga je viroza zakovala za krevet. Obavljeni su svi pregledi i Božić je i dalje pod paskom liječnika, ali se prebacio s momčadi za Osijek i svi se nadaju da bi u četvrtak trebao biti u pogonu.

Jer, svaka minuta u kojoj će se Mario Hezonja i Luka Božić uigravati u istoj petorci, jako je važna za ambicije Hrvatske.

Njih dvojica su, naime, do sada na terenu proveli zajedno jedino one minute u Sarajevu na utakmici kvalifikacija za Eurobasket u kojoj smo izgubili dvadeset razlike i nismo prvi put dohvatili europsku smotru.

Na toj se utakmici i prilično jasno vidjelo da su ta dva igrača, koji bi mogli uz vrijeme adaptacije biti itekako kompatibilni, prilično nenavikli na igru jedan s drugim, pa se svako novo pojavljivanje u reprezentaciji obojice s nestrpljenjem čekalo, jer je procjena, posebno kada nema NBA igrača, kako je ovaj tandem naše jako oružje.

Međutim, Božić zbog ozljede nije bio u reprezentaciji u veljači na utakmicama protiv Francuske i Cipra, a onda ga nije bilo ni na ljeto u pretkvalifikacijama protiv Norveške i Danske. Dakle, u najboljem slučaju, ako Božić prizdravi, trenirat će on i Hezonja zajedno u četvrtak, odigrati u petak utakmicu protiv Cipra, pa trenirati i uoči Izraela u ponedjeljak kako bi na toj utakmici mogli ponuditi najbolju verziju tog opakog tandema na koji računamo.

Tomislav Mijatović tijekom zagrebačkih treninga nije mogao računati na obojicu, pa je znao uigravati i petorku u kojoj su bili Goran Filipović, Mateo Drežnjak, Toni Nakić, Roko Prkačin i Danko Branković. Pri tome su na bekovima još na raspolaganju Roko Badžim, Dominik Mavra, Krešimir Radovčić i Mate Kalajžić, a na visokim pozicijama su tu i David Škara i najmlađi, Michael Ružić.

Upravo je tek 19-godišnji Ružić i velika nada ove (i ne samo ove) akcije, jer kad se ovaj veliki talent vidi uživo, doista se mora zaključiti kako taj momak iz Zadra koji igra za Joventut fizički impresivno izgleda, a i prema onome što se dalo vidjeti na treninzima i ovoga ljeta, ali i posljednjih dana, uskoro će on biti jedan od nositelja reprezentacije...

No, vratimo se kombinaciji Hezonje i Božića, a kad bismo tu dodali i preostalo polivalentno krilo, Tonija Nakića, imali bismo na pozicijama od dva do četiri zanimljive opcije u njima trojici. Svakako i mogućnost da se baš na tim pozicijama fizički nametnemo Izraelu, koji, posebno u odsutnosti Tomera Ginata, nema baš puno opcija za odigrati fizičku košarku.

Mijatović je takav agresivni stil nametnuo i tijekom svoje prve akcije u kolovozu na klupi reprezentacije, ali sada je to s priključenjem Božića trebalo dobiti značajnije obrise. Naravno, s ovom postavom visoke linije nema tu puno opcija za igru na niskom postu, ali to mogu odigrati bez greške Božić i Hezonja, a tu su obojica sposobni stvarati višak. A i teško je, naime, pronaći u rosteru Izraela nekoga tko bi to mogao obraniti.

No, to se treba uigrati. U Sarajevu protiv Bosne, bez ijednog zajedničkog treninga (Hezonja stigao tek uoči utakmice) za to nije bilo šanse. Nije se moglo ni do sada, od četvrtka treba vjerovati da će se na tome moći raditi.

Nismo se ovdje bavili Ciprom, iako je Tomica Mijatović naredio svim svojim igračima da im u glavama mora biti samo Cipar do petka. I dobro da je tako, ali ipak bi glatka pobjeda protiv najslabije momčadi u skupini - one koju smo i u kvalifikacijama za Eurobasket dva puta bez problema sredili i koja je na Eurobasketu izgubila svih pet utakmica bez ispaljenog metka - trebala biti minimum. Onda slijedi ono pravo. Put u Rigu i utakmica s Izraelom. Imamo privilegij da ćemo s Izraelom igrati na neutralnom terenu, što konkurencija, s obzirom na smirivanje situacije u pojasu Gaze i mogućnost povratka domaćinstva u Izrael, neće moći iskoristiti. Imamo i Izrael bez Yama Madara i Tomera Ginata - OK, ali s Romanom Sorkinom, Tamirom Blattom i T. J. Leafom - pa i to nije za baciti. Naravno, nemamo Jaleena Smitha, nemamo ni tko zna koliko treninga za uigravanje Marija Hezonje i Luke Božića, nedostaju nam glavne poluge u visokoj liniji, jer su tri prve opcije u NBA, a i otkazali su Luka Šamanić, kao i Ante Žižić, ako njega uopće treba više voditi kao kandidata za reprezentaciju, ali i dalje je to dobra šansa za napraviti break. Kojega bi onda, s NBA igračima trebalo potvrditi u Hrvatskoj početkom srpnja. I tako približiti odlazak na SP.

A to je natjecanje na koje se Hrvatska najteže plasirala do sada. Uostalom, uzmite samo u računicu da smo četiri puta bili na OI (1992., 1996., 2008. i 2016.), a samo tri puta na SP (1994., 2010. i 2014.)...