PRIVATNA ARHIVA
KOŠARKA U KOLICIMA

LUKA BASTALIĆ PRIJE SEDAM JE GODINA UPOZNAO ZABAVAN SPORT OD KOJEG SE VIŠE NE ODVAJA 'S nama u klubu trenira i jedna djevojka koja ima sjajan šut'

Piše: Iva PrpićObjavljeno: 17. kolovoz 2019. 13:32

Ljubitelja košarke u Hrvatskoj je mnogo, a čak i oni koji to nisu znaju za Darija Šarića ili Bojana Bogdanovića, da ne idemo u prošlost do nezaboravnog Dražena Petrovića. Međutim, malo je poznato da je već više od trideset godina u Hrvatskoj aktivna i košarka u kolicima namijenjena osobama s invaliditetom. Osnovana je i nacionalna liga koja će od listopada brojiti jedanaest klubova, a postoji i reprezentacija koja konkurira na europskim smotrama.

Jedan od košarkaša u kolicima je i 22-godišnji Luka Bastalić, koji u ovom paraolimpijskom sportu broji sedmogodišnji staž.

- Košarkom u kolicima počeo sam se baviti u prvom razredu srednje škole. Nas nekoliko je u kolicima za tenis iz šale počelo igrati košarku, sve dok jednog mog prijatelja nisu pozvali da se okuša u košarci u kolicima. On je ubrzo započeo s treninzima, a preko njega sam i ja došao u klub. Sport je jako zabavan i atraktivan, zdravo je kretati se i baviti se sportom. Prije košarku nisam mnogo pratio, više sam volio nogomet - započeo je svoju priču Luka.

Zbog velike zainteresiranosti za ovaj sport na području grada Zagreba osnovana su dva kluba - KKI Zagreb te Vukovi, a u cijeloj nacionalnoj ligi trenutačno se natječe devet klubova.

Priključuje se Pazin

- Igrač sam KKI Zagreba, a s obzirom na to da nas ima jako mnogo, podijeljeni smo u dvije momčadi kako bismo svi mogli sudjelovati. U Hrvatskoj trenutno postoji samo jedna liga, a onaj klub koji prvenstvo završi na posljednjem mjestu ne mora se bojati da će ispasti u niži rang natjecanja. Postoje dva kluba iz Slavonskog Broda, ekipa iz Koprivnice, Varaždina, Kostrene, Splita, Vodica, Zadra te dva kluba s područja Zagreba. S početkom nove sezone ligi će se pridružiti i novoosnovani klub iz Pazina tako da će konkurencija biti jača. Prošle sezone je KKI Zagreb osvojio ligu, a Zadar je osvojio trofej pobjednika Kupa, priča Bastalić te nastavlja:

- Najdraže su mi gostovanja krajem sezone kada odemo u Vodice ili Zadar. Ako primjerice igramo protiv Broda, onda će nam na gostovanje doći oba kluba iz Slavonskog Broda protiv kojih ćemo igrati. Odigramo dvije utakmice u jednom danu kako bi se smanjili troškovi. Utakmice ne igramo svaki tjedan, nekad se zna zaredati da tri vikenda imamo utakmice, a onda dva tjedna uopće ne igramo. Treniramo dva puta tjedno, a predsjednici klubova u dogovoru s predsjednikom saveza slažu raspored utakmica za sezonu. Preko ljeta odmaramo od treninga, tada nitko ne trenira. S nama u klubu trenira i jedna djevojka koja je zaista odlična, ima fantastičan šut.

Zagreb, 090819.
Luka Bastalic, igrac kosarke u kolicima.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Goršić / CROPIX

Temelj za sudjelovanje u sportu su kolica koja u potpunosti moraju odgovarati igraču. Ipak, glavnu prepreku predstavlja njihova visoka cijena stoga državni paraolimpijski savezi moraju sudjelovati u njihovom financiranju.

- Jedna kolica dođu oko 4000 eura, a ona se izrađuju po mjeri košarkaša. Kotači su nakošeni, a svaka kolica imaju branik kako bi se zaštitile noge. Postoje također i pomoćni kotači koji sprečavaju izvrtanje na leđa. U Hrvatskoj u financiranju kolica pomažu klubovi i Hrvatski paraolimpijski odbor koji financira sve sportove kojima se bave osobe s invaliditetom.

Na europskoj razini ovaj sport je prepoznat kao atraktivan, a i sustavi natjecanja su mnogo bolje organizirani nego na području naše države. Za razliku od Hrvatske gdje košarkaši volontiraju, u drugim zemljama igrači primaju plaće te mogu živjeti isključivo od sporta.

Igramo samo iz ljubavi

- U Italiji je košarka u kolicima jako dobro razvijena, a postoje tri lige među kojima je i ženska liga. Svi igrači su plaćeni, dok u Hrvatskoj nijedan košarkaš nije plaćen. Svi to radimo dobrovoljno iz ljubavi prema ovom sportu. Kada govorimo o Europi ovaj sport je najrazvijeniji u Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, te u novije vrijeme i u Turskoj - izjavio je Bastalić koji se osvrnuo na stanje u reprezentaciji:

- Član sam reprezentacije od 2016. godine kada se igralo Europsko prvenstvo u Bosni i Hercegovini. Prošle godine sam bio na popisu izbornika za nastup u Belgiji, ali sam morao ostati u Zagrebu zbog fakultetskih obaveza. Naša reprezentacija ne nastupa na svjetskoj smotri zbog lošije financijske situacije, ali i zbog kvalitete samog sporta. U Hrvatskoj je sve organizirano na poluamaterskoj razini, igrači uz košarku u kolicima imaju druge obaveze te nekad ne mogu prisustvovati treninzima, dok se u ostalim državama trenira svaki dan.

Svijetla budućnost

Ipak, iako je stanje daleko od idealnog, Bastalić je optimističan oko budućnosti ovog sporta u Hrvatskoj:

- Prije desetak godina postojala su samo tri kluba, a danas ih je oko deset. Pojavila se ideja da se utakmice Kupa igraju u gradovima u kojima ne postoje košarkaški klubovi za osobe s invaliditetom što se pokazalo vrlo uspješnim. Primjerice, nakon što smo igrali Kup u Koprivnici, godinu dana poslije osnovan je klub, a isto je bilo i s Varaždinom, Zadrom i s Kostrenom - zaključio je simpatični 22-godišnji student.

Iste dimenzije terena, visina koša, ali postoje bodovi po kojima se slaže ekipa

Iako su mnogi mišljenja kako su klasična košarka i košarka u kolicima dva različita svijeta, pravila su više-manje ista. Temeljna razlika između dva sporta je što u košarci u kolicima postoje bodovi prema kojima treneri i izbornici slažu momčad.

- Dimenzije terena su iste, visina koša je ista, jedino je mala razlika u vođenju lopte. U klasičnoj košarci postoje koraci, a ovdje se koraci računaju kao dodiri obruča kotača na kolicima. Ako je košarkašu lopta u krilu, a on tri puta dodirne obruč kotača, tada će sudac svirati korake. Jedan zamah koji igrač uzme računa se kao jedan korak. Što se tiče prekršaja pravila su ista, ako te suparnički igrač udari po ruci svirat će se faul. Također, u košarci u kolicima postoje i bodovi. Ekipa koja izađe na teren, odabrana petorka, može imati maksimalno 14,5 bodova na klupskoj razini, te 14 na reprezentativnoj razini. Ukoliko ekipa ima centra od 4,5 bodova, ostali igrači moraju imati mnogo manje. Bodovi se dodjeljuju prema stupnju invaliditeta, osoba kojoj je primjerice amputirana noga imat će 4,5 boda. Bolje je imati što manje bodova, primjerice ja imam 2,5 boda - objašnjava 22-godišnji sportaš.

Linker
20. travanj 2024 15:24