Priključio se posljednji, ali to je mnogo zadovoljniji Roko Ukić nego što je to bio cijelo lanjsko ljeto. Više ga ništa ne boli, danas može košarku igrati, barem za sada se tako čini, onako kako je on želi igrati.
Nije bilo tako lani na Eurobasketu, mučile su ga Ahilove tetive, nije bilo tako ni cijele sezone u Panathinaikosu. Roko Ukić se mučio i odlučio, valjda prvi puta u svojoj karijeri, nakon sezone uzeti dva mjeseca čistog odmora. Samo su terapije bile dopuštene u tom rasporedu bez košarke.
Oporavio se, napunio baterije, a od nedjelje navečer je u programu reprezentacije. U međuvremenu je zgotovio dogovor s Cedevitom, što znači da postati i stanovnik Zagreba u sljedećoj sezonu.
Kažete, 90 posto je željena letvica, a na koliko ste posto bili lani na Eurobasketu?
- Nema šanse da sam bio na više od 60 posto. Lani sam konstantno bio u bolovima, a nisam ni znao pravu dijagnozu. Moja bolest, mogu to slobodno tako nazvati, jest da ne pazim dovoljno na svoje tijelo i stalno mi se događa da negiram koliko mi je loše. To je najgore za mene. Onda igram, a igram i zbog svog stanja lošije nego što mogu, pa sve skupa to nije to, niti za mene, a niti za ljude oko mene. Lani je ispalo sve super s obzirom na okolnosti koje su se događale, ne samo vezano uz mene, nego i za neke druge igrače jer nas je dosta bilo načeto. No, napravili smo po meni super stvar. Ove godine se nadam da ćemo biti za razinu više zdraviji i da ćemo u odnosu na to moći pokazati razinu više i što se tiče košarke.
Je li Hrvatska bolja nego lani?
- Uvjeren sam da jesmo, iz svih ovih razloga koje sam naveo. Imamo godinu dana više, ali nismo stari, možemo biti isti ili s generiranim iskustvom od godinu dana još i bolji. Tu je nekoliko mlađih igrača koji su svaki na svoj način napravili iskorak, a mogu pomoći i više nego lani. Ne vidim nešto što je lani bilo dobro, a da to sada nećemo moći ponoviti barem na istoj razini. Po svemu bismo trebali igrati bolju košarku, a što će to značiti u odnosu na rezultat, tek treba vidjeti.
Pripada li Hrvatska skupini reprezentacija koje su odmah iza SAD-a i Španjolske?
- Da, to je tako negdje. SAD je svijet za sebe bez obzira na sastav. Ne jamči im to zlato, uvijek mogu naletjeti na minu, ali da su prvi favoriti - jesu. Španjolci su i lani dokazali da nam ne leže. Nećemo, duboko vjerujem, gubiti trideset razlike od njih kao lani jer ćemo biti pametniji, ali oni su bolji nego lani, tu su sada Pau Gasol, Ibaka. Dodatna kvaliteta, uz SAD, i zbog domaćinstva. Što se tiče ostalih, ne vidim nikoga od koga bismo morali strahovati. Kad bih apostrofirao nekoga iz tog kruga s kojim bih volio igrati što kasnije a ne ranije, onda je to Brazil.
Uoči puta u Francusku, Roko je zaključio dogovor s Cedevitom.
- Iza mene je ostala dosta teška sezona u Ateni, ozljedi sam prilagođavao igru i zbog toga su patile brojke, ali i moja igra. Imam svoje prioritete, meni su na prvom mjestu obitelj, pa igrački razvoj, a tek kasnije dolaze financije. Imao sam dvije ponude iz Rusije koje sam odmah eliminirao jer to nisu bile euroligaške momčadi, a i zbog obitelji nije bilo zanimljivo. Hvala Bogu, deset godina sam vani, ili u Euroligi ili u NBA, pa se tako mogu postaviti.
Kad smo kod motivacije, koliko će vam biti teško ući u film momčadi koja će se boriti za Top 16, ali će joj se sezona mjeriti prema ABA ligi, koju ste napustili prije deset godina, a tada ste, iako u slabijoj momčadi, igrački dominirali?
- Imam veliku motivaciju. Plasman u Top 16 s Cedevitom shvaćam kao plasman na Final Four, to bi mi bio golem cilj jer tada bismo igrali još 14 vrhunskih utakmica. Izazov je to, mogu li ja biti igrač za podići momčad, za odvesti je u Top 16. Imamo tu šanse, treba se potući s ALBA-om, Limogesom, možda i Unicajom za to. Cedevita je dva puta bila u finalu ABA liga, sada je velika želja svih ljudi u klubu da to pokušamo osvojiti. I tu mi je motiv velik.