Gomila utakmica, silni avionski letovi, tisuće kilometara u autobusima, brojne ozljede... Sve to posljednjih tjedana trener Cedevite Veljko Mršić koristi kao alibi za dramatičan pad forme u siječnju koji je, između ostalog, nakon što je Unicaja u srijedu navečer pobijedila ALBA-u, označio kraj europske sezone hrvatskog prvaka.
- Očekivali smo više, ljetos smo momčad slagali i za dobar rezultat u Eurokupu.
Predsjednik Mladen Veber u jednoj je rečenici rekao sve. Cedevita ispadanjem prije četvrtfinala nije napravila dobar rezultat, pa će se s Unicajom sljedeći tjedan zaključiti još jedna razočaravajuća europska sezona u kojoj treneru Veljku Mršiću za to nije bilo dovoljno ni 18 igrača, koliko ih je koristio kroz dosadašnih 13 utakmica.
- Platili smo danak lošoj selekciji u ljetnom prijelaznom roku - zaključio je Veber.
Umor nije isprika
Podsjetimo, Cedevita je krajem listopada napravila rekonstrukciju momčadi tako da su maknuti David Stockton, Scotty Hopson i Duje Dukan, a dovedeni Pierre Jackson (kasnije ga je zamijenio Ryan Boatright), Marko Tomas i John Shurna. Prije svega zbog toga, ali i zbog činjenice da su se za neke utakmice skidali i Roko Rogić i Lovro Buljević, Cedevita je u Eurokupu umalo iskoristila limit od 20 igrača (od početka sezone prijavljen je i Darko Bajo). Nije pomoglo.
Zbog svega toga priča o umoru i potrošenosti ne pije vodu. Cedevita ove sezone ima sasvim dovoljno igrača (zbog toga je i sastavljena druga momčad koju u PH-u uglavnom vodi Danijel Lutz) da bi se iznio sav dodatan teret nastao cirkusom u europskoj košarci. I tu dolazimo do ključnog problema: omjera uloženog i dobivenog za klub s Velesajma. Pritom ova sezona nije iznimka. Tako je Cedevita nakon prošle sezone, u kojoj je ostvaren europski iskorak plasmanom u Top 16 fazu Eurolige, opet napravila dva koraka natrag. Kao što je to bio slučaj u dvije sezone nakon onog senzacionalnog pohoda prema Final Fouru Eurokupa 2010.
Sve to je pak proizvod katastrofalne selekcije za koju ima dosta primjera...
Ljetos na Velesajmu nisu htjeli zadržati najboljeg - Jacoba Pullena - jer je bio preskup. Da bi se u sljedećim mjesecima ispostavilo da David Stockton nije igrač za Cedevitu, da Pierre Jackson nakon fantastičnih mjesec dana ne želi ostati, a Ryan Boatright nije ta klasa. Zaključak: na Stocktona, Jacksona i Boatrighta potrošeno je više no što bi koštao Pullenov ostanak.
Promašen koncept
Dalje, Cedevita je u sezonu krenula s Dujom Dukanom kao startnom “četvorkom”, ispred Karla Žganeca i Marka Arapovića, koji ni po čemu nisu slabiji od prošlosezonskog NBA igrača. Dapače, i Žganec i Arapović bolji su od Dukana, a kad se to potvrdilo i na parketu, dovođenjem Shurne opet im se zatvorio prostor za dodatni napredak kakav je potreban igračima od 21 odnosno 20 godina.
Problem je pri realizaciji ambicija i promašen koncept druge momčadi pod vodstvom Danijela Lutza jer je osnovni motiv bio rasterećenje prvotimaca za Eurokup i ABA ligu, a onda se dogodi da u PH-u ozbiljne uloge moraju imati Karlo Žganec i Filip Krušlin, a Toni Katić kroz siječanj odigra 13 utakmica u tri natjecanja...
Kako u nastavku sezone više nema europskih obaveza, Cedevita se u potpunosti mora okrenuti ABA ligi jer samo taj toliko željeni trofej - a pored ovakve će Crvene zvezde do njega biti teže doći nego ikad - može ovu sezonu učiniti uspješnom. Dvostruka kruna u Hrvatskoj se, naime, podrazumijeva.