AUTOGRAM NA OSTVARENJE KOŠARKAŠKIH SNOVA Mamini geni stvorili genijalca koji kreće osvajati SAD

Tomislav Mijatović već je šest godina dio stručnog stožera Efesa. I tijekom tih šest godina, pa tako i posljednje dvije dok je tamo bio Dario Šarić, redovito smo se čuli.

- On je sjajan. Toliko upija, toliko raste.

Tako je bilo svaki put. Mijatović je jedan od onih ljudi koji šire neopisiv optimizam. Nikad loša riječ, uvijek pozitiva. S godinama sam naučio prepoznati u njegovim rečenicama i ono što skriva, ono što ne može reći, ali i svakako ono u čemu nema ograde.

- Dario je spreman. Apsolutno spreman za NBA. U to nema nikakve dvojbe.

To mi je govorio posljednjih pola godina. Uz ogradu, “ja bih naravno, volio da ostane u Efesu”.
Svima je bilo jasno da neće ostati, iako bi financijski možda bolje prošao s još jednom godinom u Europi. Međutim, Dario Šarić svoju je karijeru gradio po stepenicama. Od A-2 lige u Zrinjevcu, A-1 lige u Dubravi, sezone u Zagrebu, gdje je upoznao i Euroligu, do dvije u Ciboni, koje je okrunio naslovom prvaka ABA lige.

Onda je došla dvojba, odlazio je na NBA draft, a prije toga je već dogovorio Efes.

- Treba mi nešto igranja Eurolige.

Taj Efes oblikovao ga je do kraja, Duda Ivković ga je tu napunio iskustvom, iako je od njega napravio krilnog centra, koji nije imao previše prostora za kreaciju.

Dva-tri šuta za redom

Ako ste pomislili da je talent negdje putem izgubio, trebali ste samo pogledati koju utakmicu iz Torina i sve bi vam bilo jasno. U genima je to. Ne tatinim, tata je bilo klasični “killer”, mama je bila play. S idejom. Dario je pobrao najbolje od oboje. I dodao nešto što samo Bog daje onima koji su spremni prihvatiti. I neće se bezobrazno odnositi prema tom poklonu s neba. Kod Darija Šarića ne postoji lopta do koje se ne može doći, ne postoji ni protivnik kojega se ne može pobijediti.

Peto mu je ovo reprezentativno ljeto i ni u jednom do sada nije bio Dario Šarić kakvim smo ga navikli gledati dok je igrao u mlađim uzrastima, kakav je bio u Ciboni. Do Torina.
Tu je pokazao da je to Dario sa svim svojim vrlinama, ali i sada, dosta iskusniji nego je to ikad bio. Što znači bolji, u novoj dimenziji.

- On je potpuno spreman za NBA.

Mijatović je bio apsolutno u pravu. Mijatović je, uostalom, svake godine na Summer League, u kontaktu je s dosta ljudi iz NBA lige, u stožeru Spursa se osjeća kao kod kuće. Ima informacije, kontakte, zna što vidi svakog dana. Nije bilo spora.

Dario Šarić danas će odletjeti prema Philadephiji, gdje bi u sljedećim danima trebao staviti potpis na ugovor sa 76ersima i krenuti u dio života koji je čekao otkako je uzeo loptu u ruke. NBA je uvijek bila njegov svijet. NBA kojoj danas pripada. I noći koje će biti čudesne. S Darijem Šarićem u ulozi nositelja. On, da se ne bismo zavaravali, ne odlazi u NBA kao nada, kao netko od kojega će se tek vidjeti što se može dobiti. On tamo odlazi u statusu igrača koji će biti u 30 minuta. Koji će nositi.

- Znaš kad on može igrati u NBA?

Tako je prije godinu-dvije pitao Predrag Šarić, koji - kako vrijeme prolazi sve je više razumljivije - nije bio čudan svat, on je u mnogo toga bio potpuno u pravu.

- On može u NBA kad bude stavljao dva-tri šuta za redom. Eto, tako ja to vidim.

Dario ih je stavljao u Torinu, Dario ih je stavljao u Efesu, Dario je radio kao pas da bi došao do razine šuta, do postotka šuta s kojim je znao da je njegovo novo, moćno oružje.
Baš ono što mu je bio najveći problem kad je bio klinac. Veliki su oni koji slabije strane pretvore u svoje jače.

S njim nema poraza

Dario Šarić je uspio. I ne treba se bojati da će i u svlačionici Sixersa, gdje ga već dvije godine čekaju kao ozebli sunce, biti onaj koji će skupljati, koji će se prvi baciti glavom u reklame, onaj kojega će obožavati navijači jer je tako neposredan, dječački zaigran.

I pakleno dobar igrač. Ono, kad ga gledate, imate osjećaj da je on taj s kojim biste otišli na basket, odigrali svaki hakl, samo da je on s vama u trojci jer kako se s njim može išta izgubiti?
I to je Dario Šarić kojega je trebalo pričekati u reprezentaciji. Vrijeme odrastanja moralo je proći. Vrijeme koje je pred njim je vrijeme u kojemu će sve stići na naplatu. U kojemu će biti i NBA lige, u kojoj on neće biti prolaznik, vrijeme u kojemu će sletjeti i medalje, trofeji. Vrijeme u kojemu, konačno, neće biti, kao što je to bilo u mlađim uzrastima pa donekle i u Ciboni, sam.

Bit će to vrijeme u kojemu će imati i oslonac, velik oslonac, bilo je da je to riječ o Bojanu Bogdanoviću u reprezentaciji, bilo da je tu riječ Bennu Simonsu u Sixersima, prvom picku drafta ovoga ljeta.

Njih dvojica mogu odigrati zajedno na oba krila, tu je, napokon, i Embiid, koji će uz Okafora biti na centru, tu je i Noel, koji će pomoći na “četvorci”, Henderson u vanjskoj liniji, pa i Sergio Rodriguez na lopti. Bryan Colangelo i Brett Brown dočekali su sezonu u kojoj veliki NBA klub, trostruki NBA prvak i deveterostruki prvak Istočne konferencije neće biti kanta za napucavanje.

Može li to uopće biti momčad za koju igra - Dario Šarić?