Sad već više od mjesec dana Dario Šarić uživa u svom Šibeniku iz kojeg nikad u životu nije izbivao toliko dugo kao ove silno čudne godine. Od sredine rujna 2019. do druge polovice kolovoza 2020. Šarić nije napustio američko tlo na koje je kao NBA igrač stupio još prije četiri godine potpisom za Philadelphiju, klub koji ga je angažirao na draftu 2014. Sixersi su, podsjećamo, Šarića čekali dvije godine, da bi ga nakon dvije sezone, odnosno rano u njegovoj trećoj mijenjali u Minnesotu iz koje je pak lani došao u Phoenix te u dresu Sunsa odradio svoju četvrtu NBA sezonu.
Negdašnji kadetski i juniorski prvak Europe, MVP i osvajač ABA lige, najbolji mladi igrač Eurolige, danas se nalazi na novoj prekretnici u karijeri. Zaključenjem sezone je Šariću istekao rookie ugovor potpisan sa Sixersima, dok ga Sunsi - kad krene prijelazni rok - mogu učiniti ograničenim slobodnim igračem ponudom novom ugovora po kojem bi mu u sljedećoj sezoni plaća bila minimalno 4,8 milijuna dolara. Time bi se pak u Phoenixu osigurali da imaju pravo “mečirati” ono što bi Dariju ponudio neki drugi klub.
Koštao nas početak
Međutim, sve to je još uvijek “u oblacima”, odnosno čeka se odluka o tome kad će početi sljedeća sezona, samim time i prijelazni rok...
- Trenutno uživam, odmaram se, odtreniram, šutnem, odigram koji basket sa šibenskim amaterima - u kratkim će crtama opisati jedan svoj dan u Šibeniku.
Vrlo skoro će Dario ući u drukčiji ritam.
- Kreću ozbiljniji treninzi, u srijedu mi iz Phoenixa dolaze fizoterapeut i kondicijski trener, valja se početi pripremati makar još uvijek ne znamo kad počinje sljedeća sezona. Već sad je jasno da neće prije druge polovice siječnja, neki spominju čak i ožujak, što mi zvuči nevjerojatno jer u tom slučaju se vjerojatno jako dugo nećemo moći vratiti u ritam igranja kakav je bio oduvijek.
U ovim ludim vremenima nitko ne zna što nosi budućnost pa je stoga bolje vratiti se malo unatrag, za početak na “bubble” iz kojeg je Šarićev Phoenix otišao kao jedina neporažena momčad, ali čistih 8-0 nije bilo dovoljno za plasman u doigravanje.
- Što se tiče osjećaja u Orlandu, ne mogu reći da je bila prevelika razlika. Istina, ambijent je drukčiji, nema onog žamora na koji smo navikli u NBA ligi jer u usporedbi s Europom to ne mogu nazvati navijanjam. I nedostajalo nam je to jer kod svakog igrača je uzbuđenje veće u punoj dvorani. Ali organizacijski je to sjajno odrađeno, sad vidim da na televiziji to također dobro izgleda. Uglavnom, meni je “bubble” bio dobar, pogotovo jer smo se do posljednjeg dana borili za doigravanje nakon što su Sunsi godinama jedva prebacivali 20 pobjeda u sezoni.
Što se sada dogodilo, kako se tako dobro “kliknuli” za restart NBA lige?
- Da, igrali smo stvarno dobro, našli pravi ritam, svi smo se snašli u svojim ulogama. Na kraju nam je nedostajala jedna pobjeda ili jedan poraz konkurenata pa bih se vratio na početak sezone prošle jeseni kad smo izgubili puno utakmica u egalu. Ujedno smo i rijetko bili kompletni, na početku nam je nedostajao Ayton, znali smo povremeno ostati i bez Bookera, ozlijedio se Oubre...
Dočekao me novi sustav
Ovo potonje je njemu otvorilo više prostora koji je dobro iskoristio te u konačnici kući došao prilično zadovoljan. Kako rezultatom momčad, tako i svojom igrom te učinkom u protekloj sezoni.
- Jesam, digao sam se kad je “pao” Oubre, dogodilo se to dva tjedna prije prekida sezone, što je u konačnici bio plus za mene i momčad. Na taj način smo dobili bolju šansu za plasman u doigravanje, skupili smo se, trenirali “ka’ pasi” i sve to mi je pomoglo. Znate, kad sad odvrtim film svoje karijere, uvijek mi je trebalo vrijeme za prilagodbu jer nisam nametljiv. Tako je bilo i sada, igrao sam toplo-hladno, u jednom dijelu sezone izgubio minutažu, onda imao i kratku pauzu početkom veljače, da bi mi se na kraju otvorilo. Ukratko, s obzirom na to odakle sam krenuo, prilično sam zadovoljan gdje samo došao.
U svojoj NBA avanturi je iz Philadelphije preko Minnesote stigao do Phoenixa te na tom putu naučio brojne lekcije. Koja bi bila najvažnija?
- Moraš biti prilagodljiv. To je ključno. U Sunsima me dočekao novi sustav, još jedan potpuno drukčiji stil igre. Iako sam poznavao trenera Montyja Williamsa, u Philadelphiji smo zajedno proveli tek 2-3 mjeseca prije no što se dogodio trade u Minnesotu. Zato mi je trebalo vremena, s tim da sam prije uvijek bio bolji u drugoj sezoni na istom mjestu, ovaj put sam iskorak uspio napraviti u okviru jedne sezone.
Kakav je odnos imao sa suigračima?
- U NBA ligi momčadi inače nemaju puno zajedničkih “akcija”, ne ide se na ručkove i večere kao u Europi, već uglavnom svatko svojim putem nakon treninga i utakmica. Sad je bilo drukčije, taj “bubble” nam je omogućio dodatno zbližavanje, mislim da smo tu izgradili potrebnu kemiju. Osim Rubija i Baynesa, koji su nešto stariji, svi ostali smo generacijski bliski. Teško mi je uopće izdvojiti nekog, sa svima sam bio dobar, od Cama Jonesa, Mikala Bridgesa i Arona Baynesa, do pomoćnog trenera Darka Rajakovića iz Srbije.
Dojam je bio da se na parketu sjajno slaže s Rickyjem Rubijom...
- Lijepo je igrati s njim, Rubio danas ima golemo iskustvo, izrastao je u pravog, ali tihog lidera. O igračkim kvalitetama izlišno je i pričati, ima sjajan osjećaj za igru, s tim je rođen, dok je povrh svega odličan momak, super tip s kojim sam također išao na večere.
Kako će svi nabrojani, osim Rajakovića kojeg je doveo Memphis kao zamjenu za Nevena Spahiju, ostati u Phoenixu, pretpostavljamo da bi i Dario Šarić volio i sljedeće sezone dijeliti svlačionicu s tim momcima.
- Po onome što mi govore, kako se Sunsi odnose prema meni, definitivno izgleda da me žele zadržati. I meni bi bilo drago ostati, ali još uvijek se ništa ne zna. Puno toga ovisi i o Salary Capu, hoće li i koliko biti manji, kako će se to odraziti na tržište...
Naučio sam igrati role
Za razliku od protekle četiri godine, ovaj put je - barem djelomično s obzirom da će ga Sunsi gotovo sigurno učiniti ograničenim slobodnim igračem - sudbina u njegovim rukama. Naime, Minnesota i Phoenix nisu bili njegov izbor, u oba navrata je razmijenjen. S tim da mu je ovaj drugi trade donio dosta dobroga.
- Kad sam iz Philadelphije na pola sezone stigao u Minnesotu gdje mi je trener bio Tom Thibodeau koji igra jako puno minuta sa starterima, definitivno se nisam najbolje snašao. A ujedno nisam ni znao što očekivati. Dolazak u Phoenix bio je drukčiji i zbog te “škole”.
U Sunsima ga je trener Williams podjednako koristio i na “četvorci” i na “petici”, pozicija na kojoj je igrao i prije, ali daleko manje. Što mu više odgovara?
- Iskreno, ne znam što bih rekao. Jasno je da NBA liga ide prema tome da su petorke sve niže, ne znam je li to budućnost košarke. Opet, Lakersi su cijelu sezonu igrali s dva visoka, spuštali petorku u doigravanju, da bi se protiv Denvera u finalu Zapada opet vratili igri s pravim centrom. Mislim da je za visoke igrače u ligi bolje kad bi Lakersi osvojili naslov.
Njemu je u Sixersima partner pod košem bio Joel Embiid, u Minnesoti je Karl-Anthony Towns, Phoenix ima Deandre Aytona pa je teško konstatirati da “veliki dečki” u NBA ligi “izumiru”.
- Uz sve njih sam shvatio da im se moram prilagoditi jer su to treneri očekivali od mene, naučio sam igrati role.
Kako komentira rasplet sezone, tko ga je iznenadio, a tko razočarao?
- Uz Miami mi je ugodno iznenađenje bio Denver, Murray i Jokić odigrali su fantastično doigravanje. I Dallas koji s Lukom Dončićem igra lijepo, lepršavo, teško ih je braniti. Pritom je Dončićeva igra van svake pameti. Žao mi je, recimo, Clippersa za koje sam navijao zbog Ivice Zupca s kojim sam se, kao i Lukom Šamanićem te Marijom Hezonjom, puno družio u “bubbleu”.
Koliko vam je nedostajao Bojan Bogdanović?
- Puno, žao mi je da Babo nije došao zbog ozljede, nadam se da će se što prije oporaviti i potpuno spreman ući u novu sezonu jer ako je onako igrao sa slomljenom rukom, što će tek biti kad to sredi... Uz Donovana Mitchella bio je najbolji igrač Jazzera i uvjeren sam da bi Utah bila ono što je na kraju bio Denver da je Bogdanović došao u Orlando.
Dario je sretan zbog uspjeha svih hrvatskih, ali i europskih igrača u NBA ligi.
- Raduje me kad vidim kako igraju Dončić, Jokić, Bogdanović... jer svi smo mi imali sličan put, svi smo krenuli iz nekakvih školskih dvorana, probijali se svaki na svoj način, ali u konačnici je puno toga isto. I zato sam sretan kad bilo tko od nas uspije.