Na kraju konferencije za novinare glasnogovornik Sixersa zahvalio je novinarima “što su, unatoč kasnoj objavi, u velikom broju došli u petak poslijepodne”. A presica je zaista bila posjećena. Philadelphia je dvije godine čekala Darija Šarića, koji je 750 dana nakon što je draftiran potpisao NBA ugovor, po kojem bi u sljedeće četiri godine (treću i četvrtu Sixersi mogu i ne moraju aktivirati) trebao zaraditi 10 milijuna dolara. Ili barem dvostruko manje od onoga što bi mogao dobiti da je pričekao još godinu dana.
Ali to je objasnio odmah po dolasku u SAD. Prije dvije godine je Sixersima dao riječ da će doći nakon dvije euroligaške sezone. I to je napravio. Toliko je jednostavno održati riječ. Bez obzira na to koliko koštalo...
- Proces je dugo trajao, ali okončan je na najbolji mogući način. Dario je potpisao ugovor i mi smo time oduševljeni.
Bryan Colangelo je kao generalni menadžer dovršio posao, koji je započeo njegov prethodnik Sam Hinkie, a o Šariću je govorio s neskrivenim oduševljenjem.
- Znamo kakav je košarkaš, svestran igrač koji tek ulazi u svoj zenit. Gledao sam ga kad je imao 17 i vidjeti dokle je došao do 22. godine zaista je fantastično. Ali tu je važno još nešto. Integritet. Brettu Brownu od početka do kraja govorio je isto: “treneru, obećao sam i doći ću ovo ljeto”. I sad je tu nakon predolimpijskog turnira u Torinu, na kojem je bio MVP i pokazao klasu na najvišoj razini.
Znao sam gdje želim
Poseban igrač i čovjek. Dario Šarić oduvijek je bio takav. Nikad se nije promijenio. Iako je sazrio, o čemu je dosta govorio na predstavljanju.
- Htio sam sazrijeti i kao igrač i kao čovjek, skupiti iskustvo kroz teške euroligaške utakmice. U NBA ligu dolazim kao odrastao čovjek, a ne kao zaigrani dječarac. Sretan sam što stižem u talentiranu momčad kojoj, vjerujem, mogu puno pomoći.
Svjestan gdje je došao, ali i pomalo nesvjestan...
- Teško mi je povjerovati, čak i sada dok stojim tu pred svima, da se san ostvario. Ali znajući koliko sam za ovo radio, ne mogu biti iznenađen jer sam uvijek znao zbog čega radim i gdje želim biti.
Informiran je, u to nitko ne sumnja. Od trenutka kad su u noći drafta 2014. Sixersi poslali u Elfrida Paytona u Orlando, koji je Šarića izabrao 12. pickom, Dario je pomno pratio što se događa s momčadi za koju je znao da će u njoj završiti ove godine. Veza s Philadelphijom je bila otvorena.
- Bio sam u stalnom kontaktu s trenerom Brownom, čuli se dva do tri puta tjedno. Razgovarali smo o mom dolasku, igračima, njihovu napretku. Ostavio je sjajan dojam na mene, mislim da je odličan trener i da će mi pomoći da postanem bolji igrač.
Šiši se ne zamara “banalnostima” kao što je pozicija na kojoj će igrati. I to što je Ben Simmons, prvi pick ovogodišnjeg drafta, igrač njegova profila.
- Igrat ću tamo gdje mi trener kaže - nasmijao se.
- U Europi sam uglavnom bio “četvorka”, ali mislim da mogu igrati i na “trici”. U stanju sam raširiti napad, igrati s loptom... Vidjet ćemo. I da, Simmons i ja imamo slične kvalitete, ali obojica možemo igrati obje krilne pozicije, onda on može igrati playmakera, a ja nešto drugo. Sve to nije presudno, najvažnije je pronaći se na parketu i ja vjerujem da to možemo. Ne samo Ben i ja, nego i svi ostali suigrači.
Spreman sam na sve
Na pitanje “što donosi Sixersima?”, stigao je klasični “šarićevski” odgovor.
- Teško je govoriti o sebi, ali dosta je stvari koje radim dobro. Mogu šutirati, imam prilično dobru kontrolu lopte za svoju visinu, sporije čuvare mogu napasti licem, niže leđima... Možda ništa od toga ne radim vrhunski, ali zato puno stvari radim dobro.
Način na koji je dočekan, od zahtjeva za autogramima na aerodromu, istinskog veselja u Philadelphiji, pomalo ga je i posramio.
- Stvarno sam se iznenadio, nisam očekivao takvu dobrodošlicu. Makar mi to može biti i velik teret na leđima, ono “moraš nešto napraviti”, ali spreman sam na sve, lako ću staviti bilo kakve vanjske utjecaje na stranu, fokusirati se na ono što je najvažnije, napredovati iz dana u dan. Koliko mogu pomoći? Znam da mogu, ali koliko - to ćemo vidjeti. Teško mi je reći kakav sam jer sam u novom okruženju, na višoj razini.
Ostaviti dubok trag
Treći Hrvat u Philadelphiji - za Sixerse su igrali Toni Kukoč i Gordan Giriček - nije mogao izbjeći usporedbe s prethodnicima u NBA ligi.
- Jedino se mogu nadati da ću jednom doći na razinu tih hrvatskih velikana. Ovo ljeto u reprezentaciji sam dobio priliku raditi s Kukočem, Rađom i Vrankovićem, moj je otac igrao s Draženom Petrovićem... Sve to su iskustva i priče neprocjenjive u mom razviju.
Inzistirali su Amerikanci na paraleli s Kukočem...
- Glupo je uspoređivati nas dvojicu. Kukoč je veliki, veliki igrač, na čiju razinu se nadam da bih mogao doći.
Do toga ima još nekoliko stepenica, ali kad je Dario Šarić u pitanju, onda ni u što ne treba sumnjati. On je od početka imao plan, ovako je skicirao put do NBA lige. Iz Šibenika do Zagreba, preko Cibone i Efesa do Philadelphije. I sad se namjerava tamo zadržati. Dovoljno dugo da ostvari ono što je uvijek želio. Ostavi trag, duboki trag u NBA ligi...