Izgledalo je kao da će to biti još jedna čudesna završnica u režiji Jimmyja Butlera. Najbolji igrač Miamija nije igrao dobro većim dijelom pete utakmice NBA finala, ali je u posljednjoj četvrtini imao nevjerojatnu seriju u kojoj je u dvije i pol minute pokazao zbog čega je košarkaš kojeg bi svaki trener želio imati u momčadi, a posebno u neizvjesnim krajevima utakmica. Postigao je Butler 13 poena u razdoblju od 4:43 do 1:58 u posljednjoj četvrtini, a nakon posljednjeg ubačaja u toj seriji Miami je imao vodstvo 89:88. Činilo se da bi Heat mogao napraviti novo iznenađenje i pobijediti Denver u Coloradu, ali onda se pojavio Butler kojeg smo gledali većim dijelom ove utakmice.
Bruce Brown je postigao koš za 90:89 Denvera, u sljedećem napadu je Butler dao lijepu loptu Maxu Strusu na šutu za tri poena kojeg je on promašio, a nakon što Nikola Jokić i Aaron Gordon nisu postigli koš, Miami je imao 46 sekundi do kraja utakmice i loptu za vodstvo. Naravno da je ona došla do Butlera koji je ušao pod koš, tamo se spetljao i pokušao loptu opet dodati Strusu što je vidio i Kentavious Caldwell-Pope te je presjekao i ubrzo postigao dva slobodna bacanja za 92:89.
U tom trenutku je ostalo 24,7 sekundi do kraja utakmice, Miami je i dalje mogao najmanje do produžetka, a opet je, naravno, loptu uzeo Butler i odigrao jako loše. Otišao je na desnu stranu i prilično brzo, nakon samo deset sekundi napada, se digao na težak šut za tri poena iz okreta preko Gordona.
- Ne trebaš pucati tricu u ovoj situaciji. Napadni obruč, postigni koš i igraj dalje, produži neizvjesnost. Ovo jednostavno nije šut koji se uzima u ovoj situaciji - odmah je komentirao ovu situaciju u televizijskom prijenosu poznati nekadašnji trener Jeff van Gundy.
Utakmica je u tom trenutku bila gotova. Brown je postigao dva slobodna bacanja za konačnih 94:89, Kyle Lowry je pokušao tricom ‘iz očaja‘ napraviti nemoguće, ali nije uspio. Denver je po prvi put u povijesti postao NBA prvak, a Miami je izgubio drugo finale u četiri godine. Nakon što su izgubili od Lakersa u ‘balonu‘ u Orlandu 2020., sada su poraženi i od Nuggetsa.
Put Miamija do ovog finala je definitivno čudesan jer su do njega došli s čak sedam igrača koji nisu izabrani na draftu i bez drugog najboljeg igrača, Tylera Herroa, koji se ozlijedio još tamo na početku playoffa, u prvoj utakmici prvog kruga protiv Milwaukee Bucksa. Nikada u povijesti NBA lige u finalu nije igrala momčad s toliko nedraftiranih igrača, a samo je još jednom osmi nositelj, kao što je to sada bio Miami, došao do finala. Velike zasluge za sve to ima sjajni trener Erik Spoelstra, fenomenalni Bam Adebayo koji je vodio teške bitke tijekom cijelog playoffa, svi oni nedraftirani igrači kao i veterani poput Lowryja ili Kevina Lovea, ali svi bi oni odavno bili na godišnjem odmoru da nije bilo Butlera.
Playoff Jimmy, čovjek kojeg bi bilo najlakše odabrati da te predstavlja u utakmici na život ili smrt, je briljirao u seriji protiv Milwaukeeja u kojoj je imao prosjek od 37,6 poena uz 6 skokova i 4,8 asistencija te četvrtoj utakmici te serije u kojoj je postigao 56 poena. Protiv New Yorka su brojke bile manje (24,6 poena, 7,2 skokova, 6 asistencija, 1,6 ukradenih lopti i 1,2 blokada), ali i dalje dovoljne za prolazak protiv Knicksa, a slično je nastavio i protiv Bostona (24,7 poena, 7,6 skokova, 6,1 asistencija, 2,6 ukradenih lopti) gdje je odigrao i veliku psihološku igru s igračima Celticsa, prije svega Granta Williamsa. No, u finalnoj seriji to nije bio onaj Butler.
Završio je on seriju s pristojnim prosjekom - 21,6 poena, 6,4 asistencija i 4,6 skokova, ali to nije bilo dovoljno protiv Denvera. Nije Butler u niti jednoj utakmici postigao više od 28 poena, a više od brojki navijače Miamija je brinuo dojam kojeg je ostavljao svojom igrom. Nakon što je Miami pobijedio u drugoj utakmici i došao na Floridu s 1-1, očekivalo se da Bulter povuče svoju momčad do barem jedne domaće pobjede. On to nije napravio, a iako je u trećoj i četvrtoj utakmici postigao 28, odnosno 25 poena, prečesto je ponudio alibi igru. Najveća snaga Butlera je ulazak pod koš i agresivno napadanje obruča koje mu donosi ili poene ili slobodna bacanja, a protiv Denvera je često odbijao napasti obruč nego se zadovoljavao dodavanjima svojim igračima.
- Ovakve utakmice ne mogu dobiti Caleb Martin, Strus ili Gabe Vincent, glavni igrači Miamija poput Butlera i Adebaya moraju preuzeti odgovornost - u vrijeme pete utakmice je rekao Van Gundyjev kolega Mark Jackson. Ta rečenica je secirala sve probleme Miamija. Dok je Adebayo vodio junačku borbu protiv Jokića i dao onoliko koliko može, Butler je bio ispod razine koja je bila potrebna u utakmici na život ili smrt. Postigao je onih 13 poena opisanih na početku ovog teksta, ali ukupno je utakmicu završio sa samo 21 poenom uz šut 5/18 što je 27,8%. Nedovoljno za status superstara, a kada se svemu dodaju one dvije greške na kraju utakmice, jasno je zašto je i on sam preuzeo krivnju na sebe.
- Utakmicu je presudilo to što sam ja izgubio loptu u toj situaciji - rekao je Butler nakon utakmice ne bježeći od odgovornosti, one verbalne kada je već na utakmici znao pobjeći od one igračke. No, nije želio uzeti nikakvu ispriku zbog ozljede gležnja koja ga je mučila još od prve utakmice serije protiv New Yorka.
- Ne, to me uopće nije smetalo. Nemam problema s ozljedom, Denver nas je jednostavno pošteno pobijedio - rekao je Butler.
Čovjek koji živi za najteže trenutke ovaj put se nije pokazao u najboljem svjetlu. Najveće zvijezde svoju veličinu pokazuju u ovakvim situacijama, kada će uzeti loptu u ruke i napraviti sve da dovedu svoju momčad do pobjede. Butler je ovaj put to uspio napraviti u nešto manje od 3 minute. U ostalih 38, koliko je igrao, nije bio onaj pravi, nije bio onaj playoff Jimmy i zbog toga je Miami izgubio. Naravno da ga nitko neće kriviti jer su zbog njega i došli do finala, ali krimen će morati nositi. Barem do sljedeće sezone.