Taylor Jenkins upravo je postao “trenerski Luka Dončić”, tipkala je navijačka zajednica nakon što su Memphis Grizzliesi naprasno (čitaj: devet utakmica uoči raspleta osnovnog dijela sezone) ostali bez trenera koji bi tijekom travnja, vjerojatno, dogurao do jubileja od 500 utakmica na klupi Grizlija, u lipnju proslavio šestu godišnjicu mandata. Zbog ostavštine, ali i “pomno” odabranog trenutka za otkaz, NBA entuzijasti tu su sekvencu usporedili s The Tradeom Dončića u Los Angeles Lakerse, koju dio javnosti još probavlja.
No, najveći košarkaški karneval nastavio je jurišati u svojem ubitačnom ritmu, upravo je slovenski košarkaš, u suradnji s LeBronom i Reavesom, uskočio u odbor za dočekivanje novog trenera Memphisa, priredivši mu poraz u službenom debiju (127:134). Naime, u noći sa subote na nedjelju prema hrvatskom vremenu, prvi dvoboj u koži privremenog glavnog trenera Grizzliesa odradio je - Tuomas Iisalo. Zaljubljenici u europske parkete ekspresno su ga detektirali kao potpisnika dvaju uspjeha na našem kontinentu: nakon što je prije dvije godine s Bonnom osvojio košarkašku Ligu prvaka, 2024. je s Parizom odjurio do titule u Eurokupu.
Prva iskustva s 11 godina
Bila mu je to, paralelno, i ulaznica za najjaču svjetsku ligu, u koju je prošlog ljeta ugazio kao pomoćni trener u Memphisu, da bi osam mjeseci kasnije strgnuo etiketu pomoćnika. Usporedimo li njegove trenerske domete s igračkom karijerom, s dvije spomenute europske “kante” u prethodne je dvije godine nadmašio sve ono što je gradio tijekom 14-godišnje šuterske karijere, u kojoj je osvojio tek jedan Kup u Finskoj (2009). Iako u igračkoj epizodi nikada nije okusio inozemnu košarku, izuzev 58 nastupa za nacionalnu vrstu, Finac je sa strateškom pločom furiozno preskočio granicu i preko Njemačke, odnosno Francuske otišao i “preko bare”.
Možemo li, dakle, reći da je Iisalo produkt finskog sustava? S jedne strane, apsolutno, s obzirom na igrački staž u domovini, a s druge, treba i masnim slovima istaknuti da je riječ o radoholičaru koji nadilazi sustave i državljanstva. Naime, prva trenerska iskustva počeo je skupljati u šestom razredu, s 11 godina, a s 32 na leđima prihvatio se prvog pravog posla.
- Sredinom ‘90-ih godina osnovan je Amazon, pa sam mogao naručivati knjige i VHS kazete s utakmicama iz SAD-a. Tu se dogodila velika promjena. Ujedno, naučio sam puno od trenera poput Aita Garcije koji je vodio Albu Berlin i uvijek su nas pobjeđivali 30-40 poena razlike. Pitao sam se: ‘Kako je to moguće?’ Na YouTubeu sam pronašao njegovo predavanje na španjolskom jeziku, ali bez titlova, stoga sam nagađao što on govori i pokušavao to ubacivati u Google prevoditelj. Nakon toga mi se otvorio potpuno novi svijet, bila je to totalno drugačija organizacija košarke od one s kojom sam odrastao - ispričao je prošle godine.
Prelistamo li, pak, povijesne knjige u potrazi za stranim trenerima u NBA, Iisalo se ističe kao stranac koji je najbrže došao do klupe američkog kluba bez da je prije doticaj s tamošnjom košarkom. Primjerice, iz Eurolige je u NBA stigao David Blatt prije 11 godina, koji ima i izraelsko državljanstvo, ali je rođen u SAD-u i četiri je godine odradio na koledžu. Jordi Fernández, Španjolac koji je ove sezone preuzeo Netse, u američkom je sustavu gotovo dva desetljeća, a osjetna iskustva prije prvih samostalnih poslova u ligi su imala i dva srpska trenera: Igor Kokoškov (Phoenix Suns 2018-2019) i Darko Rajaković (od 2023. trener Toronto Raptorsa).
Od hrvatskih stručnjaka, čar najjače lige osjetio je Neven Spahija, koji je ukupno četiri godine proveo u ulozi pomoćnog trenera u Atlanti i Memphisu. Finska nas je, pak, prije dvije i pol godine odvojila od četvrtfinala EuroBasketa, s 43 poena Laurija Markannena, a prošlog je tjedna probila i led s trenerom u NBA ligi. Ispred trenutačno puno jačih košarkaških sila. I bivših sila poput Hrvatske. Dok u kolovozu i rujnu na europskoj smotri nećemo imati našu reprezentaciju, Hrvatsku će predstavljati trenerski dvojac Igor Miličić s Poljskom i Dario Gjergja s Belgijom, koji će odmjeriti snage u skupini 4. rujna. Što se tiče klupskih okvira, Hrvatska od početka godine više nema glavnog trenera u Euroligi nakon što je Tomislav Mijatović vraćen na mjesto pomoćnog trenera u Efesu. U Eurokupu su nas ove sezone predstavljala dvojica trenera, Neven Spahija (Venezia) i Žan Tabak (Trefl Sopot), a u Ligi prvaka imali smo Darija Gjergju na klupi belgijskog Oostendea.
Finci se pozicionirali
Iako je Tuomas Iisalo, zapravo, “jedan od milijun”, Zemlja tisuću jezera i Djeda Božićnjaka polako se kristalizira i u zemlju košarke, naciju od koje i Hrvatska može upijati. Za pet mjeseci iščekuje ih EuroBasket, na kojem neće biti Hrvatske, a s obzirom na to da su Finci domaćini jedne skupine, imaju temelje za novi iskorak. Ista je reprezentacija, upravo preko naših leđa, 2022. ostvarila svoj drugi najbolji rezultat u povijesti Europskih prvenstava osvojivši sedmo mjesto. Iako su 2023. okončali Svjetsko prvenstvo s tri poraza u skupini (Australija, Japan, Njemačka), Finci su, još jednom, izborili plasman na završni turnir, gdje nije bilo hrvatskih košarkaša.
Dok je Hrvatska krajem prošlog stoljeća osvajala medalje na sve tri najveće pozornice, Finci su se, tih godina, koprcali u kvalifikacijama, sanjajući najveća natjecanja. Danas su, još uvijek, daleko od odličja, ali sve se hrabrije pozicioniraju na košarkaškoj mapi Europe - a po svježem poučku, i s trenerom na NBA parketima - dok je naše ime na toj karti, nažalost, sve bljeđe i bljeđe...
Komentari (0)