Na sljedeće brojke se tu zapravo nema što dodati: 38 godina, 20. NBA sezona u kojoj je 28,9 poena, 8,3 skokova i 6,8 asista po utakmici kroz ligaški dio pretvorio u 23,4 poena, 10 skokova i 5,3 asista u doigravanju, izborio svoje 12. konferencijsko finale u kojima je do sada na omjeru 10-1, protiv aktualnih prvaka došao do 41. pobjede u seriji tijekom karijere, što je naravno rekord svih vremena, kao što je rekorder po broju poena u doigravanju, u Top 3 je asistenta i tricaša, Top 5 skakača...
Ovo (ni)je veliki uspjeh
Najveći košarkaš 21. stoljeća. Kralj. LeBron James. Koji će, evo, u nedjelju otvoriti seriju finala Zapada protiv - kao i prije tri godine u “balonu” - Denvera. Nakon 30-9-9 u šestoj utakmici protiv Warriorsa, onoj s kojom su Lakersi zatvorili seriju i detronizirali prvake. Napisasmo, što više dodati...
- Od početka sam osjećao da s mogućnosti osnaživanja našeg rostera, s više balansa oko Anthonyja Davisa i mene, i ove sezone možemo otići daleko.
James se nakon utakmice reflektirao na ono što se događalo jesenas, tamo na početku sezone koju su Lakersi otvorili s 2-10, dugo se tražili, da bi nakon roka za razmjene, kad su u grad stigli redom Rui Hachimura, Malik Beasley, D’Angelo Russell i Jarred Vanderbilt, dok su između ostalih otišli Russell Westbrook i Pat Beverly, u sljedeća tri mjeseca postali najbolja momčad Zapada. I sad Lakersi to imaju priliku potvrditi protiv ukupno najbolje momčadi Zapada u ligaškom dijelu, Nuggetsa Nikole Jokića.
- Mi pokušavamo dobiti sve - odbio je LeBron priču o tome kako je konferencijsko finale “veliki uspjeh” uz ovoj turbulentnoj sezoni.
Do njega je sjedio Anthony Davis, koji je u šestoj protiv Warriorsa pokupio 20 skokova, dok - oscilacijama unatoč - u ovom doigravanju igra možda i najbolju košarku karijere.
- Možda su vaša očekivanja takva da ovo vidite kao uspjeh, ali u našoj svlačionici su očekivanja daleko veća od ulaska u finale Zapada.
S punim pravom Lakersi očekuju više, makar su u ovom doigravanje ušli kroz play-in i makar nikad u povijesti jedan sedmi nosiztelj nije igrao veliko finale. S druge strane, ova momčad koju Darvin Ham vodi iznad svih očekivanja nakon svega što smo ljetos i jesenas vidjeli u prvim mjesecima njegovog trenerskog mandata, vrijedi puno više od statusa sedmog nositelja. Djelomično i zato jer Austin Reaves igra kao Manu Ginobili u najboljim danima, pa i zato jer D’Angelo Russell, Dennis Schröder, Jarred Vanderbilt... vrhunski odrađuju svoje role u ovoj momčadi, ali priča se u konačnici svodi isključivo na Jamesa i Davisa.
Zašto? Zato jer njih dvojica u četvrtoj zajedničkoj sezoni konačno izgledaju kao da ih “nije briga” jedan za drugoga. Točnije, James i Davis na parketu više ni najmanje ne “smetaju” jedan drugom, doslovno je vidljivo da ni na koji način nisu opterećeni svojim ulogama u Lakersima. Najkraće rečeno, Jamesu i Davisu je - konačna istina je da to do ove godine nije bio slučaj, ma što oni govorili - potpuno svejedno koga će se u Lakersima smatrati “glavnim”.
Miami treći put od 2020.
Lakonski rečeno, dva ponajbolja košarkaša svijeta pronašla su “savršenu kemiju”. I sad je liga u priličnom problemu. Osjetili su to mladi Grizzliesi, pa prekaljeni Warriorsi. Slijede Nuggetsi...
A u velikom finalu - tko god u njega sa Zapada dođe - za sada je jasno da tamo može čekati Miami, koji je dovršio Knickse unatoč 41 poenu Jalena Brunsona. Jimmy Butler i društvo vraćaju se tamo gdje su bili prije dvije godine kad su ih zaustavili Celticsi, ali i dvije godine ranije u “balonu” kad su protiv istih tih Celticsa izborili šesto veliko finale u klupskoj povijesti započetoj prije samo 35 godina kad se liga proširila na Floridu. Danas je Miami jedna od najvećih NBA “sila”...