Phil Jackson ima najviše naslova NBA prvaka, Red Auerbach je tvorac povijesno najuspješnije generacije Bostona dok je Pat Riley stvorio Showtime Lakerse, a kasnije i s Miamijem osvojio naslov prvaka. Svi oni imaju legitiman razlog da ih se proglasi najboljim NBA trenerom u povijesti, ali veliki dio košarkaških zaljubljenika reći će da je na tom prijestolju mjesto samo za jednoga. Gregga Popovicha.
Ovaj 76-godišnjak je sa San Antoniom osvojio pet naslova prvaka te dijeli treće mjesto na ljestvici najuspješnijih trenera u toj kategoriji, odmah iza Jacksona i Auerbacha, a zajedno s Rileyjem i Johnom Kundlom koji je svoje naslove osvajao s Minneapolisom. S druge strane, Popovich je uvjerljivo prvi po broju pobjeda u NBA utakmicama. Ima ih 1422, gotovo 100 više od drugoplasiranog Dona Nelsona. Uz pet prstena jasno je zašto Popovich ima razloga biti proglašen najvećim ikad. No za njega se veže puno više od samih pobjeda.
Popovich je stvorio košarkašku kulturu u kojoj pobjede ne donose zvijezde, nego sustav. Imao je on u momčadi zvijezde, od Davida Robinsona preko Tima Duncana, Manua Ginobilija i Tonyja Parkera do Kawhija Leonarda, pa i Victora Wembanyame. No svi su se oni prilagodili zahtjevima momčadi, odnosno Popovicha, čiji su Spursi uvijek igrali lijepu košarku i bili omiljeni klub svima onima koji nisu imali svoj omiljeni klub.
Mnogi su željeli igrati kao Spursi i kopirati ih, a nemoguće je nabrojiti sve trenere koji su izašli iz Popovicheva inkubatora te kasnije napravili sjajne rezultate. Njegov utjecaj na košarku je nemjerljiv i zbog toga je ponedjeljak bio tužan dan za košarkaške zaljubljenike. Znali smo svi da Popovich nije u najboljem stanju nakon moždanog udara koji je imao u studenom, znali smo da se vjerojatno neće vratiti na klupu s koje je, budimo objektivni, trebao otići i prije nekoliko sezona, ali nas je svejedno rastužila njegova službena objava da je to - to.
U društvu Duncana i Ginobilija koji su mu pomagali hodati, Popovich je u svojem stilu objavio da sada postaje predsjednik košarkaških operacija, noseći majicu s natpisom ‘El Jefe‘. Šef je bio i prije toga, ovo je bila samo potvrda da ga duh nije napustio ni u ovim trenucima. Uostalom, bio je poznat po svojim šalama, ali trajno će ostati zapamćen po svojim postulatima.
Nepridržavanje jednog od tih postulata istu je večer pobjede koštalo 36 godina mlađeg Marka Daigneaulta, trenera Oklahoma City Thundera. Oni su u neizvjesnoj završnici izgubili prvu utakmicu serije drugog kruga doigravanja protiv Denvera. Sve zato što Daigneault nije poslušao Popovichev postulat.
- Nikada ne naređujem da se radi prekršaj u tim situacijama, vjerujem da moja momčad može obraniti - objasnio je Popovich u ožujku 2015. zašto svojim igračima nije naredio da naprave prekršaj u situaciji kada su imali plus 3 nekoliko sekundi prije kraja utakmice. Kyrie Irving je zabio tricu, utakmica je otišla u produžetak, a pobjedu je na kraju odnio Cleveland.
Rasprava oko toga treba li protivnike faulirati ili ne pri vodstvu od tri razlike u završnicama utakmica trajat će vjerojatno sve dok je košarke, a Daigneault zastupa tezu da treba raditi prekršaj te vjerovati suigračima da će biti precizni s linije slobodnih bacanja.
Tako je i u noći s ponedjeljka na utorak, nakon što je Shai Gilgeous-Alexander pogodio slobodna bacanja za 117:114, naredio faul svojim igračima. Bile su 13,2 sekunde do kraja utakmice, a Alex Caruso je doslovno čekao samo sekundu da posluša svog trenera. Nepropisno je zaustavio Nikolu Jokića koji pogađa oba bacanja da bi vrlo brzo Shai zakucao za novih plus 3, 119:116. U tom trenutku Jokić nije na parketu jer ga je trener David Adelman izvukao da bi ga sačuvao šestog prekršaja, a Denver više nema nijedan time-out da bi se Srbin vratio na parket. Oklahoma je mogla pustiti Denver da pokuša zabiti tricu za produžetak bez svojeg glavnog kreatora, mozga momčadi, ali Caruso opet radi brzi prekršaj, ovaj put na Aaronu Gordonu.
Gordon posprema oba slobodna bacanja, Jokić se vraća u igru, Chet Holmgren promašuje svoje penale, da bi Gordon tricom do kraja postavio konačnih 121:119. Holmgren se hvata za glavu, a Denver slavi veliku pobjedu.
Daigneault je nakon utakmice branio svoju odluku, ali ona nikako nije jasna. Oklahoma je po svim pokazateljima jedna od najboljih obrambenih momčadi lige i ne mora nikoga skrivati na tom kraju parketa. Osim toga, ako si i odlučio raditi prekršaje, nemoj ih raditi iste sekunde, probaj potrošiti neko vrijeme, a ako na parketu nije najbolji igrač protivničke momčadi, odnosno trenutačno najbolji igrač na svijetu, onda napravi sve da ga ne vratiš u igru, pa makar odustao od svojih postulata. Daigneault je ostao tvrdoglav i zbog toga je platio cijenu. Vidi se da ne dolazi iz Popovicheva inkubatora.
Komentari (0)