Otkad su ušli u NBA neposredno nakon što su izgubili finale ABA lige, koju su od 1967. do 1974. igrali kao Denver Rocketsi, potom dvije sezone kao Nuggetsi, klub iz američke države Colorado izgubio je četiri konferencijska finala, 1978. od "pokojnih" Sonicsa, te triput - 1985, 2009. i 2020. - od Lakersa. Posljednji put bilo je to u balonu, gdje je Nuggetse također vodio Nikola Jokić koji je u utorak uspio ono što kroz povijest nisu Dan Issel, David Thompson, Alex English, Mahmoud Abdul-Rauf, Dikembe Mutombo, Allen Iverson, Chauncey Billups, Carmelo Anthony... Nikola Jokić je - za razliku od svih njih - Nuggetse odveo u veliko NBA finale. Prvo. I to "metlom" protiv - prigodno - Lakersa.
- Jednostavno si sretan zbog pobjede. To je to. Pogotovo kad pobijediš jako, jako dobru momčad. Svaka utakmica osim prve bila je blizu, sve su mogle otići na obje strane, ali mi smo svaki put pronalazili put do pobjede. Posebna sreća je dobiti posljednju nakon zaostatka od 15 poena, zbog toga su emocije još jače.
Jokić je došao na korak od konačne potvrde. Dvostruki MVP je nakon dvije godine u kojima je kroz doigravanje morao nositi momčad bez Jamala Murraya, sad maksimalno kapitalizirao puni roster oko sebe prvi put od balona u Orlandu koji se igrao prije Jokićevih vezanih MVP sezona. U ovoj pak igra samo za jedno. Prsten prvaka. Uostalom, kad je kao MVP finala Zapada primio Trofej Magic Johnson, sletjelo je pitanje što mu to znači...
- Ništa.
Čovjek u misiji čiji pohod u ovogodišnjem doigravanju neodoljivo podsjeća na jedan sad već pomalo davni još jednog velikog Europljanina. Možda i najvećeg, Dirka Nowitzkog s Dallasom 2011. godine. Toliko dobro igrao je Jokić u posljednjih pet tjedana dok je Denver na putu prema velikom finalu nizao Minnesotu, Phoenix i sad Lakerse koji su - i to treba naglasiti - posljednji put u doigravanju pometeni od Tima Duncana i Spursa prije točno deset godina. Dvije godine ranije napravio je to i Nowitzki s Mavsima, no, nitko s triple-double prosjekom u seriji - 28,3 poena, uz 57,3 posto šuta i 41,7% trica, 13,5 skokova i 11,5 asista - kakav je imao Jokić.
- To je on, "point centar". To je bio i jest, takav je kad smo mi najbolji - plastično je stvari objasnio Michael Malone, trener Denvera koji je najbolju izjavu imao nakon druge utakmice ove serije...
- Dobili smo prvu, Nikola je odigrao povijesnu utakmicu, postao treći u povijesti po broju triple-double učinaka u doigravanju, no, svi su pričali o tome kako su Lakersi u dobroj poziciji, kako su im potrebne tek sitne prilagodbe. Onda ti to sve staviš u lulu, popušiš i povedeš 2-0.
Ukratko, Malone je htio naglasiti kako Jokić ne dobiva pozornost kakvu zaslužuje. Pa je tako i nakon "metle" ostao u sjeni "kriptične" izjave LeBrona Jamesa...
- Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ne znam. Ne znam. Iskreno, imam puno toga o čemu moram razmisliti. Vezano uz moju budućnost u košarci.
Kako su svi shvatili smjer u kojem je četverostruki prvak krenuo, zatražena je i potvrda.
- Da, moram razmisliti želim li nastaviti igrati.
Iako bi tako nešto čak i trebalo biti razumljivo za 38-godišnjaka koji je zaključio 20. NBA sezonu, 40 poena, deset skokova i devet asistencija u četvrtoj utakmici protiv Nuggetsa, kao i sve ostale brojke kroz sezonu i pogotovo doigravanje, sugeriraju kako se tu ipak radi o "vrućoj glavi nakon teškog poraza"...
- Ne mogu sezonu nazvati uspješnom jer u ovoj fazi karijere ne igram ni za što drugo osim naslova prvaka.
U ovim riječima treba tražiti ključ "najave" odlaska u mirovinu. Jednostavno produkt razočaranja. I ne sumnjamo da će vrlo skoro prevladati zdrava logika. LeBron James je bio dovoljno blizu konačne nagrade da bi dvije godine prije isteka ugovora "dignuo sidro", pogotovo jer već neko vrijeme priča o tome kako u ligi želi dočekati sina Bronnyja koji bi sljedeće godine trebao izaći na draft.
Ne, ovo nije bila najava mirovine, ma koliko je ozbiljan izraz lica imao LeBron James dok je to govorio na konferenciji za novinare.
Zato to ne smije biti najveća priča nakon zaključenja finala Zapada. Najveća priča je Nikola Jokić, čovjek u misiji...