Kad su u balonu "šokirali svijet", to je bilo objašnjeno - balonom. Onda su godinu kasnije ispali u prvom krugu od kasnijih prvaka Bucksa, da bi se godinu kasnije, odnosno lani vratili u finale Istoka, te odveli Celticse do sedme utakmice. Sve tu s istom okosnicom momčadi u kojoj su zamijenili samo veterana na playu s obzirom na to da je u međuvremenu stigao Kyle Lowry, dok je otišao Goran Dragić. Ali Miami ni prošle godine nije shvaćen ozbiljno, konferencijsko finale pripisivalo se "ludilu" Jimmyja Butlera, dok je u ovoj sezoni "priča o mediokritetima koji su nadmašili sami sebe" dobila svoju "potvrdu" sedmim mjestom na Istoku, potom i porazom u prvoj utakmici play-ina od Atlante...
Točno 50 dana kasnije je Miami razbijanjem Bostona poveo 3-0 u finalu Istoka i na korak je od drugog finala u posljednje četiri godine. Čak i "koračić", s obzirom na to da nitko u povijesti NBA lige nije okrenuo 0-3 u jednoj seriji doigravanja.
U međuvremenu se pak dogodilo puno toga. Prvo je Miami eliminirao Chicago u "majstorici" play-ina, onda mu se u prvoj utakmici serije s Milwaukeejem ozlijedio Tyler Herro koji se još nije vratio na teren, ali to nije zasmetalo Butlera koji je eliminirao prvog nositelja doigravanja, potom - ovaj put očekivano - New York u šest utakmica, te otvorio finale Istoka s ne jednim, već dva "breaka" u Bostonu.
- Naravno da smo se vidjeli ovako daleko. Naravno da mislimo kako možemo sve dobiti. I znate što, nije nas briga što bilo tko od vas misli, hoćete li nas ili ne izabrati da ćemo nekoga izbaciti.
Ovako je Jimmy Butler objasnio "senzaciju", kako mnogi oslikavaju pohod Miamija u ovogodišnjem doigravanju. Uostalom, za pobjedu u drugoj utakmici protiv Celticsa briljirao je Caleb Martin, dok je u trećoj "eksplodirao" Gabe Vincent. Tko su, kvragu, Caleb Martin i Gabe Vincent? Usput, itekako značajne role, pogotovo u izostanku Herroa, igraju Max Strus i Duncan Robinson, "otkrića" Erika Spoelstre nekoliko godina unazad za koje se postavljalo isto pitanje.
Znate li pak što veže svu četvoricu navedenih? Nijedan od njih nije draftiran. Kao ni još trojica na ovom rosteru Miamija. Dalje, od igrača u rotaciji, ne računajući ozlijeđenog Victora Oladipa, najviši pick drafta bio je - Cody Zeller, četvrti prije točno deset godina kad je i Oladipo draftiran drugim pickom, dok je pet godina ranije kao peti izabran Kevin Love. Svi ostali niti u Top 10. Usput, Love i Zeller su u trećoj utakmici iskombinirali dvadesetak minuta na parketu.
Sve ovo konačni je dokaz košarkaške genijalnosti jednog od najvećih umova u povijesti ovog sporta. On je Pat Riley, službeno predsjednik, neslužbeno "bog i batina" u Miamiju, Spoelstrin učitelj i mentor koji iznad svega zna prepoznati - pobjednike. Ne, tu se ne radi o "čistom talentu", prepoznavanju igračkih kvaliteta, već uočavanju mentaliteta kakav imaju svi u ovoj svlačionici. Od Butlera do Ömera Yurtsevena i Haywooda Highsmitha, još dvojice nedraftiranih koji čekaju priliku s klupe...
Miami stoga nije uvredljivo nazvati "skupinom otpadnika", s obzirom na to da je čak i njihova superzvijezda, Jimmy Butler bio posljednji pick prve runde drafta koji je u svojoj rookie sezoni onomad za Chicago igrao 8,5 minuta po utakmici, te prosječno ubacivao 2,6 poena.
I sada ta "skupina otpadnika" igra, uz Denver, najbolju košarku u NBA doigravanju, priznat će to svatko tko je pogledao prve tri utakmice finala Istoka. Prevedeno, Butler i prijatelji krvavo su zaradili poštovanje košarkaškog svijeta. Iako, ponovimo još jednom Butlerove riječi...
- Nije nas briga što bilo tko od vas misli!
Tako i izgledaju na terenu. Jednostavno ih nije briga ni za što drugo osim - pobjeda. I odbrojavaju. Još pet...