Košarkaški, ali ne samo košarkaški svijet bruji o ESPN-ovoj dokumentarnoj seriji The Last Dance, a proteklog je vikenda objavljena epizoda i o Dream Teamu, a u njoj se posebno dotakao odnos američkih reprezentativaca, prije svega Michaela Jordana i Scottieja Pippena prema nadolazećem suigraču Toniju Kukoču. Potražili smo dojmove o prvoj utakmici SAD-a u Hrvatske u Barceloni, ne govorimo tu o finalu, već o onoj utakmici u skupini, od Kukočevih suigrača, Dina Rađe i Stojka Vrankovića.
Film je prebačen u kolovoz 1992. godine, početak olimpijskog turnira. Prvi je govorio Dino Rađa.
- Prvo želim reći da nisam pogledao ovaj dokumentarac, jer čekam da stignu sve epizode, pa da ih mogu pogledati u cijelosti. Ne želim čekati tjedan dana između epizoda, a kako je sve ovo za mene prezanimljiva priča, jedva čekam da se objave sve epizode.
OK, ali, ovako iz glave, kakva su sjećanja Rađe na tu utakmicu protiv Dream Teama u kojoj su se prvenstvo Jordan i i Pippen, ali i cijela svlačionica, zapravo, “napalili” na Hrvatsku. I Tonija Kukoča.
Nitko se nije bojao
- Mislim, generalno ja tu priču znam. I s ovim filmom će postati ljudima još jasnije sve ono što smo mi prolazili nekada. Kad se sjetite svega onoga što je čekalo Dražena po dolasku u Portland, kada dvije godine nije mogao igrati. Osobno se sjećam kako sam morao nositi torbe i dresove. A danas dođe s drafta Luka Dončić i on je odmah prvi igrač kluba, pa takav status ima i Antetokounmpo, oni su došli na “thank you”, pozicija na draftu im je otvorila sve. Nekada je bilo kud i kamo teže probijati, trebalo je zaraditi poštovanje, pa tek onda i ljubav.
Kakvo je bilo raspoloženje u svlačionici uoči te prve utakmice s Dream Teamom, je li bilo straha?
- Ne, pa mi smo sportaši. Nitko se od nas nije bojao, ne znam, batina, jer iako je košarka kontakt sport, to ipak nije boks. Jest, znali smo mi da se oni pale na Tonija, palili su se oni na sve nas koji smo već bili ili smo trebali put NBA lige. S druge strane, za nas je bilo dobro da vidimo koliko se možemo nositi, iako smo znali da nam šanse nisu velike. Bili smo kratki, nismo imali dugu klupu. I da, svakom od nas bilo je igranje takvih utakmica veliki izazov.
Razlika je u odnosu na današnje vrijeme bila u fizičkoj snazi između naših i američkih igrača. Recimo, Dino Rađa je bio jak, za europske pojmove vrlo jak, ali u to vrijeme se to nije moglo mjeriti s jednom Karlom Maloneom, recimo...
- Pa u ono vrijeme u Europi nitko nije radio u teretani, ja sam tih godina bio prvi ili među prvima u momčadskim sportovima koji je privatno plaćao kondicijskog trenera. Danas je to normalno za svakog igrača u normalnom trenažnom sustavu. Jest, tada je fizička razlika između američkih i naših igrača bila puno veća nego je to danas - zaključuje Dino Rađa.
Stojko Vranković se sjeća te prve utakmice protiv Amerikanaca.
- Ma vidjelo se to na Amerikancima, bilo je to jasno na samoj utakmici, baš bili napaljeni na Tonija. Uostalom, u obrani su ga čuvali ili Michael ili Scottie. Sjećam se dobro, a to se i vidjelo sada u snimci s te utakmice, kako smo mi bili u napadu i imali smo loptu sa strane. U tom prekidu su se na Toniju, kao čuvari izmijenili Jordan i Pippen.
Nisu se samo oni napalili, bila je to poruka cijeloj reprezentaciji koju su tretirali nešto drugačije nego ostale.
- Dovoljno se sjetiti samo najave Larryja Birda. On je rekao da se zlato mora vratiti u SAD.
Kakvo je bilo raspoloženje u svlačionici uoči utakmice, sjeća li se Stojko tih detalja?
- Nas je par već bilo u NBA, imali smo iskustvo i treninga i igranja utakmica protiv tih igrača. Međutim, postavimo to i ovako. Po meni ta je momčad najjača momčad po kvaliteti koja se skupila ikada u povijesti. Kakvi su to igrači bili, takvo što se nikada nije skupilo na istom mjestu. Kažem, mi smo imali nekakvo iskustvo, bili smo i dobro pripremljeni, igrali smo uoči Igara i kvalifikacije, pa smo čak i u nekim momentima odigrali protiv Amerikanaca jako dobro. Međutim, kvaliteta s kojom smo se suočili bila je prevelika, tko se god podigao s njihove klupe mogao je raditi razliku, bilo je samo pitanje vremena kad se odvojiti...
Bolji u finalu
Sjeća li se Stojko je li Toni Kukoč bio frustriran nakon te prve utakmice protiv Dream Teama?
- Pa tu je prvu utakmicu odigrao malo u grču, nije mu baš bilo jednostavno, jer su ga odlučila zaustaviti dvojica i to kakva dvojica. Jordan i Pippen. Ajde da je to bio jedan, ali dva?! Međutim, već u drugoj utakmici, u finalu, Toni je pokazao svoj veliki talent, svoju veliku kvalitetu, a u to vrijeme on je već imao i prijeko potrebo iskustvo, imao je iz sebe tri naslova prvaka Europe sa Splitom, pa dio karijere u Benettonu, igrao je finale OI u Seoulu, osvojio zlato na SP, tu biran za najboljeg igrača, osvojio zlata na EP. Samo je bilo pitanje vremena kad će prodisati. I odigrao je tu drugu utakmicu doista odlično - prenosi svoja sjećanja Stojko Vranković.