Titulu globalno najpopularnijeg hrvatskog sportaša proteklih tjedana zasigurno drži Toni Kukoč. Otkako je svjetlo dana ugledao dokumentarni serijal The Last Dance, Kukočev lik i djelo i ono što je radio na košarkaškim parketima približeni su i mlađim generacijama. Unatoč košarkaškoj genijalnosti, producenti Posljednjeg plesa namijenili su mu u početku skromniju minutažu nego što je doista imao u posljednjoj godini u kojoj je Chicago osvojio titulu.
Primijetio je to i kolumnist USA Todaya Nate Scott, koji u svom komentaru naslovljenom “Gdje je Kukoč?” raspravlja o izostanku intervjua s hrvatskim košarkašem.
- Kukoč je u momčadi imao ulogu šestog igrača, bio je njezin treći najbolji strijelac i sada radi kao savjetnik za Chicago Bullse. Njegova uloga u priči kojom se dokumentarac bavi iznimno je važna jer je bio igrač preko kojeg se prelamao sukob Pippena i Jordana s glavnim menadžerom momčadi, Jerryjem Krauseom. Pa iako ga dvojac nije želio u momčadi, Kukoč je svejedno došao i prihvatio ulogu šestog igrača, iako je imao talenta voditi gotovo bilo koju drugu NBA momčad. I nismo ga imali prilike čuti, osobito u prvim epizodama u kojima se kritizira Krause - ističe Scott.
Europska reputacija
Toni Kukoč je svojom svestranošću i osjećajem za igru stvorio ozbiljnu reputaciju u Europi. Međutim, tamo, preko bare, gdje vrijede neka druga pravila i kamo su Europljani dolazili s reputacijom liliputanaca, Kukoč je morao svoju avangardu preslikati i na američke parkete. A to nikako nije bilo lako, posebice kada se zna da Jordan i Pippen nisu bili njegovi najveći fanovi.
Ponovno iz početka
Tri godine nakon što su ga Bullsi izabrali na draftu, Kukoč se ipak odlučio na taj korak. Čim je sjeo u avion za Chicago, znao je da je sve ono što je do tada postigao u karijeri kao krpom prebrisano i morao je krenuti od nule. Dokazati se na najvećoj sceni i u najboljoj momčadi svih vremena. Olakotna ili otežavajuća okolnost, ovisi kako se uzme, bilo je to što se dotadašnji “gazda” preselio u drugi sport. Jordan se zaputio u bejzbol, a konce igre u Bullsima preuzeo je Pippen, za kojega Rodman danas kaže kako je u tih godinu i pol i za izbivanja Michaela iz košarkaških arena bio najbolji košarkaš svijeta. No, Toni je trebao zaraditi Pippenov respekt, koji ga nije obožavao. No kako to obično biva, pakleni igrač prepoznaje svog pandana i ubrzo je Toni “pridobio” Pippena na svoju stranu, a dvojac je usput razvio jako dobar odnos.
“Kukočev doprinos bio je vitalan za Jordanove Bullse. S Jordanom, Pippenom i Rodmanom osvojio je tri naslova prvaka, od 1996. do 1998., a generalni menadžer Jerry Krause toliko ga je želio da je o njemu pričao i prije nego što je došao u NBA. Načinom igre bio je ispred svojeg vremena, a uglavnom je bio noćna mora za protivničku obranu”, piše International Business Times, koji je pisao i o plaćama tih Bullsa.
“Kukoč je u NBA došao s 24 godine i ne može se reći da je bio baš rookie. Zbog golemog međunarodnog iskustva i niza nagrada i trofeja koje je osvojio u Europi mogao si je isposlovati puno bolji ugovor. Zanimljivo, u sezoni 1997./1998. Kukoč je zarađivao gotovo dvostruko više od Pippena. Hrvatski košarkaš imao je ugovor od 4,5, a Pippen od 2,7 milijuna dolara po sezoni”, piše IBT.
Pa iako se tek Jordan naplatio u posljednje dvije godine ugovora, u kojim ja zarađivao 30, donosno 33,5 mil. dolara, u toj posljednjoj godini drugi najplaćeniji igrač bio je upravo Kukoč.
Nije bio epizodist
Pa svejedno je dojam, ako je suditi samo po uspješnici ESPN-a i Netflixa, da je Kukoč bio tek epizodist, a ne jedan od najvažnijih dijelova te generacije Bullsa. No je li Kukoč bio zaista toliko dobar? Brojke govore da jest.
Kukoč je za Chicago igrao od 1993. do 2000. i tijekom tih sedam godina imao je prosjek od 14,1 koša, 4,8 skokova i 4,2 asistencije. U sezoni 1995./1996. Kukoč je zaradio i nagradu za najboljeg šestog igrača lige, a te je godine trice gađao 40,3 posto i zabijao 13,1 poen uz četiri skoka i 3,5 asista po utakmici.
Gledajući isključivo posljednju sezonu Bullsa, Kukoč je u osnovnom dijelu NBA sezone, u kojoj su Bullsi u prvih 30 utakmica bili bez Pippena, zabijao 13,3 poena, uz 4,4 skoka i 4,2 asista za trideset minuta provedenih na parketu. Počeo je 52 od 74 utakmice regularnog dijela sezone, a iako se Pippen potpuno oporavio do doigravanja, kao i Rodman, koji je imao problema s izvanterenskim aktivnostima, trener Jackson ostavio je Kukoča u petorci. Toni je u doigravanju započeo 17 od 21 utakmice, uključujući zadnje četiri konferencijskog finala protiv Indiane i šest velikog finala protiv Utaha. U finalnoj seriji protiv Stocktona, Malonea i društva Toni je igrao 36,9 minuta u kojima je isporučivao 15,2 poena, 4,7 skoka i 2,7 asista. Jedino su Jordan i Pippen imali bolje brojke od hrvatskog košarkaša... U petoj utakmici te serije Kukoč je bio najbolji strijelac Bullsa s 30 poena, a u šestom, odlučujućem meču Toni je uz Jordana bio jedini dvocifreni igrač Bullsa (15 poena), odigravši 42 minute, više od Rodmana (39), Harpera (29) i Pippena (26).