Između velikih dana na Gripama i NBA lige u koju je došao s odgodom - Chicago ga je draftirao još 1990. u drugoj rundi, ukupno 29. pick - Toni Kukoč je ispisao povijest i u Italiji. Točnije, u Trevisu gdje je već u prvoj sezoni “dojučerašnjem” drugoligašu donio prvi trofej u klupskoj povijesti, naslov prvaka Italije, promociju u Euroligu i plasman na Final Four sljedeće godine. Prvak Europe nije postao, ali ne zbog Bože Maljkovića i njegovog Limogesa, već slovenskog suca Iztoka Remsa koji je u finalu odnio Benettonu konačnu nagradu.
Usput, Kukoč je bio MVP i tog Final Foura, jedan od dvojice - Žarko Paspalj - u povijesti koji je stigao iz redova poraženog finalista, prvi i danas jedan od dvojice - Vassilis Spanoulis - koji su triput osvajali najcjenjeniju individualnu nagradu u europskoj košarci...
Međutim, porazu u eurligaškom finalu unatoč, Kukoč je ‘93. shvatio da je na Starom kontinentu napravio i osvojio sve, da je došlo vrijeme okušati se među velikim dečkima.
- Još u mlađim kategorijama, onda i kroz seniorsku reprezentaciju, igrajući protiv igrača kao što su Gary Payton ili Alonzo Mourning, koji su automatski po dolasku u NBA ligu postajali zvijezde, shvatio sam da mogu sa svima njima, da mogu tamo igrati.
Nije ga pokolebala ni Barcelona ‘92. kad je Hrvatska igrala protiv originalnog Dream Teama, kad su Michael Jordan i Scottie Pippen u utakmici uvodne skupine odlučili “pokazati Toniju gdje mu je mjesto”...
- U očima sam im vidio krv, svađali su se tko će ga čuvati - prisjetio se Magic Johnson toga u jednom dokumentarcu o Dream Teamu.
- Htio sam ga čuvati i kad je išao na klupu - smijao se Pippen.
- Nismo mi igrali protiv Tonija Kukoča, igrali smo protiv Jerryja Krausea u hrvatskom dresu - prisnažio je Jordan.
‘Ferrari u garaži’
Pod paskom dvojice ponajboljih obrambenih igrača na svijetu, Toni je ubacio tek četiri poena, iz igre gađao dva od deset te izgubio sedam lopti.
- Suigrači su me pitali “što se događa, zar ne vidiš da te žele maknuti s terena”, a ja sam im odgovarao “valjda se tako igra u NBA ligi”.
Kasnije će - u finalu - protiv Amerikanaca odigrati daleko bolju utakmicu (16p, 5s, 9a), ali ono što su mu priredili budući suigrači u Chicagu nikad nije mogao zaboraviti. Međutim, do današnjeg dana je to jedan od najvećih komplimenata talentu Tonija Kukoča. Ej, Michael Jordan i Scottie Pippen, trostruki uzastopni NBA prvaci su se napalili na “nekog tipa iz Splita”...
Koji im se priključio godnu kasnije. Odnosno, priključio se Pippenu jer je Jordan shrvan očevim ubojstvom otišao u košarkašku mirovinu da bi igrao - baseball.
A Kukoča je u NBA ligi čekalo novo dokazivanje, što iz današnje perspektive zvuči prilično smiješno. Pazite, trostruki klupski prvak Europe, dva puta službeno najbolji igrač Starog kontintenta, svjetski i europski prvak s reprezentacijom, osvajač dva olimpijska srebra... nekome se morao dokazivati. Međutim, bilo je to neko drugo vrijeme, vrijeme u kojem Europljanin nije mogao - poput Dirka Nowitzkog, Giannisa Antetokounmpa ili Luke Dončića - postati igrač oko kojeg će se od prvog dana graditi momčad, pa je Kukoč u svojoj prvoj NBA sezoni startao tek osam od 75 utakmica, našao se u ulozi kakvu je prije toga posljednji put imao kao sedamnaestogodišnjak na Gripama.
I baš kad je u drugoj sezoni Phil Jackson shvatio kakvog “Ferrarija drži u garaži”, kad je Toni s Pippenom postao okosnica momčadi, u Chicago se vratio Michael Jordan pa su se u Bullsima ponovo morale “zamiješati karte”. A u tom miješanju je Toni Kukoč postao najbolji šesti igrač NBA lige. Službeno. U momčadi koja se smatra najboljom ili barem jednom od dvije, tri najbolje u povijesti. Onoj koja je u jednoj sezoni dobila 72 od 82 utakmice, što je bio rekord koji su tek prije nekoliko godina srušili Warriorsi sa Stephom Curryjem i Kevinom Durantom.
Radio što se tražilo
U Chicagu je Kukoč zapravo pokazao da mu je najveća kvaliteta prilagodljivost, a iako mu brojke nisu bile loše - 13,2 poena, 4,3 skoka i 4 asista po utakmici kroz tri šampionske sezone - brojke ne mogu dočarati ono što je predstavljao, koliko je bio bitan u Jacksonovoj koncepciji, sustavu posloženog oko najboljeg košarkaša svih vremena.
Na taj je način čovjek koji je osvojio sve u Europi pokorio i NBA ligu. Tri prstena mu nitko ne može oduzeti, kao ni zasluge u njihovom osvajanju jer bio je treći strijelac, drugi asistent i peti skakač momčadi, ponavljamo, ponajbolje NBA momčadi svih vremena.
Jednostavno, radio je ono što se od njega tražilo, a da je bio sposoban za više svi su se mogli uvjeriti u sezoni nakon trećeg naslova, odnosno nakon raspada velikih Bullsa u kojima je te 1999. ostao sam te u tridesetoj odigrao statistički najbolju NBA sezonu s prosječno 18,8 poena, 7 skokova i 5,3 asistencije.
Iste sezone će ga Bullsi poslati u Philadelphiju gdje je rastao Allen Iverson, a Kukoč je doveden zbog svog šampionskog iskustva te ga je Larry Brown također odlučio koristiti s klupe. Što je funkcioniralo prilično dobro pa su Sixersi 2001. postali evidentni kandidati za naslov prvaka, no, na putu do velikog finala dogodila se ozljeda prvog centra Thea Ratliffa zbog čega su u Philadelphiji morali pronaći zamjenu. I našli su je u Atlanti iz koje je stigao Dikembe Mutombo, no, cijena nije bila mala, već su u suprotnom smjeru morali poslati Kukoča koji se vrlo brzo nametnuo kao najbolji igrač Hawksa.
- Dosta mi je seljakanja, želim se vratiti kući - stalno je govorio Toni u to vrijeme.
Pod “kući” je mislio Chicago, no, kako Bullsi nisu bili opcija, dom je pronašao u tek sat vožnje udaljenom Milwaukeeju za koji je prvi put zaigrao s pune 33, opterećen problemima s leđima.
- Terapije su moja sudbina - pričao je Nevenu Bertičeviću u njihovim brojnim razgovorima.
Prevedeno, kraj je bio sve bliže, ali Toni Kukoč izdržao je sve do svoje 37. te nakon četvrte sezone u Bucksima objavio kraj svoje karijere.
- Košarka i dalje nije problem, ali sve što moram raditi da bih igrao košarku jest.
Iako je mogao nastaviti, iako su ga i te 2006. tražili klubovi, kojima je trebao igrač s iskustvom za pokoju minutu u pohodu na naslov. Phil Jackson i legendarni mu pomoćnik Tex Winter su ga zvali u Lakerse, postojala je opcija i s Miamijem koji je baš te godine osvojio naslov...
Ali Tonija iza kojeg je bila 21 (!) profesionalna sezona, 13 u NBA ligi, karijera u kojoj je vidio i osvojio sve, tako što nije zanimalo. Posljednju NBA utakmicu odigrao je 3. svibnja 2006. u prvom krugu doigravanja u kojem su Bucksi ispali od Pistonsa. Otišao je i više se nije okrenuo.