Zalizana kosa i strog izraz lica, uz paralelu povlačenja poteza "iz sjene" i "nosa" za biznis, doduše s legalnim odlikama, svakim novim uspjehom sve čvršće su cementirali usporedbe s njegovim "alter egom" - Don Vitom Corleoneom. Svježim ulaskom u 19. NBA finale režirao je, praktički, sulud podatak. S obzirom na to kako je 77. NBA sezona u povijesti stigla na prag završnog čina, koji počinje prvom utakmicom finala između Miami Heata i Denver Nuggetsa Nikole Jokića u 2.30 sati u noći s četvrtka na petak prema hrvatskom vremenu, jednostavnom matematikom dolazimo do činjenice kako je on sudjelovao u, gotovo, četvrtini finala u povijesti vodećeg košarkaškog pogona svijeta. On je Pat Riley. Arhitekt hita doigravanja. Tvorac Heata. Ili, kako "preko bare" vole imponirati njegovoj auri - "Kum". Čovjek koji je prošao sve. Od igrača, do pomoćnog trenera, preko TV uloge, pa do dizajnera franšize koja ponosno ističe titulu "underdoga".
- Nikad se nisam bojao čovjeka, ali prve dvije godine u Miamiju nisam uopće razgovarao s njim. Bilo mi je neugodno, ta frizura, cipele... Gledao sam "Kuma", on je ta slika. On je j***ni kum - prisjetio se Udonis Haslem, još uvijek aktualni igrač Heata, koji je u klub stigao prije dugih 20 godina.
"Showtime Lakers"
Dok je Riley kao nerazvikano igračko ime Los Angeles Lakersa na ruku stavio prvi NBA prsten, trijumfom u finalu protiv New York Knicksa prije 51 godinu, upravo je kultni kalifornijski klub stvorio njegov famozni lik, međutim "u drugom životu", odnosno, u ruhu trenera. Priča čiji su uvodni kadrovi bili nešto drugačiji. S 32 godine na leđima, odnosno, godinu manje, koliko trenutačno ima prva violina njegova kluba Jimmy Butler, Riley je 1977. postao analitičar na televiziji. S druge strane, njegov dolazak na klupu Lakersa, u ulozi pomoćnog trenera, bio je zaista bizaran splet okolnosti.
Jack McKinney, trener "ljubičasto-zlatnih" 1979., u ranoj fazi sezone zaradio je ozbiljne ozljede glave padom s bicikla. Posao je naslijedio Paul Westhead, dotadašnji asistent, koji je nakon samo šest utakmica u sezoni 1981./82. ozbiljno "digao živac" Magicu Johnsonu, koji je zatražio odlazak iz kluba. Jasno, upravi je bilo puno lakše riješiti se trenera, pa su tako uzde momčadi zajedničkim snagama preuzeli Jerry West i Riley, međutim, potonji se vrlo brzo kristalizirao u glavnu stratešku opciju za budućnost kluba.
Devet godina odradio je kao glavni trener u "gradu anđela" i u klupske vitrine spremio ukupno četiri naslova prvaka. Naravno, takvi pothvati bili su značajno lakši kada su ključeve momčadi držale "velike ribe" poput Magica i Kareema Abdula-Jabbara. Nakon dolaska na čelo svlačionice, nastavio je blago utabanim putevima njegovih prethodnika, dodatno patentirajući i usavršavajući eru famoznih "Showtime Lakersa", jedne od najupečatljivijih u povijesti lige. Bila je to brza i atraktivna košarka, takozvani - "run & gun". Riley je u "dušu" svoje momčadi unio i inovativne elemente košarke, usput postavši i jedna ikona Hollywooda, noseći odijela svog prijatelja Giorgija Armanija.
Tijekom njegove ere u Los Angelesu, Lakersi su odigrali čak sedam finala, ili u prijevodu, sedam finala u osam godina. Posebno impozantna bila je 1987. godina, kada je uz pomoć Johnsona, Abdul-Jabbara, Worthyja i ostalih, kreirao jednu od najboljih momčadi u povijesti košarke. U finalu su te godine "stradali" najveći suparnici Boston Celticsi, a usred parade u povodu nove titule, Riley je režirao posebno upečatljiv trenutak.
- Garantiram svima ovdje prisutnima, iduće godine ćemo obraniti naslov - rekao je na razglasu.
S obzirom na to kako su tisuće svjedočile njegovim riječima, "mozak" Lakersa morao se držati obećanja. I tako je u konačnici i bilo. Iako nisu imali odveć dobar osnovni dio sezone, u borbi za prstenje iduće godine prešli su preko Detroit Pistonsa, a Lakersi su tako postali prva momčad koja je, tada, nakon 19 godina uspjela obraniti naslov prvaka. Riley je uživao slavu trenera s kakvom se dotad susreo jedino Red Auerbach, legendarni trener Boston Celticsa, koji je kao trener osvojio devet naslova.
Nepremostivi Bullsi
Ipak, ispadanje u doigravanju od Phoenix Sunsa 1990., označilo je rastanak Rileyja i Lakersa. Iako je bio itekako "tražena roba" na trenerskom tržištu, vratio se "starim navikama" te tako ponovno uskočio u ruho TV komentatora na postaji NBC, na kojoj je ipak proveo tek godinu dana prije ulaska u nove izazove. Dok se na društvenim mrežama prethodnih dana i dalje mogu vidjeti komentari navijača New York Knicksa koji i dalje žale za Rileyjevim odlaskom, njegova era na klupi njujorškog kluba nije rezultirala toliko željenim naslovom. Iako je 1993. osvojio drugu (od ukupno tri) nagradu za trenera godine, na Istočnom dijelu lige susreo se s nepremostivom preprekom - Jordanovim Bullsima.
Iako su Bullsi sezonu prije "pomeli" Knickse u prvoj rundi doigravanja, Riley je, samo sezonu kasnije, protiv jedne od dotad najboljih momčadi uspio izboriti sedmu utakmicu druge runde, u kojoj je, ipak, i on bio poražen. Jordanu i društvu bio je to put do druge uzastopne titule, a na putu do treće u nizu iduće godine ponovno su preskočili Rileyjeve Knickse, tada u šest utakmica. Slad pobjede nad čikaškim klubom, Riley i društvo osjetili su 1994. godine, međutim, tada su Bullsi bili bez svog talismana, koji je tada otišao u (prvu) mirovinu, te je godine Riley na konto dodao jedan od svojih ukupno 19 finala, u kojem su Knicksi poraženi od Houston Rocketsa.
Sve to bila je uvertira za projekt koji je počeo 1995., čiji vijek trajanja još nije istekao. Bio je to "klik" na prvu. Riley i Miami. Postao je i trener i predsjednik. Tada, tek sedam godina star klub, bio je još "mlada nada" budućnosti NBA lige. Nakon osam godina na čelu momčadi, 2003. u dvogodišnjoj epizodi zamijenio ga je Stan Van Gundy, nakon čega je Riley ponovno "instalirao" sâm sebe. Bio je to sjajan potez uprave (čitaj: Rileyja). Isto kao i dovođenje Shaquillea O‘Neala, čovjeka koji je, uz Dwaynea Wadea, potpisao prvu klupsku titulu u povijesti. Ipak, (po)najbolji centar u povijesti nije mogao shvatiti Rileyjevu strogoću. Naime, slavni trener inzistirao je na konkretnom postotku tjelesne masti kod svakog igrača. Htio je da bekovi imaju šest posto masti, krila sedam do osam posto, a centri deset.
- Nikada mi to nije imalo smisla. Kada ne bih na mjerenju imao traženi postotak masti, bio bi kažnjen s tisuću dolara, a treća kazna značila bi ujedno i suspenziju na jednu utakmicu - prisjetio se Shaq, usput priznajući da je znao i varati na tim testiranjima.
Zagazivši u sedmo desetljeće života, prelomio je o budućnosti klupe. Riley se 2008. povukao s mjesta trenera, a u njegove cipele uskočio je, tada, 37-godišnji Erik Spoelstra. Da, čovjek koji će večeras povesti Heat u novi finale. U Heat je stigao 1995., iste godine kada i Riley, a u klupske hodnike zagazio je kao videokoordinator.
- Košarka se sada bazira na mlađim trenerima koji su tehnološki vješti, inovativni i donose svježe ideje. To je ono što osjećamo da dobivamo s Erikom. On je čovjek koji je rođeni trener - rekao je Riley prilikom imenovanja trenera, i još jednom dokazao briljantnu viziju.
Laskave riječi nisu bile tako ugodne prilikom dogovora za posao, prisjetio se Spoelstra sudbonosnog sastanka.
- Bilo je onako kako ste i zamišljali, kao scena iz "Kuma". Svjetla su bila ugašena, a ja sam sjedio s druge strane stola i jedva sam razaznao njegovo lice, ali on me mogao vidjeti. Rekao mi je da se "sredim" te kako je u ponedjeljak presica, hvala i vidimo se - pričao je Spoelstra.
"Vrućina"
Pakleni tandem rezultirao je s dvije titule (2012. i 2013.), dok je Spoelstra vodio Heat u pet finala, od čega četiri u nizu. Dok su Nuggetsi nakon "metle" protiv Lakersa mogli slagati taktiku za veliki finale, Miami je morao, prilično neplanirano, "krvariti" do sedme utakmice protiv Celticsa.
Ipak, opet su tu. U finalu. Ponovno u ulozi autsajdera. Kao osma momčad konferencije nakon prvog dijela sezone. Koliko su titula osvojile takve momčadi tijekom povijesti? Nula. No, uz momčadski duh, "nabrijanog" Butlera i skupinu odmetnika, od kojih neki nisu bili niti izabrani na draftu, poput heroja posljednje utakmice protiv Bostona Caleba Martina, u Miamiju je ponovno "vruće". I ponovno velike zasluge ima Riley. Tri finala kao igrač, deset kao trener i šest u ulozi ključnog čovjeka kluba. Ili u prijevodu, u prosjeku svaki četvrti NBA finale u povijesti imao je barem mali pečat - "kuma".