Ja Morant, Tyler Herro, Kawhi Leonard, Giannis Antetokounmpo, Joel Embiid. Kada bi se teoretski na parketu našla ovakva petorka bila bi strah i trepet za cijelu NBA ligu. Četvorica s ovog popisa su najveće zvijezde svojih momčadi dok se Herro ‘bori‘ za status drugog najvažnijeg igrača Miamija s Bamom Adebayom. Svi oni su razlog zbog kojih navijači dolaze u dvorane i svakako bi ih željeli gledati u najvažnijem dijelu sezone, u doigravanju. Međutim, to nije slučaj.
Morant je u prvoj utakmici serije između Memphisa i Lakersa prilikom jednog skoka nezgodno doskočio na ruku te zbog toga propustio drugi okršaj. Vratio se u trećem i to na sjajan način - s 45 poena u 42. minute. Herro je slomio u ruku na otvaranju serije između Miamija i Milwaukeeja te je već obavio operaciju zbog koje bi na parket najranije mogao u finalu lige, ako Heat dođe tako daleko. Leonard je briljirao u prve dvije utakmice serije između Clippersa i Phoenixa samo da se opet pojavio problem s koljenom koji ga muči cijele sezone pa nije igrao u sljedeće dvije. Ni Antetokounmpo nije igrao posljednje dvije utakmice, njega pak muče leđa dok je Embiid propustio posljednju utakmicu Philadelphije i Brooklyna zbog koljena. Sixersi su prva momčad koja je osigurala drugi krug doigravanja, ali još uvijek nije sigurno hoće li Embiid biti spreman za početak te serije.
Pet sjajnih igrača je ukupno propustilo osam utakmica prvog kruga doigravanja koje bez njih nisu izgledale isto. Tu su i svi oni igrači koji svoje ozljede vuku od ranije, poput Paula Georgea ili Stevena Adamsa pa se definitivno može reći kako one diktiraju izgled same borbe za naslov NBA prvaka. Osim sportskih, tu su, naravno, i komercijalne reperkusije jer komesar Adam Silver sasvim dobro zna da su zvijezde te zbog kojih se prodaju ulaznice ili kupuju tv-paketi. Bez njih to definitivno nije isto.
Problem s čestim ozljedama velikih zvijezda prati NBA ligu već duže vremena, a iako su uvjeti za oporavak sve bolji i medicina napreduje velikim koracima, posljednjih godina se sve češće događaju ozljede koje mijenjaju ambicije određenim momčadima. Zbog toga je postalo potpuno normalno odmarati igrače tijekom sezone. Svaki nagovještaj ozljede je dovoljan razlog trenerima da odmore svoje igrače, a rezultat toga je činjenica da je samo 10 igrača ove sezone odigralo sve 82 utakmice. Mikal Bridges je, zbog tradea iz Sunsa u Netse i ranije posloženog rasporeda, odigrao i utakmicu više, njih 83.
Iako je broj od samo 10 igrača koji su igrali u svim utakmicama pomalo sramotan kada se zna da je ukupno 539 košarkaša odigralo barem poneku minutu ove godine, on je ipak čak dvostruko veći od lanjskog kada je samo pet igrača odigralo sve utakmice. Propuštanje utakmica, takozvani load management je uzeo toliko maha da se slave oni igrači koji izdrže cijelu sezonu.
Čelnici NBA lige su prešutno pristali na ovakvo preskakanje utakmica iako kažnjavaju klubove koji nemaju liječničko opravdanje za stavljanje pojedinih igrača na klupu. Doduše, Silveru su ipak važnije one utakmice koje se u SAD-u prenose na nacionalnim televizijskim programima pa je više koncentriran na njih. No, kazne ionako nisu prevelike za klubove u kojima se svake godine vrti na stotine milijuna dolara.
Problem velikog broja ozljeda i manjka utakmica koje neki igrači imaju, lako je rješiv, a to znaju i u NBA ligi. Realno, sezona s 82 utakmice u regularnoj sezoni je preduga, a to se, osim u ovoj situaciji, osjeti i u činjenici da postoji veliki broj susreta koji nemaju nikakav rezultatski imperativ. Uvođenje play-in turnira je smanjio taj broj, ali i dalje ima dosta takvih utakmica. Svi to znaju - i igrači i treneri i vlasnici klubova i vlasnici lige, ali neka revolucionarna ideja o smanjenju broja utakmica se neće dogoditi. Jednostavno, prihod kojeg klubovi ostvaruju od svega što se događa u dvoranama za vrijeme utakmica je prevelik. Prodaja ulaznica, majica, hrane, pića i svega ostalog NBA klubovima je u prošloj sezoni donijela oko 10 milijardi dolara. Koliko je taj prihod važan govori činjenica da od televizijskih prava NBA zaradi oko 2,7 milijardi dolara godišnje.
Sasvim je jasno kako se 82 utakmice regularne sezone igraju samo zbog novca. Idealan raspored bi bio onaj sa 66 utakmica kojeg smo gledali kada se 2011./12. dogodio lockout u NBA ligi. S tim brojem utakmica se lako napravi raspored s ravnomjernim brojem utakmica (po 4 utakmice protiv klubova u istoj diviziji, po 2 utakmice protiv ostalih 25 klubova, op.a.), a osim toga da bi bilo manje ozljeda i propuštanja utakmica, NBA bi dobila na kompetitivnosti jer bi bilo manje susreta koje o ničemu ne odlučuju. Znaju to svi, zna to i Adam Silver, ali do promjena neće doći. Postoji oko 10 milijardi razloga za to, a oni su jači od toga da bi svi voljeli gledati Embiida, Giannisa i društvo u najvažnijim utakmicama sezone...