Odličan napad će uvijek pobijediti odličnu obranu. Tako se u jednoj rečenici može svesti priča o prvoj utakmici NBA finala između Golden Statea i Bostona. Celticsi su na kraju slavili rezultatom 120:108, a iako su obje momčadi sjajne u fazi obrane, priča ove utakmice bila su sjajna napadačka rješenja.
U svim analizama prije ove serije isticalo se kako su obje momčadi sjajne na obje strane parketa. O napadačkom dijelu se nema potrebe puno toga pričati kada se zna da su Stephen Curry, Klay Thompson i Jordan Poole s jedne strane, a Jayson Tatum i Jaylen Brown s druge, ali obrana je bila ta koja se isticala kao potencijalni glavni faktor. Obje momčadi briljiraju na toj strani parketa - Celticsi su u regularnom dijelu sezone bili najbolja obrana lige, a Warriorsi odmah do njih, a isto se nastavilo i u doigravanju. Stoga nije bilo čudno što se dosta tinte potrošilo na analizu hoće li Marcus Smart uspjeti zaustaviti Curryja, odnosno hoće li Andrew Wiggins barem usporiti Tatuma. Iako su i te stvari bile važne u sinoćnjoj utakmici, na kraju je ipak presudio napad.
Curry je utakmicu otvorio na MVP razini. Postigao je nevjerojatnih šest trica iz osam pokušaja te prvih 12 minuta završio s 21 poenom što je najviše što je neki igrač postigao u jednoj četvrtini NBA finala još od 1993. kada je Michael Jordan ubacio 23 Phoenixu. Izgledao je Curry u prvoj četvrtini kao na video-igri: kretao se sjajno s loptom i bez nje, a svaki slobodan prostor je iskoristio da bi se digao na šut, a obrana Celticsa je u svemu tome izgledala dosta loše. Curry je koristio odlične blokove u kojima je Smart zastajao, a najbolji obrambeni igrač ove sezone nije dobivao adekvatnu pomoć od suigrača koji su ostajali korak prekratki za Curryjeve šuteve. Sve to rezultiralo je početnim vodstvom Warriorsa od 10ak poena, ali i nametanjem ritma koji je trajao prve tri četvrtine utakmice.
Doduše, nametnuli su Warriorsi ritam, ali izostala je njihova ubitačna šuterska večer. Curry je nakon prvih 12 minuta pogodio još samo jednu tricu i utakmicu završio s 34 poena uz po 5 skokova i asistencija te 3 ukradene lopte. Thompson je bio solidan s 15 poena, a razočarao je Poole koji je postigao tek 9 poena. No, Wiggins je opet bio agresivan, Otto Porter je postigao 4 trice iz 5 pokušaja, a kombinirano s činjenicom da se Boston nije napadački razigrao, Golden State je imao 14 poena prednosti krajem treće četvrtine, odnosno 12 (90:82) na ulazu u posljednjih 12 minuta.
A onda je krenulo. Ono što se događalo u posljednjoj četvrtini utakmice najlakše bi bilo opisati napadačkom rapsodijom Bostona. Možda su igrači Golden Statea malo mlako ušli u to razdoblje, ali ipak veće zasluge idu u korist sjajnih Celticsa. Seriju je pokrenuo Brown, koji je utakmicu završio s 24 poena, 7 skokova, 5 asistencija i 2 ukradene lopte. On je postigao ili asistirao za prvih 14 poena Bostona u posljednjoj četvrtini, a u toj seriji zaostatak je smanjen na 94:97. I onda su krenuli Derrick White i Al Horford. Pogađali su tricu za tricom, potpuno slomili Warriorse i donijeli gostujuću pobjedu Celticsima na otvaranju NBA finala.
"Osjećao sam se odlično. Moji suigrači su me cijelo vrijeme pronalazili asistencijama, imao sam otvorene šuteve i pogađao sam ih. To je to", nakon utakmice je govorio Horford koji je odigrao svoju prvu utakmicu NBA finala i to nakon što je nastupio u čak 141 utakmicu playoffa, a da nije bio u finalu. Horford ima 36 godina i definitivno je jedna od najljepših priča ove sezone. Sinoć je utakmicu završio s 26 poena, 6 skokova i 3 asistencije, a nije mu ovo bila prva odlična utakmica u doigravanju. On je u playoffu na prosjeku od 12,7 poena, 9,4 skoka, 3,4 asistencije i 1,5 blokade po utakmici što je odličan prosjek, posebno kada se zna da je u sezoni bio na 10,2 poena, 7,7 skokova, 3,4 asistencije i 1,3 blokade. Najbolji kad je najpotrebnije.
Što tek reći za Whitea? On se u ovoj utakmici zaustavio na 21 poenu i nastavio svoju seriju odličnih igara u doigravanju koje su se poklopile s rođenjem njegovog prvog sina. White je u prije rođenja sina odigrao 12 playoff utakmica s ovim brojkama: 24,2 minute, 6,7 poena, 3,7 skokova, 2,5 asistencija, 0,8 ukradenih, 0,3 blokade, 34,7% šut, 23,7% trica. Nakon što je svijet ugledao Hendrix James White, brojke su se malo promijenile: 6 utakmica, 28 minuta, 13 poena, 3 skoka, 3,5 asistencije, 1,3 ukradenih, 1 blokada, 45,6% šut i 42,9% trice.
U cijeloj priči ne trebamo zaboraviti na Tatuma. Prva zvijezda Bostona nije imala najbolju šutersku večer - ubacio je samo 12 poena uz šut 3/17, ali je pametno odlučio razigravati suigrače umjesto da forsira svoje šuteve. Shvatio je Tatum da je obrana Warriorsa koncentrirana na njega pa je to koristio i slao lopte suigračima te utakmicu završio s čak 13 asistencija što mu je rekord karijere.
"Na ulazu u četvrtu četvrtinu smo jedan drugome rekli kako smo već bili u ovoj situaciji. Znamo što trebamo napraviti da bi nadoknadili ovakav zaostatak. Oni su definitivno sjajna momčad i znali smo da neće biti lako, ali ostalo je još dosta vremena do kraja utakmice. To nije trenutak u kojem ćeš spustiti glavu i čekati da sve završi, to je trenutak u kojem trebaš naći načina za preokret", istaknuo je Tatum nakon utakmice.
Boston je pronašao način. Pogodio je strašnih 9 trica iz 12 pokušaja u zadnjoj četvrtini, a netko će reći da su pobijedili Warriorse njihovim oružjem. No, Boston ima šutersku moć, posebno ako im se otvori situacija kao što se to dogodilo u prvoj utakmici finala i zasluženo su poveli s 1-0. A Warriorsi?
"Boston je odigrao briljantnu četvrtinu i zasluženo su pobijedili. Sada se stvari mijenjaju, u drugu utakmicu ćemo mi morati ući pomalo i očajnički, ali sve je to dio ovog sporta. Bili smo u ovoj situaciji i ranije", izjavio je Steve Kerr.
Hoće li on što mijenjati za drugu utakmicu? Dojam je da i ne treba puno. Obrana na Tatumu je bila jako dobra, a samo je potrebno da njegove glavne zvijezde odigraju bolje u napadu - Curry ne samo jednu četvrtinu nego cijelu utakmicu, Thompson u jednoj brzini više, a Poole bi se morao pojaviti na utakmici kad već nije u ovoj.
Prva utakmica NBA finala je za nama. Donijela je puno uzbuđenja i napadačkih partija, a nadamo se da će i svaka sljedeća biti ovako uzbudljiva. Druga se igra u noći s nedjelje na ponedjeljak u 2 sata ujutro po našem vremenu. Opet možemo očekivati napadačke eksplozije s obje strane. Ili ćemo ipak izvještaj s te utakmice početi s rečenicom da dobra obrana uvijek može pobijediti dobar napad?