Najteži dani za Damiana Lillarda bili su u ljeto 2021., nakon teškog ispadanja njegovog Portlanda u doigravanju od Denver Nuggetsa. U noćima koje su uslijedile nakon kraha u prvom kolu, rekao je da nije mogao spavati. Njegova nesanica nije bila zato što su ih eliminirali Nuggetsi s Facundom Campazzom i Austinom Riversom u rotaciji, već zato što se zapitao je li ljudima vrhuški Blazersa stalo do pobjeda koliko i njemu.
To je ljeto pokrenulo promjenu u Lillardu. Odjednom se činilo da klub koji je radio sve za njega - njegovo su se odobrenje i mišljenje tražili o svemu, od dovođenja trenera, do vremena treninga i odlazaka zrakoplova - nije činio dovoljno da bi pratio Lillardov talent i karakter.
Krenulo je s Tuckerom
Tako je počeo izražavati svoje nezadovoljstvo, prvo interno, a zatim javno, iako uvijek tako da to nitko nikada nije čuo iz njegovih usta. Smatrao je da su mu Blazersi trebali dati više pomoći s popisom igrača, a loš osjećaj samo se pojačao tog ljeta dok je gledao kako PJ Tucker osvaja prsten s Milwaukee Bucksima u srpnju 2021.
Godine 2020. Lillard je mislio da Blazersi imaju način kako odvući Tuckera od Houston Rocketsa. Carmelo Anthony, koji je tada bio u Blazersima, bio je u čestom kontaktu s Tuckerom i bio je uvjeren da će se Tucker složiti s pridruživanjem Blazersima. Dakle, Lillard je otišao kod tadašnjeg generalnog menadžera Blazersa Neila Olsheya i zamolio ga da to učini. Umjesto toga, Olshey je zamijenio Trevora Arizu, koji je bio solidan, ali nije bio od pomoći u doigravanju kada je odlučio ne sudjelovati u NBA Bubbleu (zbog korone). Lillard to inje zaboravio.
Dakle, koliko god Lillard izjavljivao da želi ostati u Portlandu, njegov zahtjev za razmjenu u subotu čekao se dugo. Čini se da je kap koja je prelila čašu došla prošli tjedan, kada generalni menadžer Blazersa Joe Cronin nije ispunio svoj cilj da oko Lillarda izgradi dobitni proizvod. “Naoružan” trećim izborom, 23. izborom i mladim strijelcem od 20 poena u Anferneeu Simonsu, Cronin ne samo da nije napravio razmjenu da dovede klasne igrače, već je izabrao i Lillardovog nasljednika u Scootu Hendersonu.
Bit će nekih koji će biti razočarani Lillardom. Međutim, daleko više će kriviti Blazerse za petljanje i neaktivnost s najplodnijim ofenzivnim igračem u povijesti franšize. Lillardu će stoga većina navijača Blazersa poželjeti sve najbolje i nadati se da će osvojiti taj željeni naslov. Ne shvaćajući ideju da Blazersi nikad nisu pokušali pomoći u izgradnji pobjedničkih suigrača oko njega.
Portland je također imao nesreću s ozljedom tijekom Lillardovog boravka. Wesleyju Matthewsu pukla je Ahilica u ožujku 2015. kada je Portland imao treći najbolji rezultat Zapada. Nurkić je slomio nogu u ožujku 2019. godine, u godini kada su Blazersi prošli u finale Zapadne konferencije. I Zach Collins je imao problema s ramenom, zatim operacije gležnja, baš kad je naslijedio startno mjesto krila. Sada zdrav u San Antoniju Collins izgleda spreman za uspješnu karijeru.
Postojala je nada da je Lillard pronašao vezu s novim generalnim direktorom. Često su razgovarali. Rekli su da dijele istu viziju. A u travnju, tijekom razgovora s medijima nakon finala sezone, Lillard se praktički hvalio kako zna za igrače koji žele doći u Portland, igrače koji mogu “pomaknuti iglu”. Nije bilo prvi put da je Lillard bio pod iluzijom da su igrači stajali u redu da igraju s njim, i nije bilo prvi put da je osjetio da ga “vizija kluba” nije slijedila.
Teško je reći tko je u svemu tome u pravu, a tko u krivu. Uglavnom radi ilustracije zašto je sve ovo tako razočaravajuće. Blazersi i Lillard bili su tako savršeni jedno za drugo. Slično kao i Portland, Lillard sebe smatra autsajderom. Bio je u srednjoj školi nezapažen. Bio je tako olako regrutiran da je završio u malenom Weber Stateu. Portland već dugo nosi ljutnju da je u nepovoljnom položaju kao malo tržište i da ima nepravedan tretman sudaca i nacionalnih medija. Zajednica u Portlandu nije se samo povezivala s Lillardom, voljeli su njega i njegovu priču, a kada je on zavolio Portland, bila je to moćna stvar.
Čak i s novom krvlju na organizacijskoj ljestvici - novi vlasnik, novi predsjednik, novi generalni direktor, novi trener - franšiza je bila u konsenzusu da želi Lillarda i da treba graditi oko njega. Stoga je razočaravajuće što uz svu tu povjerljivost i svu tu ljubav nisu mogli pronaći pravu komunikaciju, pravi plan ili prihvatljivi nastavak da to ostvare.
I uglavnom, razočaravajuće je što navijači Blazersa moraju proći kroz ovaj razvod. Ova baza obožavatelja voljela je Lillarda kao nijednog drugog igrača. Može se raspravljati o tome hoće li Lillard nadmašiti Clydea Drexlera ili Billa Waltona kao najvećeg Blazera svih vremena, ali nema rasprave o tome koji je igrač najviše privukao srce ovih prostora. Bio je to Lillard. Pogodio je dva najupečatljivija udarca u povijesti franšize - za eliminaciju Houstona 2014. i za eliminaciju Oklahome 2019.— i izlio se u zajednicu češće i strastvenije od bilo koje druge zvijezde Blazersa. Njegov projekt RESPECT u srednjim školama na području Portlanda nije bio samo za pokazivanje, već je aktivno sudjelovao. Govorio je na skupovima, promovirao studente na društvenim mrežama, snažeći svoju poruku studentima da se pojave, da marljivo rade i da budu ozbiljni ljudi koji poštuju sve oko sebe. Bio je sve što jedna organizacija i baza obožavatelja može poželjeti od zvijezde franšize, čak i više od toga.
Ali stvari su se promijenile. U 2021., osam smrtnih slučajeva u roku od 18 mjeseci u obitelji i unutar njegovog bliskog kruga prijatelja, natjeralo ga je da razmisli o vlastitoj smrtnosti, koju je tada podijelio s The Athleticom:
”Razmišljao sam o tome da ne igram, jer sam mentalno bio prazan” rekao je Lillard.
Cijeli život u 18 mjeseci
Njegovi su osjećaji tada bili istrošeni jer se u 18 mjeseci činilo kao da je proživio cijeli život. Godine 2020. prvi je otkrio mrtvo tijelo svog rođaka i osobnog kuhara. Tetka je umrla od raka. Obiteljski prijatelj preminuo je od COVID-19. A u prvim mjesecima 2021. rođak mu je ubijen u West Oaklandu.
Lillard je potom saznao za smrt dvojice ljudi iz njegovog najužeg kruga iz vatrenog oružja. Jedan je bio rođak dovoljno blizak Lillardu da bude na obiteljskoj večeri za Dan zahvalnosti u Portlandu u studenom. Drugi je bio poput obitelji - najbolji prijatelj njegovog najbližeg rođaka, koji je bio među prvim članovima obitelji koji su se preselili u Portland kada su Lillarda draftirali Trail Blazersi 2012. godine.
”Mogao bih imati 45”, rekao je 30-godišnji Lillard. “Toliko sam toga vidio i bio u blizini.”
Ubrzo se Lillard usredotočio na to kako organizacija Blazersa pada, gubeći iz vida ono što je bio jedan od posljednjih, velikih simbiotskih odnosa u profesionalnom sportu. To ne znači da je Portland kao organizacija bio savršen. Nije bio ni Lillard. I negdje između pogrešaka, obojica su izgubila iz vida ono što je onog drugog činilo velikim. Lillard je izgubio iz vida koliko su mu snage i slobode dali Blazeri. A Blazersi su očito podcijenili koliko je Lillard ozbiljno i hitno cijenio pobjedu na visokoj razini.
Sada navijači Blazersa mogu imati novu opsesiju, zdraviju od brige o Lillardovoj budućnosti i o tome što je njegova posljednja objava na društvenim mrežama trebala značiti. Blazersi su počeli graditi mladu i uzbudljivu jezgru. Uz brzinu i eksplozivnost Scoota Hendersona, uzlet Sharpea i pucanje Simonsa, Blazersi bi mogli postati jedna od najzabavnijih momčadi lige. Možda neće dobiti puno utakmica, ali perspektiva je tu. Pogodite što? Nisu Blazersi ni u posljednje dvije sezone s Lillardom baš pobjeđivali. Sada barem postoji jasan smjer, a ne neki bezvezni koncept pokušaja pridobivanja velikih zvijezda u ime udovoljavanja Lillardu.
U izjavi u subotu, Cronin je rekao da se njegov stav nikada nije pokolebao: “Bili smo jasni da želimo Lillarda ovdje, ali on nas je obavijestio da želi van i da bi radije svirao negdje drugdje. Ono što se nije promijenilo za nas je da smo predani pobjedi i da ćemo učiniti ono što je najbolje za momčad u potrazi za tim ciljem.”
Jedna era je završila. Taj niz od osam uzastopnih nastupa u doigravanju. Svi rekordi franšize — 71 poen u utakmici, 19.376 poena u karijeri. Bio je nevjerojatno izniman igrač, a mnogima iza kulisa unutar organizacije - onima koji su prodavali ulaznice, čistili teretanu, vodili svoje promocije - bio je jednako dojmljiv i promišljen kao osoba.
Lillard nije samo prigrlio Portland, već mu je i uzvratio. To je lijepa kombinacija, koja bi trebala imati veliku riječ u definiranju njegove ostavštine.