Nikola Jokić je apsolutni junak Denvera, njemu uz bok je Michael Malone, tu su i Jamal Murray i Aaron Gordon kao ključni dijelovi šampionske slagalice kao i Michael Porter, Kentavious Caldwell-Pope, Bruce Brown i Christian Braun kao igrači koji nisu u prvom planu, a bez kojih se ne može. Svi su oni iznimno važni za prvi naslov Denvera u 47 godina igranja u NBA ligi, ali naslov je osvojilo još deset igrača, osam s klasičnim, a dvojica s takozvanim ‘two-way‘ ugovorima koji im omogućavaju igranje i za Denver i za njihovu G-League podružnicu Grand Rapids Gold. Među njima su posebno zanimljive priče triju veterana, Jeffa Greena, DeAndrea Jordana i Isha Smitha.
Okosnica Denvera je jako mlada, Caldwell-Pope je s 30 godina najstariji od sedam igrača koji su činili ozbiljnu rotaciju u playoffu. Jokić ima 28, Gordon 27, Murray i Brown 26, Porter 24, a Braun 22 i lako je zamisliti da ova jezgra u sljedećim godinama osvoji još poneki naslov. U najmanju ruku će biti u najozbiljnijoj konkurenciji za novi prsten u sljedeće 2-3 sezone što će odrediti i kako ćemo u budućnosti pričati o Denveru i Jokiću. No, ovo je bila možda i posljednja prilika za Greena, Jordana i Smitha da dođu do naslova. Sva trojica su dala puno u svojim karijerama i ovo im je definitivna nagrada za njih. To je nagovijestio i sam Jokić prije početka finalne serije.
- Ovo finale nam je važno jer je ovo zadnja šansa za Greena, Jordana i Smitha da osvoje naslov. Zadnjih je ovo možda sada ili nikada - rekao je Jokić.
Posebna je priča Green za kojeg vjerujemo da je svaki NBA igrač sretan što je napokon uspio osvojiti naslov. Čovjek koji je u NBA došao s najavom kako bi mogao biti velika zvijezda je s 25 godina imao veliku operaciju srca nakon koje su mu rekli kako će se teško više ikada baviti vrhunskom košarkom. On je propustio jednu sezonu, ali se nakon toga vratio na parkete i odigrao još 11 sezona te je s 36 godina napokon dobio onu konačnu nagradu, NBA naslov.
Green je bio član originalne ‘velike trojke‘ mladih igrača koja je trebala povesti Oklahomu do velikih uspjeha nakon što je klub ukraden Seattleu. Nakon odlične sveučilišne karijere izabran je kao peti pick na draftu 2007., na istom na kojem je Kevin Durant bio izabran kao drugi, odmah nakon Grega Odena. Greena je originalno izabrao Boston koji ga je poslao u tadašnji Seattle u tradeu za Rayja Allena.
Partnerstvo Greena i Duranta izgledalo je jako dobro već od prve sezone, a u drugoj, kada je momčad preseljena u Oklahomu i kada joj se priključio Russell Westbrook izgledalo je kao da je stvorena trojka koja će dominirati ligom. Green je u svojoj drugoj godini imao odlične brojke - 16,5 poena, 6,6 skokova, dvije asistencije i jednu ukradenu loptu po utakmicu, a njegovu budućnost je odredio dolazak Jamesa Hardena u ljeto 2009. Tada su u upravi Thundera odlučili da je ‘Brada‘ taj koji treba nositi igru Oklahome uz Duranta i Westbrooka, a Greena odlučili poslati u Boston u tradeu u kojem su dobili Kendricka Perkinsa jer su procijenili da im nedostaje upravo centar. Doduše, par godina kasnije su odustali od Hardena te se umjesto njega odlučili na Sergea Ibaku, a možda ih je upravo ta odluka koštala nekog većeg uspjeha, ali to je ipak neka druga priča.
Junak naše priče nije dugo uživao u Bostonu. Naime, prilikom jednog liječničkog pregleda ustanovljeno mu je da ima problema sa srcem i da nužno treba operaciju.
- On ima aneurizmu aorte, a to je stanje u kojem abdominalna aorta, najveća krvna žila u tijelu, ima dilataciju, što znači da se stijenka krvne žile stanji i zatim napuhne. To je tipičnije kod starijih osoba s nekom vrstom bolesti krvnih žila, ali povremeno ga viđamo kod mladih poput Jeffa - rekao je tada liječnik Bostona.
Operacija je bila nužna, a prije nje se sumnjalo kako će Green moći nastaviti s karijerom jer je oporavak od iste jako dugačak. Pacijentima s tom dijagnozom se uglavnom preporučuje mirovanje te život bez većih napora, ali Green se nije pomirio s tim. Preskočio je sezonu 2011./12. i iskoristio je da diplomira na sveučilištu Georgetown, a onda se vratio na parkete. Prvo u Boston, a onda je krenula njegova seoba od kluba do kluba. Slijedili su Memphis, Clippersi, Orlando, Cleveland, Washington, Utah, Houston, Brooklyn i na kraju Denver. Kome god je trebala pomoć, Green je bio tu. Dobar igrač, a još bolji čovjek, pravi dobri duh NBA lige.
U veteranskim godinama nije više ‘letio‘ i zakucavao kao nekad, ali je igrao čvrsto u obrani te u napadu koristio činjenicu da može pogoditi tricu te napasti obruč. U Denveru je ulazio s klupe kao ‘prvi visoki‘ te mijenjao Gordona, ali i Jokića pa je u finalnoj seriji igrao i kao centar. Koliko je važan za momčad pokazuje i činjenica kako je upravo on organizirao zajedničku večeru za cijelu momčad nakon što su izgubili drugu utakmicu serije protiv Miamija. Tu večeru svi u redovima Nuggetsa spominju kao trenutak koji je prelomio seriju.
- Ovo je trenutak za koji sam živio. Sva moja odricanja su dobila nagradu. Sve stvari koje sam proživio nakon operacije, igranja u 11 momčadi i prilagođavanje na svaku, sve je sada dobilo smisao - rekao je Green nakon što je Denver pobijedio Miami u petoj utakmici.
Ish Smith nije imao tako tešku priču kao Green, ali se žestoko borio da bi uopće došao u NBA ligu. Nakon četiri godine na sveučilištu Wake Forest nitko ga nije izabrao na draftu 2010. godine. On se nije predavao ni otišao u Europu već se izborio ugovor s Houstonom. Nije se u Rocketsima naigrao, a odmah u prvoj sezoni je doživio ono što će ga pratiti sve do sada - trade.
U NBA ligi postoje igrači koji se često nalaze u razmjenama igrača jer su im ugovori povoljni za takvo što, odnosno kratki su i relativno mali, a opet imaju i košarkašku vrijednost. Smith je upravo takav igrač, a čovjek je igrao za čak 14 NBA momčadi, gotovo pola lige. U prvim sezonama se nije nametnuo, ali kada je u sezoni 2014./15. dobio priliku u Philadelphiji postalo je jasno kako Smith itekako može pomoći kao rezervni playmaker koji brzinom nameće ritam te igra dobru obranu. Zbog toga je i došao u Denver, a iako se nije naigrao ipak je zasluženo osvojio prsten.
Treći u ovoj priči je DeAndre Jordan. On je igrao u ‘samo‘ 7 različitih klubova, a nakon 10 sezona u Clippersima slijedilo je seljakanje. Možda je njegov angažman koštao uspjeha Brooklyna jer su Kevin Durant i Kyrie Irving svojedobno malo bezrazložno inzistirali na njemu dok su Netsi u svojim redovima imali Jarretta Allena, ali to se nimalo ne tiče Jordana. On je tražio svoje mjesto za uzimanje naslova, a s 34 godine ga našao u Denveru gdje je došao kako bi odmarao Jokića.
- Igrao sam s mnogim budućim stanovnicima Kuće slavnih, a Jokić je na vrhu te liste. Sretan sam što sam mu suigrač - odao je Jordan poštovanje Jokiću, a sigurni smo da će ga spominjati do kraja života. Upravo zbog njega je on, kao i Green i Smith, dobio konačnu nagradu, NBA naslov. Prsten će sva trojica dobiti sljedeće sezone, bilo kao aktivni igrači, bilo kao oni iz mirovine. Sada im više nije važan nastavak karijere...