Čekali su 47 godina, ali su napokon dočekali. Košarkaši Denver Nuggetsa su pobjedom u petoj utakmici finalne NBA serije protiv Miami Heata (94:89) došli do prvog naslova prvaka u povijesti svog kluba.
Iako bi konačno slavlje Miamija bila jedna od najluđih sportskih priča ne samo ove godine jer je potpuno nevjerojatno da je ova momčad uopće došla do NBA finala, Denver je zasluženo došao do prstena. Igrali su Nuggetsi odličnu košarku tijekom cijele godine, a iako su ušli u doigravanje kao prva momčad Zapada, prije doigravanja nisu bili u statusu apsolutnog favorita za osvajanje konferencije, a kamoli cijele lige. Stanje na Zapadu je ove godine bilo takvo da se nije znalo koliko u doigravanju mogu momčadi poput Phoenixa, Golden Statea i Lakersa, a Denver je ipak svih ovih godina prikazivao određenu labilnost u najtežim situacijama. Zbog toga je i bilo dosta sumnje oko Nuggetsa, ali oni su svim skepticima pokazali da su spremni na osvajanje naslova. Uostalom, kada u cijelom playoffu izgubite samo četiri utakmice, onda to dovoljno govori o vašoj snazi. Redom su padali Minnesota, Phoenix, Lakersi i Miami. Sve te četiri momčadi su prijetile, ali je Denver uvijek imao odgovor i zasluženo se popeo na krov NBA lige.
Iako će se nakon ove serije zasluženo pričati o magičnom Nikoli Jokiću, a prava je šteta što je nadimak Magic već odavno zauzet u NBA svijetu jer mu on najbolje pristaje, mi ćemo za početak ipak istaknuti Michaela Malonea. Ovaj 51-godišnji trener bez gotovo bilo kakve igračke karijere je 12 godina bio pomoćnik u raznim NBA klubovima, jednu sezonu samostalno vodio Sacramento, a od 2015. je na klupi Denvera. Od početka karijere bio je na glasu kao studiozan i progresivan trener, mnogi glavni treneri su ga željeli imati za pomoćnika, a iako je s Nuggetsima svih ovih godina radio odličan posao ipak ga je pratio pritisak zbog loših izvedbi u playoffu posljednjih godina. Iako se to nije puno javno pisalo, ova sezona na neki način je za njega bila i odlučujuća jer bi se njegovo mjesto dovelo pod znak pitanja da je Denver slučajno kiksao. Malone je sigurno osjećao pritisak, ali na njega je fenomenalno odgovorio i protiv Erika Spoelstre, trenera Miamija koji je trenutno možda najbolji NBA strateg, odradio ono što nisu uspjeli Mike Budenholzer, Tim Thibodeau i Joe Mazzulla - iskoristio sve slabosti koje Heat objektivno ima.
Denver je bio favorit uoči početka finala, ali ta suluda serija Miamija je svima dala razmišljati o tome mogu li Jimmy Butler i ekipa iznenaditi i u finalu. Znalo se da se momčadi s Floride ne smije dopustiti da uspostave svoj ritam igre, a Malone je majstorskim potezima uništio sve prednosti koje je Miami imao. U prvoj utakmici je naredio Aaronu Gordonu da agresivno koristi prednost koju ima u visini i snazi, u trećoj je promijenio ritam forsirajući nevjerojatno dobru igru ‘dva na dva‘ koju imaju Jokić i Jamal Murray, a Miamijevu zonu je Malone uništavao gurajući loptu u ruke srpskom košarkašu koji je kirurški preciznom igrom tjerao Spoelstru da odustaje od zonske obrane. Na drugoj strani parketa je Malone znao da treba oduzeti prostor Butleru te dati ‘pomoćnom osoblju‘ Heata da kreira napade za sebe. Bam Adebayo je to koristio i imao fantastičnu seriju, ali ostatak rostera se nije uspio nametnuti u finalu. Gabe Vincent, Caleb Martin i Max Strus jesu sjajna priča jer su kao nedraftirani igrači došli do ovako velike scene, ali ipak nisu u stanju donijeti prsten svojom igrom. To je Malone znao, a uz pomoć dosta loših odluka koje je Butler donosio većim dijelom ove serije, neutralizirao je napad Miamija.
Naravno da ništa od toga ne bi bilo moguće da nije Jokića. Ispisat će se ovih dana stotine tekstova o srpskom košarkašu koji je odradio maestralnu sezonu i zasluženo uživao u slavlju nakon osvajanja naslova prvaka. Godinama u statusu superstara, dvostruki MVP lige je napokon došao do konačne potvrde talenta, a ovaj prsten će mu pomoći u onim pričama gdje staviti njegovu karijeru u kontekstu najvećih na svijetu. Zadivljujuća je lakoća kojom Jokić igra, a prosjek od 30,2 poena, 14 skokova, 7,2 asistencija i 1,4 blokada u finalnoj seriji uz 58,3% šute te 42,1% za tricu je nešto o čemu ne treba trošiti previše riječi. Jednostavno fantastično.
Jokić je hodajući ‘mismatch‘, ne postoji obrambeni igrač koji će ga zaustaviti. Možeš ga samo usporiti što je u ovoj seriji Adebayo čak i dobro radio u nekim dijelovima utakmice, ali on će uvijek naći način pobijediti. Ne postoji NBA superstar koji je toliko nesebičan poput Jokića jer je gotovo nevjerojatno da je on u stanju uzeti samo jedan šut u prvoj četvrtini prve utakmice finala i pri tome uživati u igri svoje momčadi te niti jednom ne forsirati. Kada treba zabiti on će zabiti, kada treba razigrati momčad on će izmisliti neku ludu asistenciju, a svaki skok se gotovo pa lijepi za njegove ruke. Jokić svoje suigrače čini boljim iz utakmice u utakmicu i ne može se reći ništa drugo nego da je čovjek rođeni MVP, zasluženo na vrhu ove sezone.
Priča bi se mogla napisati i o Murrayju koji je prošao tešku ozljedu pa se vratio s 21,4 poena, 10 asistencija i 6,2 skokova po utakmici u finalu; o Michaelu Porteru čiji je talent velik, ali i s razlogom osporavan, a koji se prilagodio i shvatio da do napada treba doći žestokom igrom u obrani; o Gordonu koji je možda i ključ ovih Nuggetsa jer je majstorski povezao obranu i napad; o Kentaviousu Caldwell-Popeu čija je veteranska prisutnost zaokružila petorku; o Bruceu Brownu i Christianu Braunu čija je energija s klupe donijela puno toga dobroga Nuggetsima; o Jeffu Greenu, veteranu s 36 godina koji je napokon došao do NBA prstena; o svim onim ostalim igračima s rostera koji su dali svoj obol ovom naslovu. Može se pričati o svima, ali na kraju ostaje jedna stvar jasna - Denver Nuggetsi su se zasluženo popeli na krov svijeta, a ono što treba strašiti protivnike je to da su oni tu da ostanu.
Od sedam najvažnijih igrača rotacije najstariji je Caldwell-Pope s 30 godina. Jokić ima 28, Gordon 27, Murray 26, a Porter 24. Denver ima sve što im treba da ovo ponove, sada imaju i šampionsko iskustvo, a dobro znamo kako je Rudy Tomjanovich rekao da se nikada ne treba podcijeniti srce šampiona. A oni su to - šampioni. Denver Nuggetsi. Potpuno zasluženo.