Dragan Bender u petak navečer zaključio je dvostruki euroligaški program ovoga tjedna s najboljom partijom otkako se vratio u Europu. Netko će otići toliko daleko pa ustvrditi da je to bila, ukupno, možda i najbolja utakmica, živa, velika, koju je silno talentirani 216 cm visoki Hrvat ikad odigrao u svojoj karijeri.

Jer, igralo se u Blaugrani, s druge strane stajala je Barcelona, u tom trenutku najbolja momčad Eurolige. I nasuprot Bendera, u direktnom match-upu bio je Nikola Mirotić, trenutačno najbolji igrač Eurolige.

Maccabi je na koncu slavio s tijesnih 68:67, vratilo se momčadi Ioannisa Sfariopoulosa dosta toga što su prosuli u fiksu u dosadašnjem dijelu Eurolige, pa je Maccabi stoga i danas na omjeru 6-9. Međutim, Grk na klupi momčadi u kojoj je sportski direktor Nikola Vujčić imao je u otvaranju ove sezone i te kako velik zadatak.

A jedan od tih zadataka bio je uklopiti hrvatski NBA dvojac u europsku košarku, nakon što su se ovoga ljeta i Ante Žižić, s fiksnim ugovorom, ali i Dragan Bender s ugovorom na tri mjeseca vratili u Europi. Usput, Othello Hunter se dizelaški dizao od početka sezone, a Omri Casspi vraća se iz teške ozljede zbog koje nije igrao godinu dana.

Žižićeve minute kopne

Dragan Bender i Ante Žižić odmah su dobili važne uloge u momčadi Maccabija; Žižić je startao na poziciji čistog centra u 14 od 15 utakmica ove sezone, a Bender je bio u početnih pet u šest navrata. Obojica igraju po dvadesetak minuta, ali u posljednje vrijeme je Bender, iako to nije dao naslutiti početak sezone, uhvatio poziciju jednog od ključnog igrača momčadi u kojoj je sve, pa i malo više od toga Scottie Wilbekin. Uostalom, Bender je ovoga tjedna ubacio 11 u porazu od Asvela, opet tijesnom, u gostima, da bi u petak bio najbolji strijelac Maccabija s 15 poena kontra Barcelone.

Žižić, s druge strane, koji je za razliku od Bendera, imao i prije NBA avanture, euroligaškog iskustva u dresu Darušafake, imao je i puno bolji ulaz u sezonu, no njegova minutaža je počela kopniti onoga trenutka kad je formu dohvatio Othello Hunter. Hunter, još uvijek aktualni prvak Europe jer je bio jedan od ključnih ljudi CSKA kad su u Vitoriji postali prvaci Europe, upravo je briljantan na preuzimanjima, sjajan je atlet, a upravo je njegov pospremljeni alley-oop na dodavanje Wilbekina i riješio utakmicu u Barceloni.

Maccabi igra kombiniranu obranu, s kojom se mučila Barcelona, posebno u minutama kad Calathes nije bio na terenu. Kako je svaka kombinirana obrana uvijek na koncu obrana jedan na jedan, tako je od dva visoka Hrvata u tom raspletu puno korisniji Bender, iako se u to malo tko mogao kladiti kad je sezona kretala.

Ima svo vrijeme svijeta

Bender je prava opasnost u reketu kad blokira iz drugog plana, a činjenica da mu se igra danas ne svodi samo na šut za tri poena, što je bio čest slučaj u NBA (protiv Barcelone je šutirao za dva 7-10 i ispalio je i promašio tek jednu tricu), sugerira kako je Bender napravio korak od sto milja u samo tri mjeseca koliko traje njegov povratak u Europu.

Pritom nemojte zaboraviti kako je Bender tek u studenom napunio 23 godine i kako je ispred njega još jako puno ozbiljne košarke. Kao i ispred Ante Žižića, koji će u siječnju napuniti 24, uostalom.

OLIVIER CHASSIGNOLE

Prema vijestima koje dolaze iz Tel Aviva Dragan Bender će ostati u Maccabiju do konca sezone, neće se vratiti u NBA i to je, zapravo sjajna vijest. Iako je ovaj Čapljinac 2016. godine izabran kao četvrti pick na NBA draftu, premda je u Sunsima, Bucksima i Warriorsima odigrao 187 NBA utakmica, u kojima je prosječno na terenu boravio 20 minuta za 5,4 poena, 3,9 skoka i 1,3 asista, on je u NBA otišao prerano i bez previše iskustva. I to je bila klopka koja ga je onda svrstala, a to je u NBA ligi najopasnije, u - ladicu.

Povratak u Europu i činjenica je da je potpisao ugovor na samo tri mjeseca, značilo je kako je kod njega još uvijek opcija. Ali, eto, ostat će u Maccabiju do konca sezone. Barem do konca sezone i nakon toga postat će samo bolji, puno bolji igrač. Jer, on to već sada jest, nakon samo tri mjeseca novog europskog života.

Dragan Bender ispred sebe ima svo vrijeme ovoga svijeta, jer osim što su mu tek 23 godine, on se iz NBA lige vratio s 15,3 milijuna dolara koliko je zaradio od 2016. naovamo, odnosno, Bender o egzistenciji više nikada ne mora razmišljati. Samo o tome kako da svoju košarku dovede do razine kojoj smo se svi nadali kad smo ga prvi puta kao klinca vidjeli.

A kao takav, bit će prilike i za NBA. Međutim, kad se jednog dana tamo vrati, on više neće biti čovjek za ladicu, jedan od plejade u visokoj liniji koji je u stanju otvoriti reket šutom. Kad sljedeći put bude odlazio u NBA, odlazit će tamo kao važan čovjek u rotaciji one momčadi koja ga bude dovodila. A to su drugačije okolnosti od igranja minuta, pa čak i kad ih je bilo puno u Sunsima u rekonstrukciji, ili raspadnutim Warriorsima lani. Za Buckse je ionako odigrao samo sedam utakmica.

Prestaju biti nade

Ante Žižić, pak, uhvatit će svoj kontinuitet, za to se ne treba brinuti. Drugačiji je profil od Bendera, a u Europi u kojoj dramatično nedostaju centri, on će uvijek biti u izlogu.

Ukupno, povratak obojice je više nego dobar potez i na tome im treba čestitati. Kao i Nikoli Vujčiću, koji je bio važan kotačić u njihovom dovođenju u Maccabi. Kao i Ioannisu Sfairopoulosu, grčkom stručnjaku koji s njima radi važne stvari u odgoju obojice i za hrvatsku reprezentaciju.

Jer, obojica tek postaju igrači, ozbiljni igrači, obojica će u ovoj sezoni definitivno prestati biti nade. A to je najteži prijelaz u sportu. I ide to OK. Stoga, baš je dobra vijest što Bender, za Žižića se to znalo i ranije, ostaje u Europi, u Euroligi. I tko zna što sve može biti s tim karijerama.