U četvrtak je “trade deadline” u NBA ligi, do 21 sat po hrvatskom vremenu klubovi imaju vremena “popraviti što se popraviti da” jer od tog trenutka se više neće moći razmijenjivati igrači. I dok se “eksplozija” očekuje u posljednjim satima, NBA tržnica je “otvorena” još u utorak kad su velike poslove odradili Portland i New Orleans, odnosno Indiana i Sacramento.
Potonji su razmijenili “pakete” u kojima su ključni ljudi bili Domantas Sabonis, od ovog tjedna novi centar Kingsa i Buddy Hield, kojeg Pacersi navodno namjeravaju proslijediti dalje. Međutim, najbolji igrač koji je sudjelovao u obje razmjene je - C.J. McCollum, bek Portlanda koji je zajedno s Larryjem Nanceom i Tonyjem Snellom preselio u New Orleans, dok su u suprotnom smjeru otišli Josh Hart, Tomaš Satoransky, Nickeil Alexander-Walker i Didi Louzada.
Nikako samo suigrač
Tako je nakon devet zajedničkih sezona razdvojen jedan od najboljih bekovskih tandema NBA lige, superzvijezda Blazersa Damian Lillard ostao je bez “partnera u zločinu”, ali i velikog prijatelja...
- Razgovarali smo dosta o tome proteklih godina, razgovarali da postoji takva mogućnost, pogotovo ako govorimo o posljednje tri sezone. Često mi je znao reći: “Znaš, vrlo lako bih mogao otići odavde”, govorio je to olako, usput, dok bih ja svaki put odgovorio isto: “Ne, ne mislim da će se to dogoditi”. Ali kako je vrijeme prolazilo, obojici nam je bilo sve jasnije da se rastanak bliži, bilo da će “trejdati” njega ili pak mene.
Ovako je Lillard otvorio intervju za službenu stranicu Blazersa u kojem je naširoko pričao o McCollumu, njihovom odnosu, osjećajima nakon što je saznao da se “ono najgore” - trade - dogodilo. Što ni u kojem slučaju nije uobičajeno u svijetu surovog profesionalizma NBA lige. Igrači su o ovakvim temama najčešće zakopčani do grla, rijetko se može pronaći nešto više od nekakve kurtoazne izjave, kratkog oproštaja na društvenim mrežama.
- Kao prijatelj i suigrač, volim C.J.-a, on je definitivno istinski prijatelj, nikako samo suigrač. I opet, koliko god smo pričali o ovoj mogućnosti, koliko god smo bili spremni na to, nije mi bilo lako vidjeti naslove “McCollum u Pelicansima”. Još uvijek nisam to do kraja procesuirao. Čovječe, zar je stvarno gotovo? Zar je naš pohod završen? Nema nazad. Više nećemo svakodnevno dolaziti jedan drugome doma, nema više zajedničkih večera na gostovanjima...
Opet, koliko god bio šokiran, Lillardu su stvari jasne.
- Igrali smo finale Zapada i ostali kratki, sljedeće sezone se momčad potpuno promijenila, onda opet pa ni ove sezone nije išlo kako smo željeli, ja sam se ozlijedio... Bilo je jasno da će se ovo dogoditi.
Upitan je i kako će se McCollum nositi sa svime?
- On je C.J. i nema sumnje da će se znati ponašati, uvijek se sa svime znao nositi, tako će i s ovime. Ako ga poznajem koliko mislim da ga poznajem, neće ga ovo promijeniti, pogotovo ako govorimo o terenu, tu je uvijek znao pronaći način.
Toliko toga ih je povezivalo; obojica su došli s manjih sveučilišta, izrasli do “lottery pickova” na NBA draftu te tek u trećoj zajedničkoj sezoni postali startni bekovski par Blazersa.
- Bili smo savršeni par. Obojica smo imali slične ozljede stopala tijekom sveučilišnih dana, obojica smo u srednjoj školi u jednom trenutku naglo narasli, a onda tu imate i obiteljsku situaciju. Na početku smo u Portlandu živjeli s mamama i one su postale jako dobre prijateljice, to nas je još više povezalo. Zato smo na terenu igrali jedan za drugoga. Znate, igrači često kažu da im ne smeta ako netko drugi ima više loptu u rukama ili ispali više šuteva, ali rijetko to iskreno misle. Među nama nikad, ali nikad nije bilo zavisti ili ljubomore, uvijek smo znali jedan drugoga pustiti kad bi shvatili tko je “vruć”. Definitivno smo bili jedinstven bekovski par jer teško je razviti odnos kakav mi imamo između dvojice prilično dobrih NBA igrača.
”Kliknuli” su od prvog dana, otkad je McCollum došao u Portland nakon što je Lillard postao rookie godine u NBA ligi.
- Nikad neću zaboraviti trening kamp kad je C.J. bio rookie. Na jednom treningu preuzeo ga je LaMarcus Aldridge, C.J. ga je izvukao vani, napravio jedan dribling, drugi, onda step back i kad se dizao na šut, LA je povikao: “Nema šanse”. C.J. je pogodio i rekao mu: “Umukni!” Najboljem igraču u momčadi. Sjećam se da mu je LA rekao: “Nisi još dao ni koš u NBA ligi”, naglašavao mu da je rookie, a on je samo napravio onu svoju facu u stilu “ok, svejedno”. Nitko od nas ostalih nije mogao vjerovati kako se postavio.
Drugi važan trenutak dogodio se nešto manje od dvije godine kasnije...
- Igrali smo eliminacijsku utakmicu protiv Memphisa, Wes Matthews je bio ozlijeđen pa je C.J. zabio 38 ili tako nešto (zapravo 33). To pamtim jer to mi je jedan od najdražih trenutaka, nakon te utakmice smo znali da ćemo vrlo skoro zajedno startati.
Čeka konačni proizvod
Dogodilo se već u sljedećoj sezoni i trajalo je, evo, šest i pol godina. Sad je završilo.
- Zapravo me “udarilo” tek kad sam došao u svlačionicu i vidio da je njegov ormarić ispražnjen. Kvragu, stvarno je gotovo.
A što će nakon ovoga biti s Damianom Lillardom, ostaje li on u Portlandu?
- Trenutno se oporavljam, rehabilitiram, ali na određeni način mi je trebala jedna pauza od svega. Miran sam, vjerujem Blazersima, volim trenera Chauncyja Billupsa, veliki sam navijač našeg generalnog managera Joea Cronina. Njegov plan je izgraditi pobjedničku momčad, nikako ući u rekonstrukciju koja će trajati godinama. Jesam, preplavljen sam osjećajima, ali vjerujem Croninu na riječ, moram mu dopustiti da radi svoj posao pa da vidim konačni proizvod. Eto, u toj sam trenutno fazi - zaključio je Lillard.